Prelazak na digitalno emitovanje u jugoistočnoj Evropi

Prelazak na digitalno emitovanje u jugoistočnoj Evropi

Prelazak na digitalno emitovanje u jugoistočnoj Evropi

Ilda Londo, Sanela Hodžić, Una Čilić, Assen Velchkov, Vesna Nikodinoska, Ljiliana Žugić, Ioana Avădani, Mladen Velojić
Izdavač: 
South-East European Partnership for Media Development
2016
Proces digitalizacije u BiH je zakazao, iako je ranije bilo pomaka u infrastrukturalnim kapacitetima.
 
Foto: Pixabay
 
Samo dvije od sedam zemalja jugoistočne Evrope su uspjele realizovati inicijalni plan procesa digitalizacije, kaže se u izvještaju "Time Zero of the Digital Switchover in SEE". Proces u Bosni i Hercegovini je u zastoju i zavisi od političke volje, koje nema.
 
Neke zemlje su, u skladu s obavezama, prestale s analognim emitovanjem, ali digitalni signal još uvijek nije dostupan javnosti, stoji u izvještaju koji se bavi problemima s kojima su se zemlje u regionu suočavale u procesu prelaska s analognog na digitalni način emitovanja programa.
 
Proces digitializacije u BiH u potpunosti zakazao
 
Strategiju digitalizacije usvojili su bh. parlamentarci 2009. godine. Prvi, ambiciozno zadati rok za prelazak na digitalnu tehnologiju, postavljen za 2011. godinu, propušten je a da čak nije bila osmišljena ni skica akcionog plana. Posljednji datum do kojeg su sve evropske države trebale preći s analognog na digitalni sistem emitovanja – 17. juni 2015., također je propušten.
 
Zakon o javnom RTV servisu BiH, usvojen je 2005. godine i predviđa osnivanje Korporacije tri javna emitera, koja bi, između ostalog, trebala biti odgovorna i za uvođenje novih tehnologija, upravljanje imovinom i tehničkim resursima i transmisijom emitovanja signala. Prema tome, predviđena korporacija trebala bi voditi proces digitalizacije, ali, zbog nedostatka političke volje, ona nikada nije ni osnovana, navodi se u izvještaju objavljenom početkom aprila.
 
Ipak, određeni pomaci kada je riječ o infrastrukturalnim kapacitetima su učinjeni i javni servis je dijelom digitalizirao produkcijske mogućnosti. Digitalizacija javnog RTV sistema uključena je u program kapitalnih investicija 2011-2014. i iz budžeta bh. institutcija izdvojeno je milion maraka, a iz sredstava akumuliranog viška prihoda nad rashodima Regulatorne agencije za komunikacije BiH izdvojeno je šest miliona maraka za proces digitalizacije. Oprema je nabavljena i instalacija je provedena tokom 2014. godine u Sarajevu i Mostaru, ali je proces u Banjoj Luci opstruiran.
 
Dinamika procesa digitalne tranzicije u zemljama regiona odrazit će se i na analogne signale emitera u Bosni i Hercegovini, i očekuje se da će oni biti nadjačani ili će se pomiješati sa digitalnim signalima iz susjednih zemalja, a u tom slučaju Regulatorna agencija za komunikacije reaguje i gasi takve emitere.
 
Iako nema zvaničnih podataka, iz Regulatorne agencije za komunikacije navode da oko 50 posto stanovništva u BiH još uvijek koristi analogne antene. Za sada djeluje da su očekivanja koja se odnose na dostupnost TV programa ovom dijelu populacije bila mnogo gora nego što je to u realnosti potvrđeno, jer su žalbe susjednih zemalja koje bi mogle dovesti do gašenja pojedinih odašiljača, dosad, bile rijetke. Očekivanja su upućivala na to da će analogni signali emitera iz BiH s vremenom biti izbrisani zbog jačih signala iz susjednih zemalja, da će mnogi emiteri prestati sa radom i da će kompletna radiodifuzna industrija biti oštećena, ali do kraja 2015. godine ništa dramatično se nije dogodilo, a broj emitera na tržištu praktično je ostao isti.
 
Pitanje digitalizacije u BiH, nije samo pitanje tehnoloških uslova, već, nažalost, zavisi od političke volje raznih aktera, tvrdi izvještaj, a ako je suditi prema prethodnim iskustvima u procesu prelaska na digitalni signal, država se na tu političku volju teško može osloniti.
 
Politika koči digitalizaciju
 
Poseban slučaj je Albanija u kojoj je tržište bilo daleko ispred volje i odluka regulatornih tijela i parlamentaraca. Prvi digitalni emiter u Albaniji bio je dostupan 2004. godine, ali je državi trebalo gotovo deset godina da uspostavi adekvatan pravni okvir za regulisanje tog procesa. Razlog za kašnjenje treba tražiti u političkom okruženju, ali i veoma komplikovanoj poslovnoj sceni te zemlje. Preplitanje poslovnih interesa, izostanak reakcije regulatora, pravni sporovi i spora digitalizacija javnih emitera - samo su neki od faktora koji su uticali na usporen proces prelaska na digitalni signal u Albaniji.
 
Kao zanimljiv slučaj izdvaja se i Rumunija, u kojoj je digitalizacija entuzijastično započela 2008. godine, ali nije završila ni nakon više od sedam godina. Nedostatak interesa vlasti i moćan utjecaj velikih igrača koji su pokušali održati svoj status doveli su do odgađanja uspostave digitalnog emitovanja. Trenutno, i pored toga što je analogni signal isključen 17. juna 2015. godine, samo 40 posto teritorije Rumunije ima tehničke kapacitete da primi digitalne programe, a emituju ih samo javne televizijske stanice.
 
Bugarska bi se mogla uzeti za primjer uspješne priče u procesu digitalizacije – u septembru 2013. godine dolazi do prelaska na digitalni sistem emitovanja, a 96.2 posto populacije prima signal. Ipak, proces podjele multipleksa bio je namješten i bez tržišnog natjecanja, pa je čak i Evropski sud pravde reagovao i presudio protiv Bugarske prošle godine, navodeći povredu tri direktive Evropske unije.
 
Tokom 2012. godine, vlada u Makedoniji usvojila je odluku da se prelaz na digitalni sistem emitovanja mora završiti u narednoj godini, što se i dogodilo 1. juna 2013. Nekoliko sedmica nakon prelaska, glavni operater objavio je da je više od 90 posto teritorije te zemlje pokriveno digitalnim signalom. Ipak, mnogi građani se još uvijek žale na primanje TV signala sa smetnjama ili na neprimanje signala.
 
U Crnoj Gori, kao i u ostalim zemljama regiona, postojao je jaz između tehničkih kapaciteta za digitalnu pokrivenost i sposobnosti emitera da ponude digitalne programe. Kao rezultat, u junu 2015. godine, 92 posto teritorije Crne Gore bilo je prekriveno digitalnom mrežom, ali su digitalne licence emiterima dodijeljene tek nakon 19. juna.
 
Uspješan primjer digitalizacije u Srbiji demonstrirao je važnost političke odlučnosti da se postigne takav cilj. Inicijalni datum postavljen je za april 2012. godine, ali nekoliko godina nije bilo pomaka. Nakon usvajanja novog seta medijskih zakona 2014. godine, digitalna tranzicija je započela i završena je dva dana prije roka, 17. juna 2015. U izvještaju se navodi kako je proces digitalizacije koji se odvijao tokom prošle godine u Srbiji protekao "glatko", bez komešanja i tenzija što govori o tome da je država poduzela sve potrebne korake kako bi ispunila međunarodne obaveze i približila se Evropskoj uniji.
 
Istraživanje vezano za Bosnu i Hercegovinu je sprovedno u saradnji sa Mediacentrom Sarajevo. Sanela Hodžić, istraživačica Mediacentra, autorica je izvještaja o Bosni i Hercegovini. 
 
Kompletan izvještaj "Time Zero of the Digital Switchover in SEE" dostupan je ovdje.