Javne informacije: Ko nije tražio nije ni dobio

Javne informacije: Ko nije tražio nije ni dobio

Javne informacije: Ko nije tražio nije ni dobio

Postalo je uobičajeno da ovdašnji novinari u izvještavanju koriste nepouzdane podatke ili se pozivaju na neimenovane izvore čije tvrdnje ne provjeravaju. Takva praksa često dovodi do krupnih grešaka, pa njihovi izvještaji budu demantovani, zbog čega mediji u kojima rade gube ugled u javnosti.

Dijelom je to posljedica nesnalaženja u komunikaciji sa institucijama koje posjeduju tačne i pouzdane podatke, ali i činjenice da novinari nisu svjesni snage zakona koji im u ogromnom broju slučajeva garantuje informacije od javnog značaja.    

Informacije od javnog značaja su sve informacije sadržane u dokumentima ili elektronskim registrima institucija vlasti, javnim ustanovama i preduzećima, a tiču se njihovog rada i postupaka. One prema zakonima o slobodnom pristupu informacijama BiH, FBiH i RS moraju biti dostupne novinarima, ali i svim građanima, osim u ograničenom broju slučajeva kada institucija može da ti ih uskrati.

Ko je dužan davati informacije od javnog značaja?

Obaveza davanja informacija odnosi se, bez izuzetaka, na sve institucije vlasti, agencije, ustanove, zavode, firme, pri čemu novinari nisu dužni objašnjavati razloge za traženje informacija niti davati pojašnjenja o tome kako će informacije koristiti i gdje će one biti objavljene.  

Na temelju zahtjeva za pristup informacijama javne institucije su dužne davati sve dokumente ili podatke koji su u posjedu ili pod njihovom kontrolom bez obzira na oblik i karakteristike, kako su klasifikovani i sačinjeni. Pravo se, uz ostalo, ostvaruje i uvidom u dokumente i(li) njihovo umnožavanje.

Institucije nemaju obavezu da stvaraju nove podatke, te analiziraju i komentarišu postojeće.

Privatne organizacije, firme i banke nisu dužne da dostavljaju informacije građanima i novinarima.

Izuzeci ali uz test javnog interesa

Sve informacije je moguće dobiti, osim u slučajevima ako se otkrivanjem informacije može izazvati značajna šteta legitimnim funkcijama vlade (nacionalna bezbjednost, odbrana, javna bezbjednost, monetarna politika, sprečavanje kriminala). Izuzeci su uspostavljeni i radi zaštite poslovnih interesa, te zaštite sigurnosti i života pojedinaca, trećih osoba i maloljetnika.

Izuzeci se ne primjenjuju po automatizmu, već od slučaja do slučaja i u skladu sa okolnostima. Praksa je pokazala da institucije nekada odbijaju dati informacije navodeći u svojim odgovorima da za to ne postoji javni interes ili da se radi o ličnim podacima čije objavljivanje je zabranjeno zakonom o zaštiti ličnih podataka.

U oba slučaju bitno je zatražiti im dokaz da su proveli test javnog interesa odnosno obrazloženje koje tražene informacije predstavljaju lične podatke.

Iskustvo nam govori da nakon takvog odgovora institucije ostaju bez argumenata i mijenjaju pravila ponašanja te naposlijetku dostavljaju podatke.

Zašto griješimo u kontaktima sa institucijama?

Važno je znati napisati jasan zahtjev. Često se desi da će institucija čekati posljednji zakonski momenat da vam odbije zahtjev uz obrazloženje da dokument ili podatak koji tražite ne posjeduju. Takav odgovor ponekad je opravdan jer podnosilac zahtjeva nije tačno napisao naziv dokumenta ili podatka. Međutim, savjesni službenici će vam skrenuti pažnju da zahtjev nije tačno formulisan.

Stoga bi svaki novinar sebi učinio veliku uslugu i uštedio mnogo vremena ako bi se prije pisanja svakog zahtjeva posavjetovao sa državnim službenikom o detaljima koji su mu potrebni za jasno precizirano traženje.

Kada mu je sasvim jasno šta traži, novinar mora biti uporan i fokusiran na konkretan dokument ili podatak.

Ovaj tekst je dio predavanja u okviru edukativnog programa "Slobodni glasovi: promicanje slobode izražavanja i slobode medija u BiH" održanog u Mediacentru u novembru 2016. godine, podržanog od Civil Rights Defenders.