Etika online novinarstva: postavljanje linkova

Etika online novinarstva: postavljanje linkova

Postavljanje linkova predstavlja osnovnu prednost Weba, jer povezuje sadržaj koji omogućava čitaocima da otkriju neočekivana bogatstva i kontekstualne informacije koji se ne mogu na odgovarajući način smjestiti u štampane i elektronske paradigme. Ali, linkovanje donosi i izazove za medijske kuće. Do sada je sadržaj bilo lako podijeliti – ili je u novini ili nije, ili je emitovan ili nije. Postavljanje linkova stvara novi svijet u kojem medijske kuće mogu usmjeriti čitaoce ka siteovima bez preuzimanja odgovornosti za njihovu istinitost i standarde. Pored toga, medijski siteovi su dobili mogućnost da svoje čitaoce izlože sadržajima koji su izvan njihovih standarda – kao što je odrubljivanje glave Nick Berga i muslimanske karikature koje je objavio Jyllands-Posten – uz tvrdnje da oni sami nisu ”emitovali” taj sadržaj. Kako da onda medijski siteovi prihvate korištenje linkova bez ugrožavanja svojih suštinskih vrijednosti?

Principi i vrijednosti

•    Link na neki drugi site ne znači podršku tom siteu ili njegovom stajalištu. To je jednostavno signal za čitaoca da bi se na tom siteu mogao nalaziti interesantan sadržaj.

•    Uprkos tome, medijski siteovi treba da jasno objasne svojim čitaocima – u ugovoru o korištenju, smjernicama sitea ili nekom drugom metodom – da postoji razlika u standardima između sadržaja koji se nalazi na njihovom vlastitom siteu i sadržaja čiji su link postavili.

•    Zbog isprepletenosti Weba, od medijskih siteova se ne može očekivati da primjenjuju čak ni ove labavije standarde za sadržaj siteova čiji linkovi su postavljeni na siteovima čije smo linkove mi ponudili (pravilo dva klika).

•    Kada čitaoci stavljaju vlastite linkove u sadržaj tabli sa obavijestima, poruka u blogovima, itd, te linkove treba smatrati sadržajem koji stvaraju korisnici i treba ih podvrći jednakoj kontroli.

•    Podržavamo sve medijske siteove da stavljaju linkove na vanjske siteove. Vanjski linkovi predstavljaju produžetak iskustva korisnika vašeg sitea i potiču osjećaj otvorenosti koji pridonosi ponovljenim posjetama. Pokušaj zadržavanja čitaoca u okviru samo svog sitea je osuđen na propast.

•    Kod stavljanja linkova, siteove ne treba primoravati da ponude linkove koji podržavaju sve strane određene teme. Iako se u novinskim tekstovima treba pridržavati tradicionalnih standarda pravičnosti i tačnosti, osiguravanje ravnoteže linkova je suprotno konceptu po kojem se čitaocima trebaju dati samo korisni linkovi.

Protokoli

Kada odlučujete da li da stavite linkove koji vode na druge dijelove vašeg sitea, postavite sebi sljedeće pitanje:

o    Da li je ovaj sadržaj čiji je link postavljen značajan za nekoga ko čita ili gleda ovaj sadržaj?

Kada odlučujete da li ćete ponuditi link na neki drugi site, postavite sebi sljedeća pitanja:

o    Da li je ovaj sadržaj čiji je link postavljen relevantan za nekoga ko čita ili gleda ovaj sadržaj?

o    Da li sadržaj čiji je link ponuđen sadrži bilo šta što bi moglo spadati u sferu klevete ili uvrede?

o    Ako je sadržaj čiji je link ponuđen izvan standarda vašeg sitea, trebate li staviti napomenu o tome (npr. obavijestiti korisnike o vulgarnosti, golotinji, itd)?

Pitanja i odgovori

Šta predstavlja link na Web siteu? Predstavlja li podršku sadržaju koji se nalazi iza linka? Predstavlja li podršku medijskoj kući ili blogeru do kojih link vodi? Smatraju li na siteu na kome postavljaju link da taj link treba da se pridržava standarda vlastitog sitea?

Tom Brew: Ne, link ne predstavlja podršku ciljanom siteu, niti bih ja zahtijevao da se pridržava naših vlastitih standarda. Takva politika bi lišila naš novinarski site svake prave boje. Ponudili bismo linkove koji vode do CNN-a i The Washington Posta, koji bi ponudili linkove do The New York Timesa, PBS-a (javnog servisa) i The Atlanta Journal-Constitutiona, itd. Time bi Internet lišili njegove prednosti –velikog mora izvještaja, mišljenja, slika i video snimaka.

Lea Donosky: Zavisi od toga ko nudi link. Ako zaposleni u novinarskom Web siteu (producenti, blogeri, izvještači) ponude link, to je kako da žele poručiti: ”Ovo je site koji biste možda željeli da posjetite zbog informacija vezanih za materijal koji smo objavili.” To ne znači podršku ili potvrdu sadržaja sitea. Naprimjer, to može biti link do vladinog sitea, do obrazovnog sitea. Site možda pogrešno iznosi činjenice, ali na kraju krajeva mi citiramo i ljude koji ponekad lažu.

Ipak, sadržaj sitea treba da generalno ispunjava standarde onoga što mi objavljujemo na Web siteu. Međutim, tu se mogu naći priče od velike važnosti koje predstavljaju izuzetak. Isto kao što i novine ponekad prave izuzetke u pogledu rječnika koji koriste u pričama od velike važnosti (sjetite se: Clinton-Lewinsky, ’vic’ Earla Buttsa, itd) i u slikovitim, nasilnim fotografijama.

Ako korisnik nudi link, treba ga tretirati kao i ostali sadržaj koji stvaraju korisnici. Ali ga ne treba podvrći istoj proceduri kontrole kao komentare i fotografije koji su odmah vidljivi posjetiocima sitea. Linkovi koje nude korisnici sada predstavljaju prihvaćeni dio Weba, naročito sa rastom blogosfere. Linkovanje predstavlja dio procesa komentarisanja. A korisnici treba da naprave dodatni korak da bi otišli na link, tako da treba da budu spremni da budu sami svoji filteri. Ovo treba biti precizno navedeno u ugovoru o korištenju.

Eric Deggans: Smatram da link predstavlja novi standard za izdavaštvo. Mi u osnovi govorimo da nešto vrijedi provjeriti, ali ne predstavljamo to kao materijal koji bismo i sami nužno objavili. Iz mog iskustva, to znači da pokušam ljude usmjeriti ka siteovima koji nude nešto dodatno, neki novi kontekst. Pokušam provjeriti da li je site to što bi trebao da bude i da li je materijal to što tvrdi da jeste. Ali, ne nudim iste garancije kao za nešto što iznesem u priči koju sam sam napisao.

Mislim da bismo trebali ponuditi kontekst u tekstu linka da objasnimo korisnicima zašto nudimo link na nešto i, ako je potrebno, koliko vjerujemo materijalu koji je tamo predstavljen.

Robert Cox: Postoje različite vrste linkova. Ako pišem o mogućim federalnim zakonima i stavim link za nacrt zakona na thomas.loc.gov, to je link “dodatne dokumentacije/daljnje informacije”. Ako prenosim glasinu objavljenu na Drudgeu, to je link “ne preuzimam odgovornost”, jer “ne krivitite mene ako nije tačno; tačno je da je ovo objavio Drudge”. Pretpostavljam da se Dennis Ryerson ne bi složio sa ovom izjavom zbog svog iskustva sa Romeneskuom… Ukratko, tu je i link i kontekst u kome se link nudi, uključujući tekst o linku. Link nije link pod bilo kojim drugim imenom.

Da li je situacija za Web siteove isuviše olakšana, jer imaju mogućnost da “pokažu” na nešto kontroverzno, a da to ne ponude na vlastitim serverima (naprimjer, karikature poslanika Muhameda, slikoviti video snimci, itd)?

Brew: Ja bih rekao da nije tako, zato što, iako ne bih od nas zahtijevao da svi siteovi čije linkove nudimo ispunjavanju naše uređivačke standarde pravičnosti i slično, granice ipak postoje. Meni nije u interesu da ponudim link koji vodi do govora mržnje, pornografije ili klevetničkih priča.

Donosky: Ovo je jedno od najspornijih pitanja. Argument u korist stavljanja linkova je da ako je to nešto što korisnik i sam može naći – naprimjer, traženjem karikature poslanika Muhameda preko Googlea – onda trebamo ponuditi link. To je usluga i pomoć za čitaooca.
Ali, mislim da postoji granica usluga i pomoći koje možemo pružiti. Naprimjer, mislim da bi po pitanju veoma kontroverzog sadržaja koji ne bi odobrila većina naših čitalaca bilo dovoljno opisati organizaciju ili site gdje se to može naći, tako da oni tamo mogu otići sami. Isto se odnosi na site koji sadrži klevete. Nema potrebe staviti link ili konkretan URL.

Deggens: Mislim da je stavljanje URL-a bez linka distinkcija bez razlike. Ili site ispunjava vaše standarde da biste uputili na njega ili ih ne ispunjava. Moramo prihvatiti novi standard za nuđenje linkova, koji je niži nego za materijal koji nudimo na našim vlastitim Web siteovima, ali viši nego da ga uopšte nema.

Postoje li filozofska pitanja vezana za postavljanje linkova koji vode van vašeg sitea? Smatra li iko da je zadržavanje čitalaca na vašem situ važnije od prednosti koje nudi postavljanje drugih linkova?


Brew:
Siguran sam da bi momci zaduženi za poslovni razvoj više voljeli da mi zadržimo sav promet. Ali, ne vjerujem da bi takva politika bila dobra za naše korisnike.

Donosky: Mislim da su blogovi i njihova kultura linkovanja izbrisali svako eventualno preostalo oklijevanje oko nestavljanja linkova da bismo zadržali ljude na vlastitom siteu. To je sada tako uobičajeno da bi bilo smiješno ne dozvoliti stavljanje linkova ili da sami ne stavljamo linkove. Stavljanje linkova jača našu vjerodostojnost i iskustvo naših korisnika.

Deggans: Mislim da je jedan od načina na koji većina blogova privlači čitaoce sticanjem reputacije mjesta za razmjenu zanimljivih podataka. Ako odbijate da stavljate linkove koji vode na druge siteove, veća je šansa da nećete prikazati najzanimljivije  podatke. A ako čitaoci žele de se više zadube u vašu priču, svakako će napustitit vaš site. Ako čitaocima olakšate odlaženje sa vašeg sitea i vraćanje na njega, u svakom slučaju ćete imati više posjeta.

Cox: Filozofsko pitanje je da li medijske kuće žele da budu odvojene ili uzdržane od šireg informacionog ekosistema Weba, koji obuhvata Web siteve firmi i vlasti, blogove, forume, itd. Osnovna vrijednost blogovanja jeste da, kada imate dilemu, postavite link. Ako pomenete nešto što je na Webu (novinarsku priču ili saopštenje za štampu ili zakon ili video snimak ili podcast ili bilo šta), treba da stavite njegov link. Žele li medijske kuće da prihvate ovaj stav? Nadam se da žele. Ja sada očekujem da kada pročitom online da je autor pomenuo nešto čiji link se može staviti, da će on to i uraditi. Nestavljanje linka tumačim kao lijenost ili nepravičnost ili neodogovornost.

Kao “outsider” na ovoj temi o želji za zadržavanjem čitalaca na siteu vlastite kuće, dozvolite mi da sugerišem da linkovi prema vani ne samo da predstavljaju generalno dobru stvar, već su i mudar marketinški potez. Bilo je rasprava o ulozi “brandiranih” medijskih kuća (za razliku od starih, tradicionalnih ili mainstream  medijskih kuća) u sadašnjem okruženju koje se razvija. Ja vjerujem da brand postaje više važan – ne manje – ali ako se brandirane medijske kuće odreknu svoje uloge ”pouzdanog vodiča” odbijanjem da se ”pridržavaju pravila” postavljanja linkova, onda one taj status gube. Na kraju krajeva, tradicionalne medijske kuće koje se ne uspiju prilagoditi ovom novo duhu “linkovanja”, samo će otvoriti vrata konkurenciji, bile to druge medijske kuće, blogeri ili novi hibridne kvazi-novinarske kuće.

Kada nudite linkove koji vode van vašeg sitea, treba li da upozorite čitaoce da će napustiti vaš site?

Brew: Da – to ne može škoditi – mada pretpostavljam da je većini korisnika taj koncept jasan još od maja 1995. godine.

Donosky: Ne nametljivo. Sigurno ne onim groznim pop-up porukama koje neki siteovi koriste kao upozorenje.

Deggans: Meni se čini da iskusni Web surferi već znaju ove stvari. Ako napravite sistem gdje kliknete na link, nakon čega iskoči upozorenje, pa onda kliknete na nešto drugo da bi zapravo otišli na taj site, to će samo naljutiti korisnike. Ja bih preporučio stavljanje upozorenja u tekst linka o pretjeranim pop-up porukama ili obaveznoj registraciji.

Cox: Ja generalno smatram da je to nepotrebno. Mogući su izuzeci gdje želite da budete izuzetno jasni u vezi određenog linka (naprimjer, ako sadrži potencijalno uvredljiv ili kontroverzan sadržaj).

Odnose li se tradicionalni standardi pravičnost na postavljanje linkova? Odnosno, ako nudite link na blog ili tekst u kojem se kritikuje Bushova administracija, treba li se tu naći i link na blog ili tekst koji Busha podržava?

Brew: Ne – to djeluje neuvjerljivo, jer bi takva politika isisala svu boju iz naših siteova. Ako, naprimjer, pišete o obavještajnim izvještajima o ratu u Iraku, neizbježno je da su mnogi najzanimljiviji i najpopularniji linkovi kritični prema administraciji. Ako bismo to ‘neutralizovali’ podjednakim brojem siteova koji iznose argumente u korist Bijele kuće, to bi bio samo gubitak dragocjenog vremena. Međutim, mislim da treba da imamo u vidu da čitaoci možda žele da pročitaju obje strane rasprave i, u takvim slučajevima, učinićemo im uslugu ako potražimo najbolje siteove. Ali, bilježenje rezultata mi se čini suludim.

Donosky: Mislim da standard treba da bude sveukupna pravičnost sitea, a ne unutar svakog pojedinačnog teksta. Dakle, ne mora svaka priča biti ’izbalansirana’ suprotnim linkom. U mnogim slučajevima, međutim, želimo da damo linkove koji korisnicima omogućavaju i pomažu da procijene raspravu.

Deggans: Zavisi od cilja vašeg bloga i razloga za link. Ako je vaš blog više kolumna u kojoj se izražava mišljenje, onda zaista treba da date samo linkove koji predstavljaju pravičnu raspravu o toj temi. Ako imate blog koji je više nalik novinarskom, razboritije je da budete više nepristrasni, bar da biste prikazali više strana priče i ponudili sveobuhvatniji prikaz.

Cox: Generalno, ne – ali to zavisi od konteksta. Ako stavim link koji vodi do blogera umjesto da ga citiram o nekoj kontroverznoj temi, ali ne nudim drugu stranu teme u bilo kom obliku (konkretan citat ili sličan link), onda bih rekao da vam treba malo ravnoteže. Opet je kontekst ključan.

Trebamo li dozvoliti čitaocima da postavljaju linkove na mjestima koja su predviđena za komentare, blogove koje je site namijenio za čitaoce, žive rasprave, itd?


Brew:
Da, to je presudan dio rasprave. Bilo bi čudno omogućiti Web debatu, a onda zabraniti učesnicima da citiraju Web. Ako neko zloupotrijebi to pravilo (ili bilo koje pravilo), izbrišite ga.


Deggans:
Da, zbog toga što će sve što korisnicima omogućava da pomažu u pravljenju medija na vašem siteu vjerovatno privući korisnike. Ali, to znači da će moderator ili neko drugi morati da provjerava linkove da ne bi upućivali ljude na pornografske siteove ili slično. Možete takođe potaći korisnike da sami sebe kontrolišu tako što će vam prijavljivati neispravne ili problematične linkove.

Cox: Mislite li na prave hiperlinkove? U tom slučaju, ne bih preporučio omogućavanje ljudima koji komentarišu da postavljaju linkove. Isti kod koji se koristi za prikazivanje hiperlinka se može koristiti i za prikazivanje audio i video snimaka i slika. Moje je iskustvo da dopuštanje ljudima koji komentarišu da takođe postavljaju linkove na site predstavlja pozivnicu da dobijete grozne, besramne slike i video snimke na svom siteu.

Ako mislite na tekst koji objašnjava kako da dođete do određene stranice, nisam siguran kako ćete to spriječiti. Ako čitaoci mogu komentarisati, mogu i opisati URL. Mislim da se ovim samo trebate pozabaviti u ”uslovima korištenja”. Tretirajte Web stranicu koju su ”linkovali” kako da su je ljudi koji komentarišu sami napisali.

Ono što znam iz ličnog iskustva je da postoje dvije vrste Web siteova: oni koji su zaraženi lošim, prljavim i odvratnim sadržajima i oni koji će to tek biti. Ako se ovim ne pozabavite unaprijed, garantovano ćete imati problem.

Ove sedmice sam učestvovao na panel diskusiji na RTNDA-u. Žena iz Pappas Telecastinga je tamo govorila o tome kako nikada nisu imali problema sa korisnicima koji učitavaju problematični sadržaj na bilo koju Web stranicu njihovih televizijskih stanica. Morao sam se nasmijati kada je to rekla. Kako naivno. Ono što mene brine po tom pitanju je uzrokovano onim što se desilu Tribuneu. Nakon njihovog debakla sa wikijem, ne samo da su povukli wiki Los Angeles Timesa, već su ”zamrznuli” sve inicijative građanskog novinarstva u svim svojim novinama i TV stanicama. U međuvremenu je to ukinuto, ali ovo pokazuje da je pravi rizik u ovom smislu, iz moje perspektive u Udruženju medijskih blogera, to da će medijske kuće pokušati da koriste blogove i novinarstvo građana, ali bez odgovarajućih sigurnosnih mjera, i kada se to okrene protiv njih, odustaće i reći, ”Dakle, mi smo to pokušali, ali nije uspjelo.”

Trebamo li reći ljudima koji postavljaju sadržaj da moraju dati objašnjenje ili opis materijala čiji link stavljaju kao upozorenje drugim korisnicima?

Donosky: Mislim da možemo zamoliti korisnike da karakterišu materijal čiji link stavljaju kao upozorenje. Gledajući unazad, vjerovatno nisam nedavno trebao donijeti odluku da uklonim link koji je postavila osoba koja je dala svoj komentar i koji prikazuje Iračanina raznesene glave. Fotografija se imala veze sa raspravom o ratu, a osoba je upozorila da je “fotografija slikovita.”

Deggans: Naravno. Takođe možete upozoriti druge korisnike da se linkovi koje stavljaju ljudi koji daju svoje komentare možda ne pregledaju tako pažljivo kao oni koje nudi blog. Pravilo u tom slučaju je caveat emptor (sam se čuvaj prevare).

---------------------------------------------------------------------------------------------------------
Prevod sa engleskog: Kanita Halilović
---------------------------------------------------------------------------------------------------------
U avgustu 2006. godine, Poynter (www.poynter.org)  je okupio tim online novinara iz cijele zemlje na razgovor o pitanjima koja se tiču njihovog rada. Oni su pripremili ove smjernice o etičkom novinarstvu na Webu. Pročitajte više o konferenciji u tekstu Bob Steelea, “Gotovo je sa zbrkom: Priručnik o online etici."

Ovaj tekst dio je dokumenta „Etika online novinarstva: Smjernice sa konferencije” objavljenog 11. februara 2007. na web stranici Poynter.org.

Ovaj odjeljak je nakon konferencije sastavila grupa učesnika izabrana na konferenciji: Jim Brady, Tom Brew, Lea Donosky, Robert Cox, Eric Deggans i Dennis Ryerson. Oni su pripremili ove smjernice i protokole preko svojih wikija /web siteova čiji sadržaj korisnici mogu ispravljati, dopunjavati i mijenjati.

Tekst je preuzet i objavljen na MC Online uz odobrenje web portala “Poynter.org”. Svako dalje korištenje i distribucija ovog teksta podliježe uvjetima korištenja “Poynter.org” web portala.

Prevod i objavljivanje ovog teksta na MC Online omogućeni su zahvaljujući projektu Veza za zajednički angažman (VEZZA) koji podržava Švicarski ured za razvoj i saradnju (SDC). Više informacija o projektu VEZZA možete dobiti ovdje.