Najunosniji posao na tržnici Arizona

Najunosniji posao na tržnici Arizona

Ogroman plakat u centru Brčkog izgleda kao reklama za tržni centar u Kaliforniji.

Plakat kako bi blještave, moderne građevine trebale zamjeniti drvene barake na Arizoni, tržnici u sjeveroistočnoj Bosni čuvenoj po jeftinoj robi sumnjive kvalitete, ali i po trgovini mladim ženama iz Istočne Evrope. Stojeći gole pored puta te su jadnice nuđene kao stoka onome tko da više. Promjena koju reklamni plakat najavljuje čine se suviše dobrom da bi se u nju moglo povjerovati.

Dosadašnja je tržnica zbog mnogobrojnog kriminala već dugo sramota Ureda visokog predstavnika (OHR) i svih onih koji nastaje da na ovom području uvedu poštivanje medunarodnog prava. Njena bi transformacija trebala zapoceti početkom lipnja. Tvrtka Italproject zajedno sa lokalnim partnerima tako bi trebala započeti ostvarenje onoga što je za Brčko do sada bio nedostižan san.

Brčko Distrikt sa svojom multinacionalnom administracijom koja se sastoji od Bošnjaka, Hrvata i Srba OHR-ov je model za reintegraciju Bosne. Nova tržnica Arizona planirano je da bude kapitalistički poslovni primjer za ostvarenje te vizije.

To je jedan od razloga zbog kojih su snage za uvođenje medunarodnog pravnog sustava predvođene Medunarodnim policijskim snagama (IPTF) prije dvije godine započele sa slamanjem organizovanog kriminala i njegovog posla broj jedan u Distriktu: trgovine seksualnim robljem. Zatvorili su većinu tzv. "noćnih barova" na tržnici i drugim mjestima u Distriktu, za koja se znalo da u svojim prostorijama gotovo i ne skrivaju javne kuće.

U svibnju je IPTF objavio da je više od 116 noćnih barova u Bosni zatvoreno u zajedničkoj akciji timova medunarodne i lokalne policije, pod nazivom Specijalni program zaustavljanja trgovine ljudima (STOP).

"Neki od njih se zatvaraju, a neki počinju sa drugim poslovima," izjavio je glasnogovornik IPTF-a Stefo Lehmann. "103 slučaja je još uvek na sudu, a 46 ljudi je optuženo ili osudeno u vezi sa trgovinom ženama."

Lehmann je takođe rekao da je do tada i 15 IPTF-ovih policajaca poslato kući zbog korištenja usluga barova koji su držali prostitutke.

Rezultati STOP tima su svojevrsna pobjeda partnera u tvrtki Italproject, jer prema ugovoru o razvoju koji je ta tvrtka napravila sa vlastima u Brčko Distriktu lokalna vlada jamči da je tržnica očišćena od zločina. To tvrdi i Allesandro Lucchetta, direktor Italprojecta na ovom području..

"Trenutno nema nikakvih informacija koje bi ukazivale da se netko u okviru tržnice bavi ilegalnim poslovima" rekao je Lucchetta tokom intervjua vođenog u njegovoj kancelariji na posljednjem katu zgrade iz koje se vidi ogroman reklamni plakat što je postavljen pored glavne ceste za Srbiju.

Medutim, istraga koju je nedavno vodilo sedam reportera iz BiH, Hrvatske i Srbije pokazuje kako ima puno naznaka da Lucchettine birane reči kriju informacije što bi mogle biti značajne za njega i njegove partnere. Ili je možda u svom "blaženom neznanju" nesvjestan činjenice da su korjeni organiziranog kriminala u tom području gotovo netaknuti naporima od međunarodne i lokalne zajednice.

Regionalni istraživački novinarski tim, proveo je dva tjedna razgovarajući sa vlasnicima barova, žrtvama prostitucije, poslovnim ljudima sa tržnice Arizona, ljudima uključenima u razvojni projekt nove tržnice i predstavnicima vlasti Brčko Distrikta. Cilj je bio otkriti da li je organiziraani kriminal zaista zamjenjen međunarodnim poslovnim razvitkom u ovom Distriktu kojega OHR nastoji učiniti uzorom.

Rezultati rada istraživačkog novinarskog ovog tim predočeni u ovoj prici o industriji seksualnih robova u Brčko Distriktu i u još sedam priča u istraživačkom serijalu "Obračun na tržnici Arizona."

Reporterima nitko nije rekao da će preuređenje tržnice Arizona ići lako.

Lucchetta je ustvrdio da je njemu i njegovim partnerima OHR rekao sve o mračnoj prošlosti ove tržnice. Rekao je takoder da ih potpisani ugovor uvjerava u to kako je sa ilegalnim aktivnostima iz prošlosti gotovo.

Tržnica je nastala kao neformalno sastajalište poslije rata na prostoru bivše Jugoslavije i potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Priča se da je Talijan, IFOR-ov general, 1996. bio prvi koji je ogradio područje tržnice pokraj ceste Županja-Tuzla da bi potakao trgovinu izmedu tri nekada zaraćene strane. No, moguće da je tržnica Arizona pocelo "živjeti" na mnogo banalniji način - kao obična seoska tržnica.

"Sa druge strane ceste koje je kasnije postala glavna prometnica tržnice Arizona sakupljali su se pripadnici IFOR-a." Suzana Pejčic, glasnogovornica OHR-a u Brckom, rekla je: "To je bilo sigurno mjesto, tako da je i lokalno stanovništvo počelo da razmjenjuje krave Ii ostalu robu."

Bez obzira na to kako je nastala, tržnica je rasla potpomognuta opuštenim stavom međunarodnih organizacija u tom poslijeratnom razdoblju. To je značilo da su trgovci plaćali vrlo malo poreza i da su krojili vlastite zakone. Rezultat toga je da je zajedno sa stotinama sitnih švercera, tepisima i pilićima tržnica postala plodno tlo i za organizirani kriminal.

Prema izveštaju IOM-a (Medunarodna organizacija za migraciju) objavljenom ove godine, žene kojima se trgovalo iz Bosne su nastavljale dalje, završavajući u Italiji ili drugim zapadnim zemljama. Medutim, prema IOM-ovom izvještaju baziranom na podacima s kraja 2000., Bosna je prvobitno bila cilj, a ne tranzitno područje mesto za žrtve trgovine.

Prema izvještaju IOM-a, u svakom trenutku u Bosni se nalazi izmedu 600 i 3000 žena žrtava trgovine. Prema istom izvještaju pogranični gradovi kao što je Bijeljina, najveći grad u sjveroistocnoj Bosni, i obližnji Zvornik najveći su centri trgovine ženama u BiH, a za njima su Brčko, Sarajevo, Tuzla i Prijedor.

Prije samo dvije godine, u rujnu 2000., devetnaestogodišnja Elena Anka iz Moldavije ispričala je istražiteljima IPTF-a da je bila prodana nocnom baru Akapulko, u blizini Arizone. Priču o tome, koju je napisala reporterka iz istraživackog tima, objavio je časopis "Panorama" iz Bijeljine.

Anka je promatrala užurbani život ove ulične tržnice kroz prozor svoje sobice u kojoj je bila zarobljena da bi pružala seksualne usluge.

Iz svog zatočeništva Anka je mogla da posmatra tržnicu koja je rasla i stotine ljudi koji su osjećali prve znake slobode od kako je rat završen. U očajničkom nastojanju da pobjegne Anka je progutala 40 tableta kako bi natjerala svoje gazde da je odvedu u bolnicu, gde su joj liječnici mogli pomoći da se domogne policije.

No, liječnici su je vratili njenim vlasnicima.

Korupcija je zahvatila lokalne vlasti, uključujući i policiju. Čak je i nekoliko visokih stranih službenika uhvaćeno u trgovini ženama, a strani vojnici na ovom podrucju posjećivali lokalne javne kuće. Međunarodna zajednica prestupnike je jednostavno otpremila kući i odbila bilo što komentirati. Po povratku u svoju zemlju trgovci ženama su vrlo rijetko bili zakonski gonjeni.

OHR je morao reagirati da bi spasio budućnost svog "primjernog" Distrikta.

"Poduzeli smo dvostruku akciju," rekao je Michael Montgomery, šef ekonomskog odjela OHR-a u Brčkom, u razgovoru sa reporterskim timom. "Iskorjenjivanje ilegalnih aktivnosti, a potom korištenje poslovne razvojne metode i dovođenje razvojnog tima."

Tek dva tjedna ranije policija je završila sa svojim posljednjim napadom na javne kuće, vrlo slabo prikrivene u noćnim barovima širom Distrikta. Službeno zatvaranje noćnih barova u blizini Brčko Distrikta, u području pod kontrolom Republike Srpske, ukljucujući i Akapulko gdje je Anka radila, trebalo je promjenti reputaciju ovog područja kao destinacije za žrtve trgovine.

"Zatvorili smo sve barove u podrucju Brčko Distrikta i prostitucije više nema", samouvjereno je reporterskom timu rekao Siniša Kišic, gradonacelnik Brčko Distrikta.

Neki od lokalnih predstavnika zakona ne dijele Kišicev i Montgomerijev optimizam. Na primjer, zatvaranje noćnih barova rezultiralo je pojavom bar jednog novog lokalnog posla.

Fahrudin Selimovic, šef brčanske policije, rekao je da su njegovi istražitelji uvjereni kako posao sa javnim kućama nije iskorjenjen, samo je prešao u ilegalu. Djevojke iz noćnih barova sada se mogu naručiti telefonom, ali Selimović priznaje da njegovi istražiteljii još nisu uspjeli razotkriti ovu mrežu i uhititi krivce.

Jedan bijeljinski inspektor, koji blisko saraduje sa IPTF-om i koji je zahtjvao da ostane anoniman, takode je pesimističan kada je u pitanju zaustavljanje trgovine ženama u Brčko Distriktu.

"U blizini Bijeljine sada ima samo dva bara, a nekada ih je bilo dvadeset," rekao je inspektor. "Mislim da su djevojke još uvijek ovdje i da ih čak još više prelazi granicu sa vizama izdatnm u našim veleposlanstvima u inozemstvu."

Dodao je da žene sada najvjerovatnije odlaze u barove u Federaciji BiH, zato što je tamo zatvoreno mnogo manje barova nego u Republici Srpskoj.

Jedna od izbavljenih žrtava prostitucije, koja je smještena u lokalnom skloništu, rekla je istraživačkom timu da je koliko sredinom svibnja radila u javnoj kući u Bugojnu u središnjoj Bosni, gde je završila nakon što su je kupovali i prodavali u graničnom podrucju Brcko Distrikta.

Čak i poslije zatvaranja noćnih barova u području Brčkog, postoje dokazi da se posao samo prebacio u "susjedstvo". U blizini Banja Luke ima oko 20 javnih kuća koje još uvijek rade. Prema najnovijim podacima policije RS 29 barova još uvijek radi u Republici Srpskoj.

Ono što možda još više ugrožava OHR-ov primjer cijeloj BiH je ocigledno slab uspjeh u borbi protiv mreže organiziranog kriminala, koja je potpomagala noćne barove.

"Uspjeli smo da osudimo ljude koji su organizirali prostituciju u svojim barovima, ali nismo uspjeli doći do onih koji su bili umješani u trgovinu ljudima," rekao je reporterima Zekerijah Mujkanovic, javni tužilac Brčko Distrikta.

Iako su neki od vlasnika barova proveli do dvije godine u zatvoru zbog umješanosti u prostituciju, ni jedan od njih nije izgubio imovinu koju su im zaradile njihove prostitutke, potvrduje Dragomir Živanovic, predsjednik bijeljinskog suda.

Živanovic dodaje da čak nitko nije pokušao optužiti vlasnike barova i trgovce ženama za utaju poreza, što je uobičajena taktika.

Uspjeh tržnice Arizona, kojom su se kao korov raširili kako legalni tako i ilegali poslovi, temelji se bar djelomično na trgovini koja se odvija preko Drine i Save. Visoke maloprodajne cijene u Hrvatskoj dovele su veliki broj redovnih kupaca u potrazi za povoljnijom cijenom. Oni su zbog dobre ponude bili spremni da zaborave svoje ratne rane, kao što su i šverceri bili spremni da zaborave svoje, radi stabilnog prihoda.

Granice Brčko Distrikta omogućile su da se žene-seksualni robovi neprestalno dopremaju u zemlju, na sramotu OHR-ovog eksperimentalnog modela.

Pogodna granica sa Hrvatskom i Srbijom bila je otvoreni kanal za trgovinu ženama, koje su dovožene sa istoka.

Podmitljivost i korumpiranost lokalne granične policije konacno je prisilila IPTF da formira Državnu Graničnu Službu (DGS) u lipnju 2000. koja je zamjenila lokalnu policiju na granicama. Zaustavljanje toka ilegalnih imigranata i žena žrtava trgovine bio je glavni cilj IPTF-a i OHR-a.

Međutim, ako se može vjerovati lokalnoj policiji uobičajeni posao koji uključuje trgovinu ženama i ilegalno ulaženje u zemlju i dalje se odvija.

Jedan inspektor bijeljinske policije kaže da je novoj DGS trebalo samo desetak dana po preuzimanju kontrole nad granicom da naprave novi dogovor sa trgovcima ženama. Jedina razlika izmedu novog režima i bivše granične policije je, kako kaže inspektor, da je nova DGS skuplja.

IPTF je obučavao nove ljude u DGS, koji su uglavnom policajci MUP-ova RS i BiH.

"Očekivalo se da će krijumčarenje biti zaustavljeno kada DGS preuzme prelaze kod Bijeljine, Rače i Pavlović mosta ka Srbiji," rekao je članu reporterskog tima jedan od stanovnika ondašnjeg sela na rijeci Drini. Po zanimanju je mehaničar koji održava brodove lokalnih krijumčara i tražio je da ostane anoniman.

On i još neki stanovnici njegovog sela, koji sastavljaju kraj s krajem švercajuci stoku, te male količine tekstila, hrane i druge robe, smatraju da krijumčarenje ide bolje nego ikad.

Jedna od najporoznijih bosanskih granica je na rijeci Drini izmedu Bijeljine i Zvornika. Sudeci prema IOM-ovom izveštaju i izjavama žrtava trgovine, s kojima su razgovarale suradnice skoništa za žene, to je jedan od najčešćih puteva kojim žene iz Istocne Evrope dolaze u BiH.

Rumunjka Dijna je rekla da su je njeni otmičari preko Drine ubacili u bosanski lanac trgovine ženama.

"Zatim su mi dali putovnicu u kojoj je pisalo da sam prešla granicu kod Rače," rekla je Dijana koordinatoru skloništa. "Ja čak ne znam što je Raca, niti gdje se nalazi."

Jedan krijumčar sa Drine rekao je reporterskom timu da mu je prošlog mjeseca tip iz Sremske Mitrovice ponudio 2000 DM za jednu noć prevoženja žena preko rijeke. Odbio je samo zato što je zbog čvršceg provođenja zakona postalo riskantno švercati žene na toj lokaciji. Rekao je da se njegova grupa krijumčara koji imaju svoje brodove bavila tim poslom prije godinu dana, dok još nije bilo toliko pažnje usmjereno ka ovom području.

"Sada radim samo sa stokom, a žene prevoze malo niže uzvodno, gdje je teren sigurniji," dodao je on.

Krijumčar ne vjeruje da DGS ima bilo kakve šanse protiv mreže trgovaca ženama, koji su povezani sa organiziranim kriminalom.

Mreža trgovine ženama je previše dobro organizirana. "Na primjer," kaže on, "njihovi ljudi prate kretanje DGS-a i koriste mobilne telefone da bi preduhitrili njihove akcije. Neke od njegovih kolega, dodaje on, transportiraju imigrante preko Save u cisternama za mlijeko.

"Može li DGS zaustaviti trgovinu ženama?" kaže on kroz smijeh. "Pa oni su ti koji ih prevoze. Prije nekoliko dana, jedan od njihovih policajaca je uhvaćen sa tri strankinje u autu!"

Zamjenik direktora DGS-a, Nijaz Spahić, priznaje da je nekoliko novih graničnih čuvara bilo suspendirano zbog kriminalnih radnji. On kaže da je bar jedan policajac iz Zvornika bio optužen zbog trgovine ženama.

"To su usamljeni primeri," inzistira Spahić.

Tomislav Mihalj, drugi zamjenik direktora DGS-a, kaže da je takvih slučajeva bilo više.

"Tri policajca DGS-a iz Zvornika su bila uhvaćena u transportiranju žena preko granice. Zbog toga su otpušteni i kazneno gonjeni", rekao je Mihalj.

Reporterskom timu službenici IPTF-a u Brčko Distriktu nisu htjeli komentirati akciju protiv trgovine ženama, niti reći što ce se dogoditi ove jeseni, kada se IPTF povuče iz BiH.

Prije tri mjeseca Jacques Paul Klein, nedavno umirovljeni koordinator UN-a u BiH, objavio je pobjedu u bici na tržnici Arizona.

"Tržnica Arizona nije više centar trgovine ljudima," rekao je Klein na proslavi održanoj povodom ustanovljavanja novih policijskih snaga Brčko Distrikta.

Klein je rekao da je na tržnici zatvoreno 16 barova i motela koji su bili korišteni za prostituciju.

Osim toga što su se vlasnici barova morali pomaknuti "malo dalje niz ulicu", čini se da drugih promjena u potražnji i opskrbljivanju tržišta ženama nije bilo.

"Krijumčari su bili zbunjeni desetak dana pošto je DGS preuzela kontrolu," reporterima je rekao jedan bijeljinski inspektor policije, koji je tražio da ostane anoniman. "Poslije toga su krenuli ponovo i od tada krijumčarenje cvjeta bez problema.