Osnovni principi online novinarstva: PRILAGODLJIVOST

Osnovni principi online novinarstva: PRILAGODLJIVOST

Osim što je prilagodljivost ključni kvalitet koji danas moraju imati novinari, prilagodljive moraju biti i informacije s kojima novinari rade.

 

Tekst je preuzet uz odobrenje autora bloga Onlinejournalismblog.com Paula Bradshawa, gdje je objavljen pod naslovom 'BASIC principles of online journalism: A is for Adaptability'.

 

Pročitajte prvi dio serijala.

 

U drugom dijelu serijala od pet dijelova istražujem kako je prilagodljivost postala ne samo ključni kvalitet za novinare, nego i za informacije s kojima se svakodnevno susreću. Ovo će biti dio knjige o online novinarstvu koja će uskoro biti objavljena – svi komentari su dobro došli.

Prilagodljiv novinar

Ključna vještina bilo kojeg novinara u dobu novih medija, u kojoj god vrsti medija da rade, jeste  prilagodljivost. Vrijeme novinara koji samo piše tekst, ili koji samo bilježi video ili audio snimke, je prošlo. Danas i novine i časopisi i televizijski i radijski programi imaju prateći web sajt, a on sam sadrži cijeli spektar medija koji mogu uključiti bilo šta od navedenog:

•    (Hiper)tekst
•    Zvuk
•    Snimak
•    Zvučni slajdovi
•    Animacija
•    Flash interaktivnost
•    Elementi baza podataka
•    Blogovi
•    Mikroblogovi /tekst/e-mail  obaviještenja (Twitter)
•    Elementi zajednice – forumi, Wiki-ji, društvene mreže, ankete, upitnici za istraživanja
•    Online razgovori
•    Mapiranje
•    „Mashup“ aplikacije

To ne znači da online novinar mora biti stručnjak u svim ovim oblastima, ali bi trebao biti medijski pismen u što većem broju njih. Drugim riječima, dobar online novinar bi trebao vidjeti priču i pomisliti:

•    „Ova priča bi imala pravi odjek u formi videa.“
•    ili: „Flash interaktivnost bi ovo objasnila bolje nego bila šta drugo.“
•    ili: „Za ovu priču bi bilo dobro da postavim linkove na originalne izvještaje i neke komentare na blogovima.“
•    ili: „Uključivanje zajednice u ovu priču bi zaista pokrenulo diskusiju, a možda i dovelo do novih informacija i ideja u vezi s pričom.“

Osoba koja će na kraju snimiti video ili kreirati element u Flashu ne mora biti sam novinar, pogotovo jer novinske agencije počinju da shvataju da jedan novinar ne može imati sve te vještine. A mogu se i identificirati pojedinci ili timovi koji će praviti podcaste,  video pakete ili interaktivne elemente u Flashu, ili će upravljati sadržajem u čije stvaranje su uključeni korisnici. Ali bi ideje trebale poteći od svakog člana koji je povezan sa online redakcijom. A ideje su uvijek na prvom mjestu.

Vještine su na drugom mjestu, ali bi online novinari trebali poznavati osnovne vještine na puno polja.

•    Trebali bi pisati dobro, kratko i brzo – za, po mogućnosti, više od jednog medija.
•    Trebali bi znati pronaći tačne informacije i pouzdane izvore, online i offline, i trebali bi imati kolekciju RSS feedova koji će ih stalno informisati o resoru koji prate.
•    Trebali bi razumijeti osnovne principe snimanja zvuka,  videa i fotografije.
•    Trebali bi znati raditi sa softverom za montažu.
•    Trebali bi biti upoznati sa primjerima interaktivnosti u novinarstvu i bazama podataka na webu.
•    Trebali bi razumijeti online zajednice kao što su Facebook, Flickr, YouTube ili vlastiti dio blogosfere – po mogućnosti bi već trebali biti njen produktivni član.

Sticanje ovih osnovnih vještina nekada zahtijeva samo lagano iščitavanje uvodnih materijala, nekada istraživanje dobrih primjera online novinarstva ili isprobavanje besplatnog software-a. Međutim, ono što zahtijeva ozbiljno vrijeme, pažnju i vježbu jeste sticanje osnovnih vještina prikupljanja i produkcije vijesti.

Prilagodljivi sadržaj

Novinar nije jedini koji ima koristi od prilagodljivosti. U novom dobu medija i sama informacija mora da bude prilagodljiva.

Adrian Holovaty je u svom članku „Neophodna suštinska promena news sajtova“ istakao da je mnogo toga što novinari prikupe strukturirana informacija koja ima potencijal da bude ponovo iskorištena u druge svrhe bilo od čitaoca ili drugog novinara. Među njegovim primjerima su i ovi:

•    Smrtovnica se odnosi na konkretnu osobu, uključuje datum i mjesto pokopa.
•    Objava vjenčanja spominje određeni par, uključuje datum vjenčanja, datum zaruka, rodni grad mladenke, rodni grad mladoženje i ostale razigrane, cvijetne detalje.
•    Informacija o rođenju uključuje imena roditelja, dijeteta (ili djece) i datum rođenja.
•    Informacija o diplomiranju uključuje državu rođenja, rodni grad, stepen studija, specijalizaciju i godinu diplomiranja.
•    Informacije o svakoj utrci za mjesto u Senatu, parlamentu, kao i kandidovanje za gradonačelnika u SAD sadrže mjesto, analize, demografske podatke, prethodne izborne rezultate, informacije o finansiranju kampanje, itd.

Kada ove informacije postanu prilagodljive, npr. uključivanjem u  bazu podataka, one mogu biti predstavljene na razne načine. Neki rezultati mogu biti mapirani; sportske statistike mogu biti prikazane grafički; vijesti mogu biti prikazane u skladu sa prebivalištem čitatelja; novinari mogu provjeriti koliko se krivičnih djela dogodilo u blizini nekog mjesta.

Prvi način na koji bi online novinar trebao informaciju učiniti prilagodljivom jeste da je taguje. Za prikupljanje vijesti, društveni sajtovi koji se zasnivaju na „bookmarkingu“, kao što je del.icio.us, od ključne su važnosti. Oni vam omogućavaju da „obilježite“ bilo koji online izvor serijom „tagova“, što znači da će biti brzo pronađeni kad vam zatrebaju (a povrh toga je i „društveni“ aspekt ovih sajtova koji vam omogućuje da vidite ko je još obilježio istu stranicu i šta su još obilježili, što vas može odvesti do korisnih tragova).

Što se tiče objavljivanja vijesti, blog servisi kao WordPress i Blogger imaju ugrađenu mogućnost tagovanja (ili ključne riječi). a također i stranice za razmjenu fotografija kao što je Flickr, ili za razmjenu video materijala kao što je YouTube.

Također je moguće da radite u sistemu upravljanja sadržajem (content management system - CMS) koji dozvoljava metatagovanje ili mapiranje, što se svodi na isto: informacije o priči.

Pored tagovanja, postoje i brojni drugi načini stvaranja prilagodljive informacije. Baze podataka i spreadsheetovi su očiti primjeri. Upravljanje informacijama u radu na obimnoj priči korištenjem spreadsheet-a može se pokazati korisnim ako te informacije morate u nekom trenutku predočiti javnosti  ili nekome ko će ih dalje obrađivati na inventivne načine. Uglavnom, to je dobra vježba koja vam može olakšati posao.

RSS je još jedan način da se informacije učine prilagodljivim. Ako su vaše priče, rubrike ili pretrage dostupne kao „feed“,  drugi ih mogu mnogo lakše kombinirati s drugim alatima (npr. mapiranje), ili ih agregirati, filtrirati i s njima raditi i druge stvari.

I naravno, samim tim što je sadržaj dostupan za „skidanje“ ili umetanje na druge stranice on je još prilagodljiviji. Ako izaberete streaming videa, time sprječavate korisnike da s njim rade potencijalno zanimljive stvari. Ako dopustite korisnicima da  preuzmu video – u različitim formatima – to otvara mogućnosti za razne vrste kreativnosti kod korisnika a i drugih novinara. A sve to bi trebalo navesti što veći broj ljudi da posjećuju vašu stranicu i čitaju vaše priče.

---------------------------------------------------------------------------------------------------

Tekst je preuzet, preveden i objavljen na MC Online uz odobrenje autora bloga Onlinejournalismblog.com, gdje je objavljen 20.02.2008. pod naslovom 'BASIC principles of online journalism: A is for Adaptability'.

 

Svako dalje korištenje i distribucija ovog teksta podliježe uvjetima korištenja sadržaja bloga Onlinejournalismblog.com.

 

Oprema teksta: redakcija MC Online.