Obračun na pijaci Arizona

Obračun na pijaci Arizona

Nedelja je popodne u restoranu «Faraon». Na izgled nešto bolja građevina u odnosu na ostalih 3000 drvenih kioska na uzavreloj tržnici Arizona na severoistoku Bosne. Ipak i ovo mesto koristi parking za potrebe toaleta.

Posle odlaska u isti, pedesetpetogodišnjak Matija Mišić naručuje svoj treći konjak, lupa šakom o sto i glasno psuje «međunarodnu zajednicu» koja, kako on kaže, želi da mu oduzme njegovu dedovinu – zemlju na kojoj se nalazi i «Faraon».

«Ovo je privatna zemlja i ta đubrad neće ostvariti svoj plan.», viče Matija unoseći se u lice američkom novinaru koji sedi preko puta njega.

Mišić nije jedini koji je besan. Još deset jednako pijanih i ljutih zemljoposednika koji se svakodnevno sakupljaju u «Faraonu» sedi za stolom, poput kakavog pravnog saveta, klimaju glavom i udaraju šakama o sto.

Svi oni imaju zemlju ili iznajmljuju kioske na pijaci, koja bi početkom juna trebala da počne sa transformacijom u najluksuzniji tržni centar u jugoistočnoj Evropi. To je ono što planira da uradi OHR, zajedno sa brčanskim vlastima, a pod okriljem italijansko-bosanskog partnerstva, sa ili bez saradnje sa lokalnim zemljoposednicima.

Njima je plan predstavljen kao američki koncept «urbane obnove» po kome vlasti mogu da uzmu vlasnička prava zarad «opšteg dobra».

Za sada vlasnici ne prihvataju tu ideju.

Iako strance smatraju glavnim krivcima, poslovni ljudi sa tržnice imaju i lokalnog krivca, to je zamenik gradonačelnika Brčko Distrikta koji je vodio galvnu reč na javnoj licitaciji za projekat, koju su na kraju dobili partneri iz «Italprojecta».

Bar jedan od vlasnika sa tržnice ne smatra da je predstava koju Mišić svake večeri izvodi zabavna. Na samim vratima, odlazeći iz lokala on se okreće i upire prstom u Amerikanca.

«Kaži Amerikancu», obraća se on prevodiocu, «ako probaju da nam ukradu zemlju, pronaći ćemo zamenika gradonačelnika u Tuzli ili Brčkom i ubićemo ga.»

Posle kraće neugodne tišine Luka Stjepanović, jedan od vlasnika prodavnica dodaje tiho: «Ja ga ne poznajem, ali to isto bi vam rekao i svako drugi od ljudi iz ove kafane».

Poslednjih šest godina OHR i snage za implementaciju međunarodnog prava smatraju Brčko Distrikt, a posebno tržnicu Arizona, posebnim izazovom.

Rastuća tržnica sa svojim «sumnjivim» aktivnostima predstavljala je jedno od retkih bezbednih mesta za Bošnjake, Hrvate i Srbe, na kome mogu da se sastanu i posluju. Uspeh ove tržnice naveo je OHR da je proglasi modelom za reintegraciju čitave Bosne, pa čak i ostatka Balkana na kome je rat u bivšoj Jugoslaviji ostavio tragove ogorčenja i podeljenosti.

Tržnica je međutim, zbog nedovoljne kontrole postala i stecište organizovanog kriminala koji je pomagao krijumčarenje i trgovinu seksualnim robljem. Bezakonje je dostiglo vrhunac 2001. kada OHR i snage za sprovođenje međunarodnog prava više nisu mogle da ignorišu priče o SFOR-ovim vojnicima koji posećuju bordele na pijaci. Bilo je čak i priča o visokim međunarodnim službenicima koji su učestvovali u trgovini seksualnim robljem.

Veliki početak za Italproject, koji treba da se dogodi u junu, nije samo još jedan u nizu međunarodnih razvojnih projekata. Pošto se IPTF na jesen povlači iz Bosne, a i druge međunarodne snage smanjuju svoje aktivnosti, uspeh OHR-ovog modela za severoistočnu Bosnu može da zavisi od toga koliko će uspeha imati ovaj projekat u proterivanju organizovanog kriminala sa tržnice Arizona.

Upravo zbog toga je, krajem maja, tim sačinjen od sedam novinara iz Bosne, Hrvatske i Srbije posetio Brčko Distrikt. Cilj je bio da se što više sazna o predstojećem obračunu između snaga koje se bore za budućnost tržnice po zapadnjačkom modelu i onih koji predstavljaju njenu «divlju» prošlost.

Dvonedeljno istraživanje balkanskih novinara (finansiranih od strane IREX ProMedia, nezavisnog američkog saradnika pod okriljem USAID-a) pokazalo je da uprkos odlučnim naporima međunarodne zajednice da u Brčkom naprave institucije zapadnjačkog tipa organizovani kriminal i dalje predstavlja sastavni deo, kako pročlosti tako i budućnosti, Brčko Distrikta.

Istražni tim je proveo dve nedelje intervijuišući vlasnike barova, žrtve prostitucije, preduzetnike sa tržnice, ljude uključene u razvojni program, policiju i zvaničnike u Brčkom, ne bi li otkrili da li je u ovom «uzornom» OHR-ovom distriktu organizovani krimanal zaista zamenjen međunarodnim poslovnim razvojem.

Sedište Italprojecta se nalazi na poslednjem spratu nove poslovne zgrade u centru Brčkog.

Allesandro Lucchetta, regionalni direktor Italprojecta koji predstavlja italijanske partnere, našao se za konferencijskim stolom u kancelarijama od zelenog mermera koje je dizajnirao i napravio njihov lokalni partner Jovica Stevanović.

Luchetta je priznao da je bio nervozan kada je diskutovao o projektu u vrijeme kada se u skupštini Distrikta Brčko očekivalo junsko glasanje o detaljnom planu razvoja koji je postavljen ispod stakla na konferencijskom stolu. Projekat će biti izgrađen na zemljištu koje je u vlasništvu Distrikta i na zemlji koja je u privatnom vlasništvu, a koja se nalazi preko puta ceste.

Plan je prikazivao široke zelene avenije na mjestu na kojem se danas nalazi tržnica sa svojim prašnjavim cestama posutim šljunkom. Na mjestu bespravno izgrađenih kioska nalaze se dućanski prozori koji bi se sasvim dobro uklopili i u Luchettin rodni gradu Veneciju, u Italiji.

Junsko glasanje je kritična tačka za razvoj projekta, a neki lokalni biznismeni, rekao je Luketa misleći na privatne zemljoposjednike sa tržnice, su pokušavali da upropaste ugled i kredibilitet projekta.

Zarađivanje novca u teškim situacijama nije nepoznato Luchetti koji je upravljao projektima u bišim sovjetskim republikama, čak i u Jermeniji 1994. godine na završetku rata koji se vodio oko područja Nagorno-Karabah.

Luchetta je naglasio da je ugovor koji je partnerstvo potpisalo prošlog decembra sa vladom Distrikta Brčko, i pod nadzorom OHR-a, jasno prenio u nadležnost vlade sva pitanja u vezi sa zemljoposjedničkim pravima i raščišćavanjem nelegalnih aktivnosti na tržnici.

Sa stanovištva partnerstva to je bila strogo poslovna nagodba, rekao je Luchetta. Svak je bio dobrodošao da potpiše dogovor sa Italproject-om i da učestvuje u radu nove tržnice. Ni OHR ni vlada Distrikta nisu partnerstvu dale bilo kakva uputstva da izbjegavaju sklapanje poslova sa bilo kojim od ozloglašenijih biznismena sa tržnice Arizona.

'Niko mi nije rekao da pitam odakle dolazi novac,' rekao je Luchetta u vezi sa poslovima koje je partnerstvo do sada sklopilo sa vlasnicima radnji na tržnici.

'Ja ne istražujem odakle njihov novac dolazi,' rekao je dodajući da nije posao partnerstva da vodi istragu o zakupcima na novoj tržnici.

Stevanović, lokalni partner i građevinski inženjer koji je kreirao projekat, je takođe rekao da partnerstvo nije provjeravalo pozadinu potencijalnih klijenata za prodaju ili zakup novih trgovinskih radnji.

Stevanović je upitan da li je jedan od vlasnika barova na tržnici, dobro poznati i čuveni vlasnik bordela osumnjičen da se bavi organizovanim kriminalom, posjetio Italproject. U stvari, Stevanović je rekao, vlasnik tog bara je došao u kancelariju samo sedmicu dana ranije da potpiše posao za dvije prodavnice na novoj tržnici.

Stevanović je rekao da mu je vlasnik bara rekao da bi došao ranije, ali da su ga tek sad pustili iz zatvora.

Prijetnja preduzetnika koji su na staroj tržnici poslovali mimo zakona, a koji se i sami uključuju u ovaj reprezentativni projekat međunarodne zajednice, je upravo ono što OHR ne želi da čuje.

'Mi apsolutno ne želimo da vidimo situaciju u kojoj bi se na tržnici Arizona nastavile odvijati nelegalne radnje,' rekao je vidno iznenađeni Michael Montgomery, šef odjeljenja za ekonomska pitanja Kancelarije OHR-a za Distrikt Brčko, kada mu je tokom intervjua sa timom novinara rečeno za Italproject-ov posao sa vlasnikom bara.

'Moraćemo to ispitati,' rekao je Montgomery.

Uprkos svojoj ozloglašenoj reputaciji, tržnica je svoj život u onome što se isprva činilo kao jedna nevjerovatna balkanska priča započela sasvim bezazleno.

Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, žestoke etničke i nacionalne mržnje koje su podstakle rat u bivšoj Jugoslaviji nestale su na jednom raskršću u sjeveroistočnoj Bosni na kome je IFOR postavio svoju bazu.

'Na mjestu koje je danas poznato kao tržnica Arizona bilo je IFOR-ovo sastajalište na drugoj strani ceste”, rekla je Suzana Pejčić, glasnogovornica Kancelarije OHR-a za Distrikt Brčko. To je bila jedna bezbjedna lokacija tako da je i samo lokalno stanovništvo počelo da razmjenjuje krave i ostalu robu.'

Na njivama na kojima su poljoprivrednici prije rata uzgajali psenicu, 1996. godine Bošnjaci, Hrvati i Muslimani su se po prvi put sreli bez oružja.

'Morali smo vjerovati jedni drugima,' rekao je Tomo Tomšić, sedamdesetogodišnji vlasnik zemljišta na kome se nalazi tržnica. 'Da nismo trgovali jedni sa drugima umrli bismo od gladi, a bilo je lakše baviti se švercom nego orati njivu.'

Pored prašnjavog magistralnog puta Županja-Tuzla, ljudi su bez ikakvih radnih ili građevinskih dozvola izgradili parkirališta i restorane, otvorili bordele i prodavnice, te prodavali cigarete, stoku ili žene podjednako uspješno kao i deterdžente, keramičke pločice ili čokoladu.

OHR nije upravljao tržnicom, ali nije ni bio protiv ovih znakova zbližavanja, prvih od početka rata.

'Podsticala se trgovina,' rekao je timu novinara krajem maja Michael Montgomery, aktuelni šef odjeljenja za ekonomska pitanja Kancelarije OHR-a za Distrikt Brčko. 'Jedan od načina da se krene naprijed u poslijeratnim godinama bio je da se biznis/posao koristi kao temelj. Da se poslužim jednim američkim izrazom, trgovina je bila u 'svačijem interesu.'

'Specijalni status Distrikta Brčko proizašao je iz Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je pitanje administracije/uprave tim područjem nakon rata ostavio neriješenim. Strane se nisu mogle dogovoriti o tome koji entitet treba da kontroliše koridor između dva dijela novostvorene Republike Srpske (RS) unutar nove Bosne i Hercegovine.

Neočekivani uspjeh tržnice, kao i neophodnost garantovanja povezanosti dvaju dijelova Republike Srpske, ubijedili su OHR da stvori Distrikt Brčko kojim bi upravljalo tripartitna vlada.

Nakon tri godine jedva osjetne pravne kontrole ili poreza pod hrvatskom opštinskom administracijom, 1999. godine nova vlada Distrikta Brčko je na tržnicu poslala policiju i poreske službenike.

Za one koji su na tržnici ostvarivali veliki profit novi distrikt predstavljao je početak kraja njihovih dana neobuzdanog prosperiteta.

'Živjeli smo bolje dok nije bilo Distrikta,' rekao je sa uzdahom Luka Stjepanović, trgovac ćilimima, jednog vrućeg majskog poslijepodneva na tržnici.

Bilo je to vrijeme kada su se balkanska pravila poštovala više nego zapadnjačka.

'Nismo plaćali poreze, nismo vodili knjige, a radnici su dobijali gotov novac,' rekao je Stjepanovic.

Do kraja 2001. godine vlada je izdala 1624 dozvole za kioske na tržnici, a gotovo 5 miliona KM se slilo u budžet distrikta.

Ali veći dio tog novca može se pripisati nedozvoljenom bogaćenju i ubiranju profita od raznih sumnjivih aktivnosti na samoj tržnici, uključujući i prostituciju.

Kako bi uklonio tu nelegalnu i kriminalnu stranu tržnice koja se inače mogla pohvaliti cvatućom ekonomijom, OHR i IPTF su u oktobru 2000. počeli preduzimati oštrije mjere.

Prošle godine međunarodna policija je zatvorila 19 bordela, a inspektori su zabranili rad ugostiteljima i trgovcima koji, kako kažu u vladi distrikta, nisu imali važeće radne dozvole izdate od strane administracije distrikta.

Ali lokalna kriminalistička služba tvrdi kako zatvaranja bordela nimalo nisu doprinijela kontroli organizacija koje stoje iza njih, a koje se ujedno bave organizovanim kriminalom. (vidi priču o trgovini ljudima)

Moguće je, međutim, da bi OHR-ova ideja o projektu ponovnog razvoja mogla da postigne taj cilj tako što će obespraviti kriminalne organizacije na tržnici.

To je američka ideja, stara koliko i 'rekonstrukcija (starih dijelova) grada' koja je sprovedena u gradovima sjeveroistočne Amerike tokom 1960-ih. Područja sa visokom stopom kriminala vlada zvanično proglašava 'upropaštenima' i koristi se tom jezičkom odrednicom kako bi oduzela zemljište od privatnih vlasnika i ponovo izgradila područje.

Zahtjevi privatnih vlasnika zemljišta na području tržnice su bili prva briga Ivice Santovca, jednog od Italproject-ovih lokalnih partnera.

'(OHR) mi je rekao da će (zahtjevi privatnih vlasnika) biti riješeni putem eksproprijacije,' rekao je santovac timu novinara u svojoj kancelariji koja se nalazi u jednom od čvršćih objekata na tržnici Arizona. 'Rekli su mi da su svi gradovi na svijetu izgrađeni na taj način.'

Lucchetta, lokalni direktor iz Santovcevog italijanskog partnera, je naglasio da je Italproject-ov ugovor u putpunosti legalan i odobren je bez i jednog glasa protiv u Skupštini Distrikta Brčko.

Lucchetta se složio sa mnogim gunđavim privatnim vlasnicima sa tržnice koji tvrde da je projektni ugovor, koji je Italproject osvojio na javnoj licitaciji prošlog novembra, 'dobar posao' za partnerstvo.

Prema uslovima ugovora, Italproject će dobiti 100% prihoda od zakupa ili komunalnih usluga za period od 17 godina od cjelokupnog ugovora koji pokriva period od 20 godina. Zauzvrat, partnerstvo će izgraditi 143 000 m2 novih prodavnica i skladišta kojima će partnerstvo raspolagati odnosno koje će moći prodati. Partnerstvo će takođe izgraditi cestovnu, električnu i ostalu infrastrukturu, kojom će nakon isteka ugovora raspolagati Distrikt.

Montgomery, šef odjeljenja za ekonomska pitanja Kancelarije OHR-a za Distrikt Brčko, vjeruje da je Italproject dobra nagodba za svakoga.

'Naposlijetku će Italproject nadoknaditi svoju inveticiju kroz iznajmljivanje i prodaju prodavnica, a mi zauzvrat imamo projekat koji plaća za infrastrukturu tržnice,' rekao je Montgomery. 'Postojeća radna mjesta na tržnici će biti zadržana i stvoriće se još radnih mjesta, a porezi od registrovanih preduzeća/radnji će ići vladi Distrikta Brcko.'

Prema riječima zemljoposjednika, nije u potpunosti jasno ko će tačno izvući korist od tog 'dobrog posla' jer im nikada nije rečeno ko je italijanski partner koga predstavlja Luchetta.

Luchetta će samo reći da su mu partneri industrijalisti s područja Venecije.

Ni OHR možda ne zna njihov idenitet. 'Nisam u mogućnosti da vam odgovorim na to pitanje (u ovome trenutku),' rekao je Montgomery tokom jednog razgovora.

Italproject-ov ugovor nalaže da svi postojeći vlasnici prodavnica pa čak i privatni zemljoposjednici na tržnici Arizona, koji su ubirali zakupnine od neleganih prodavnica, moraju dobiti ugovor od graditelja kako bi ostali u poslu.

Visine zakupnina, od 280 do 1200 KM za prodavnicu od 15 kvadratnih metara, nisu podnošljive prema riječima vlasnika prodavnica. Ali povećanja cijena će, prema riječima partnerstva, novim vlasnicima prodavnica dovesti sanitarne čvorove i legalno poslovanje.

Vlada distrikta očekuje da će projekat dovesti do poslovnih žrtava na onom dijelu pijačnog zemljišta čiji je vlasnik vlada distrikta, sa zapadne strane puta Županja-Tuzla.

'Stara tržnica Arizona polako nestaje,' rekao je Ismet Dedejić, šef Odjela za urbanizam, prostorno uređenje  privatizaciju Distrikta Brčko. 'Od 3500 trgovaca koji sada na njoj rade, ostaće možda 1000 njih. Ostali će naći neki drugi posao.'

Ali privatni vlasnici zemlje sa zapadne strane puta vjeruju da Italproject i distrikt takođe očekuju da će oni nestati.

To uključuje i grupu ljudi okupljenih u 'Faraonu' od kojih je većina naslijedila zemlju koja je ranije imala poljoprivrednu namjenu. Slučajno pojavljivanje tržnice je za njih bila iznenadna sreća. Neki su se okušali u otvaranju noćnih barova ili motela za prostituciju, drugi su se zadovoljili izdavanjem prodavnica u zakup i naplaćivanjem parkinga.

Ugovor daje Italprojectu sva prava za izgradnju na zemljištu tržnice Arizona, uključujući i na privatnom zemljištu, efikasno lišavajući privatne zemljoposjednike njihovih prava na tu zemlju.

'Ja nisam obrazovan čovjek, možda sam nešto krivo shvatio,' rekao je Tomić, jedan od zemljoposjednika, u 'Faraonu'. 'Ali mislio sam da je u kapitalizmu privatno vlasništvo od najveće važnosti.'

Tomić, koji kaže da je o kapitalizmu naučio tokom svog dvadesetogodišnjeg boravka u Njemačkoj, nam je pokazao naredbu vlade distrikta kojom mu se zabranjuje da naplaćuje parking na svom zemljištu dok sa Italproject-om ne potpiše ugovor u kome bi pristao da se odrekne svog zemljišta na 20 godina.

Tomićev tridesettrogodišnji nećak, Marijan Petrović, je kazao da je investirao u deminiranje svog zemljišta kako bi izgradio restoran i skladište. Sada Italproject planira da izgradi kazino na zemlji koju je naslijedio od svoje bake.

'Imam dovoljno novca da platim (legal zoning) i građevinske dozvole i da uradim poboljšanja,' rekao je Petrović. 'Ali ne pada mi na pamet da prodam sve tamo nekim Italijanima.'

Italproject je, prema riječima Stevanovića, jednog od Italproject-ovih partnera i kreatora ovog projekta, pokušao da postigne sporazum sa privatnim zemljoposjednicima. Ali oni su došli u Italproject sa svojim planovima za posebnu tržnicu na privatnom zemljištu.

To nije ono što su Distrikt ili OHR zamislili, rekao je Luchetta. Biće samo jedna tržnica, kao što je i predviđeno ugovorom, dodao je.

'Mi ne moramo da postižemo sporazum ni sa kim,' rekao je Luchetta.

Advokat Jozo Anđić, koji zastupa Tomića, Mišića i ostale koji su se okupili u 'Faraonu', je rakao da su vlasnici zemljišta bili u kancelariji Italprojecta nekoliko puta kako bi pregovarali o poslu, ali kad god su pristali da plate, cijena bi se povećala.

'To im je zemljište donijelo mnogo novca i sad su spremni da plate koliko god je potrebno za legalizaciju svojih objekata,' rekao je Anđić.

Luchetta i Stevanović kažu da vlasnici zemljišta imaju problema da se naviknu na visoke cijene vođenja legalnog biznisa nakon godina i godina rada mimo zakona.

Ali ima i nekih poslovnih ljudi sa tržnice koji su uspjeli da dogovore posao sa Italproject-om.

108. Brigada, organizacija ratnih veterana HVO-a (Hrvatsko Vijece Obrane), uopšte ne posjeduje zemlju na tržnici ali su zadovoljni Italprojectom, kaže Nika Marić, direktor kompanije 'Posavina 108', koju je osnovala ta organizacija.

'Kada je Italproject pobijedio na licitaciji zaprijetio sam gradonačelniku Kisiću,' rekao je Marić. 'Rekao sam mu da će mu moji vojnici j***ti mater ako dozvoli strancima da nam uzmu zemlju. Ugovor koji smo potpisali je veoma povoljan za nas, mnogo povoljniji nego za privatne zemljoposjednike.'

Gradonačelnik Kisić je potvrdio da mu je Marić prijetio ali dodaje da tu prijetnju nije uzeo za ozbiljno.

Ali pregovori su bili dovoljno ozbiljni da 108. Brigada, koja tek što se bespravno uselila na dio tržnice koji je u vlasništvu distrikta i na njoj bespravno izgradila objekte, sada ima ozbiljnog udjela na novoj tržnici.

Marić je pokazao Italproject-ov ugovor u kome se partnerstvo obavezuje da će Brigadi plaćati 10 000 KM mjesečno u periodu od dvije godine kako bi nadoknadila izgubljene zakupnine od Brigadinih bespravno izgrađenih objekata. Nakon toga Marić je rekao da je Italproject obećao da će dozvoliti Brigadi da upravlja jednim dijelom nove tržnice.

Lucchetta je rekao da je poslovni dogovor ove brigade primjer dobre volje koji pokazuje dokle je partnerstvo spremno da ide kako bi pokušalo da uključi svakoga u novu tržnicu.

Lucchetta je rekao da su on i Stevanović radili 15 sati dnevno kako bi započeli razvoj nove tržnice. Luchetta, koji napominje da se ti dugi dani vrućega i sparnoga brčačkog ljeta mogu porediti sa njegovim domom na moru u Veneciji, je rekao da nije zaplašen prošlošću tržnice Arizona i da je siguran u njezinu budućnost.

'Uvjeravam vas da ćete naša lica ovdje viđati narednih 20 godina,' koliko traje ovaj ugovor, rekao je Luchetta klimajući glavom svom lokalnom partneru Stevanoviću.

U međuvremenu, u restoranu 'Faraon' gdje su prijetnje privatnih zemljoposjednika dovele do usijane atmosfere, raspoloženje je još uvijek ljutito i budi memorije na dane kada je na tržnici Arizona bilo kao na Divljem Zapadu.

'Neću im dati svoju zemlju, i braniću je životom ako je potrebno!' viknuo je Misić, ne obrativši se nikome naročito.

Svi prisutni u kafiću klimnuše glavom.