Mediji u BiH podijeljeni su duž etničkih linija i prilagođavaju se etnički profiliranoj publici. Politički i ekonomski pritisci su sve jači i stalniji. To su već poznate ovdašnje činjenice podcrtane i u posljednjem izvještaju kancelarije OSCE u Sarajevu u kojem su, vrlo direktno, politički pritisci na novinare i regulatore ocijenjeni glavnim razlogom za ugrožavanje slobode izražavanja u BiH.

Jedna od najcitiranijih izreka vezana za novinarstvo jesu riječi Thomasa Jeffersona (američki predsjednik 1801. – 1809.) „Ako bih trebao odlučiti da imam Vladu bez novina ili novine bez Vlade ne bih oklijevao da izaberem ovo drugo“. Bez sumnje velika pohvala značaju novinarstva. Izjava je dosada korištena i kad treba i bez razloga, pa se pomalo izlizala od upotrebe. Doduše, manje je poznato da je isti Thomas Jefferson jednom rekao da su „Reklame najistinitiji dio u novinama“ ali vratimo se na ovu prvu, mnogo čuveniju izjavu. Ona se uvijek navodila u ovom obliku iako to nije završetak ovog citata. Rečenica koja nedostaje a čini integralni dio njegove izjave kaže da bi „Svaki čovjek trebao dobiti ove novine i biti sposoban da ih pročita (protumači)“.

Dakle, u cjelosti Thomas Jefferson je rekao: „Ako bih trebao odlučiti da imam Vladu bez novina ili novine bez Vlade ne bih oklijevao da izaberem ovo drugo. Svaki čovjek trebao dobiti ove novine i biti sposoban da ih pročita“.

Ova pohvala štampi s početka 19. vijeka ima dužu predhistoriju. Naime, sa pojavom prvih novina u Engleskoj ( početak 17. vijeka) političari su počeli da govore o jednom novom fenomenu koji su oni nazvali javno mnijenje.  U to vrijeme, kako navode poznavaoci, englesko običajno pravo propisivalo je da svaka kritika vlasti predstavlja krivično djelo. I upravo tada dva novinara iz Londona (John Trenchard i William Gordon) pišući pod pseudonimom „Katon“ predstavili su ideju da istina treba da bude odbrana od klevete. Ovi argumenti imali su, kažu kasnije knjige, velikog uticaja u američkim kolonijama tokom 18. vijeka i postali odbrana kao u slučaju jednog štampara koji je izveden pred sud jer je kritikovao kraljevskog guvernera New Yorka. Ljudi imaju „pravo... kako da raskrinkaju samovoljnu vlast tako i da joj se suprostave... tako što će govoriti i pisati istinu“ navodilo se u odbrani koja je prihvaćena pred sudom. Kaže se da je ovaj koncept prihvaćen od strane osnivača SAD a gore citirani Jefferson još je nešto rekao u prilog važnosti novinarstva: „Nijedna Vlada ne treba da bude bez cenzora a tamo gdje je štampa slobodna niko drugi to više neće biti“. U jednom slučaju iz druge polovine 20. vijeka (1971) kada je list New York Times objavio tajni vladin dokument i bio tužen, Vrhovni Sud SAD je stao na stranu novine jer „Štampa treba da služi onima kojima se vlada a ne onima koji vladaju“.

E, zašto ovako dugačak uvod iz Amerike, a pričamo o BiH.
Zato što je to s jedne strane dokaz da se za slobodu medija i izražavanja treba boriti stalno jer nema perioda niti države koja neće pokušati da disciplinira medije. I s druge da je ključna veza izmedju medija i njihove publike.

U nedavno objavljenom izvještaju OSCE u BiH direktno je prozvana ovdašnja izvršna i zakonodavna vlast koja odbija da ispuni svoj mandat i osigura normalno funkcioniranje javnih emitera, imenuje direktora RAK-a i spriječi stavljanje ovog regulatora pod kontrolu Vijeća ministara ili premijera Špirića te osigura zaštitu novinara koji trpe fizičko i verbalno nasilje. Izvještaj je izuzetan i po prvoj kritici ovdašnje javnosti jer je izražena zabrinutost „zbog izostanka reakcije građana na porast nasilja nad novinarima i medijima“.

Istovremeno, bez odgovornosti nisu ni ovdašnji mediji. Profesionalni i etički standardi krše se svakodnevno objavljivanjem neprovjerenih činjenica, vijest je često komentar, postoji diskriminacija manjina, premalo je istraživačkih priča, itd.

Stoga smo pokrenuli projekat - Medija Manifest - sa željom da se naglasi „Sloboda i odgovornost“ medija i novinara. 

Prvo, podizanje svijesti o slobodi medija zbog rastućih prijetnji i pritisaka (od fizičkih napada, političkih i ekonomskih pritisaka do nepoštovanja radnih prava novinara) sa kojima se susreću i mediji i novinari u BiH. Takođe i podizanje svijesti o odgovornosti medija- tačnije o potrebi stalnog poštovanja najviših profesionalnih i etičkih standarda a posebno odgovornosti medija prema javnosti.

Na taj način misao Thomasa Jeffersona o prednosti štampe (medija) nad vlašću , uz uslov da postoji javnost koja to može protumačiti, dobija svoj puni smisao i 200 godina kasnije u BiH.