Etika klikova

Etika klikova

Etika klikova

Treća je sedmica predizborne kampanje. Propagandne mašinerije su se zahuktale.

Vijesti konzumiram sa dvadesetak informativnih portala koji su među sto i jednom  najposjećenijom web adresom korisnika iz BiH.

Atmosfera koja dominira kampanjom, uglavnom je negativna, a teme od ranije poznate. Nacionalizam, nacija, vjera, država, entiteti, kantoni, međustranačka optuživanja i svađe. U smislu forme, ništa što do sada nije već viđeno u predizbornim kampanjama političkih stranaka.

S druge strane, vidljivo je pojačano prisustvo analitičkih informativnih sadržaja koje stvaraju nevladine organizacije. Izvještaji Centara civilnih inicijativa o rezultatima rada političara u protekle četiri godine  kao i baza podataka o njihovoj imovini koju objavljuje Centar za istraživačko novinarstvo vrijedni su izvori za birače koji vole statistike.

Transparency International objavljuje da je u prvoj sedmici na kampanju na TV stanicama i u novinama najviše potrošila SDA.

Sudeći prema broju plaćenih web bannera osim SDA značajno je i web prisustvo stranke SDP BiH. Na najposjećenijim informativnim portalima se ovim putem oglašavaju i Radom za boljitak, Naša Stranka, Demokratska Fronta Željko Komšić i A-SDA. Zanimljivu ilustraciju predizbornog šarenila “hvatam” na visoko.co.ba. U jednom trenutku sa home page-a visočkog portala, propagandne poruke šalje čak osam stranaka.

 

U „Avazu“ ništa novo, Radončić pobjednik

Uz fotografiju vijesti o „pobjedničkom putu“ prilažem i članak objavljen na portalu avaz.ba. Mjesto radnje je Krajina. Prema naslovu, glavni lik (izvor) trebalo bi da bude kandidat SBB-a sa prezimenom Harbaš koji najavljuje pobjedu. Međutim, u foto galeriji imamo 18 fotografija od kojih je na 16 Fahrudin Radončić.

Dok otvoreno promovira Radončića i SBB, njihovi politički takmaci, SDA i SDP svakodnevna su tema predizbornih kritičkih članaka na avaz.ba. Poseban „tretman“ čini se ima Bakir Izetbegović.

Dodikova histerija

Neprikosnoveni manipulant internet prostora je i dalje Milorad Dodik. Zahvaljujući uvredama i prijetnjama, medijskim okršajima koje proizvodi, njegovi javni nastupi su čest sadržaj najposjećenijih informativnih portala. Pažnju mi privlači jedna učestala riječ u njegovim javnim nastupima. Histerija. Nakon što su američki zvaničnici vlasti BiH prozvali za nerad, Dodik je njih optužio da za izbore pripremaju nemire. Dokaze za ovu tvrdnju nije pružio.

„Slučaj Zlatište“

Karikaturalnu improvizaciju, u spomenik su na neki način inaugurirali upravo mediji koji su „zagrizli udicu“. Rijetki su odoljeli, a „slučaj“ je dobio i kodno ime „Zlatište“. Čini se da će „slučaj“ barem do izbora biti svakodnevna propagandna municija.

Improvizovani krst/križ postavljen je tajno, po noći. Bez formalne dozvole i ceremonije. Navodno u ime žrtava. Ipak, bez potrebnih dozvola ili ceremonije. Ovaj nacionalistički propagandni okidač, prve rezultate daje već rano ujutro. Vijest je preplavila internet portale, a propagandne „igre bez granica“ mogle su da počnu.

Potaknuti izjavom osobe koja je „preuzela odgovornost“ portali su još jednom masovno i bez odgovornosti prenosili netačne i manipulativne činjenice o žrtvama rata u Sarajevu.

Kako je nacionalizam pojeo sreću

Tužno je bilo gledati nacionalističku manipulaciju uspjehom Marina Čilića, tenisera iz Međugorja, koji igra za Hrvatsku i prvi put je pobjedio na velikom turniru. Na slavlju u rodnom Međugorju angažiran je hrvatski pjevač kojem zbog profašističke ikonografije na koncertima nerijetko zna biti i uskraćeno gostoprimstvo u evropskim gradovima. Sve se na kraju „o glavu obilo“ samom Čiliću, a sam sport je već odavno bio u drugom planu.

Nove nade, isti ljudi

Nevladine organizacije izračunale su da se skoro 500 trenutno vladajućih funkcionera, ponovo kandidovalo i želi ponovo vladati. Među njima, dugogodišnji funkcioneri koji sebe pokušavaju predstaviti „promjenom“. Tako je sebe „novim čovjekom“ označio Emir Zlatar dugogodišnji funkcioner SDU.

Neuspješan na prethodnim izborima, ovaj političar, po političkoj raspodjeli funkcija, vodio je više javnih firmi. Kaže da još nikada nije bio u Parlamentu. Što ga, tvrdi, svrstava u nove ljude.

 U ovaj pomalo komični blok stavljam i „predizborno predstavljanje“ Šemsudina Mehmedovića iz SDA, koji već godinama obavlja visoke dužnosti i direktno je učestvovao u stvaranju života u BiH, kakvim ga danas ljudi žive. Trenutno je član državnog Parlamenta.  

Da li je predizborno izvještavanje često ili uvijek tek puko zadovoljavanje forme? Prenošenje praznih parola, bez trunke kritičkog rasuđivanja?

Ništa Sejdić ništa Finci

Generalizacije u našem javnom prostoru i nisu neka novost. Jedan od tekstova koje izdvajam je sa hercegovina.info. Tekst, sudeći po naslovu, „govori u ime cijelog naroda“. Drugi tekst sa nezavisne.com nema veza sa izborima ali ima sa manipulacijom. Ovaj naslov je prema izvještavanju buka.ba, već „zaradio“ zvaničnu prijavu Vijeću za štampu. 

Prema zakonskoj (samo)regulativi u BiH, urednike i urednice informativnih portala obavezuje Kodeks za štampu i online medije. Od 15 članova kodeksa, malo ih je koji, čini se, nisu prekršeni u dosadašnjoj predizbornoj kampanji. U slučajevima kršenja kodeksa nisu predviđene kazne.

Uz još jedan kuriozitet medijskog predizbornog izvještavanja, da su „sve sale prepune i premale“, želim vam svu predizbornu sreću do narednog, završnog nastavka naše male medijske predizborne priče na bh web portalima.