Istraživačka priča "Mistična Bosna" nastala je u okviru projekta "Pravda i sigurnost", koji je financirala Vlada Velike Britanije a implementirao Mediacentar Sarajevo.

Priču objavljenu u "Oslobođenju" možete pročitati u PDF formatu.

FENOMENI, SEKTE I MISTERIJE: MISTIČNA BOSNA (II)

Autori: Aladin ABDAGIĆ, Amela ĐAFOVIĆ i Dijana ANDRIĆ, istraživački tim Mediacentra Sarajevo

Kada je nastala velika suša i u bunarima nestalo vode, narodna predaja kaže da je Ajvaz Dedo počeo razmišljati kako dovesti vodu u Prusac. "Stijena je ometala polaganje vodovoda i radi toga je Ajvaz Dedo išao 40 dana svako jutro do te stijene i tu klanjao sabah namaz, te molio Allaha dž.š. da se stijena rastavi, kako bi mogao provesti vodovod. Četrdeseto jutro kada je klanjao sabah počeo je učiti dovu i učeći zaspao. U snu je vidio kako su se dva bijela ovna sudarila i stijena se rastavila. Kada se probudio vidio je stijenu zaista rastavljenu." Ajvaz Dedo je 1467. sagradio vodovod od drvenih cijevi i proveo vodu kroz ovu stijenu. Mjesto je dobilo ime Ajvatovica. Od tada je ovo muslimansko dovište, mjesto gdje se upućuju molbe Stvoritelju. „On čuje i odaziva se“, kaže se u Kur'anu. Drvene cijevi su bile u funkciji do 1931. kada je Higijenski zavod iz Banja Luke napravio moderan vodovod. Dovište je bilo nasilno zabranjeno 1947. i ponovo obnovljeno 1990. Danas se "Dani Ajvatovice" obilježavaju u nekoliko općina Srednjobosanskog kantona, dok se centralna manifestacija održava u Pruscu.

Derviši

Opće znanje o dervišima je malo. Neki ih smatraju čudacima koji plešu u transu i probadaju se noževima. Drugima je to umjetnost i poseban dar. Za derviše, biti derviš je način život i najljepši oblik slavljenja Boga koji se obavlja kroz zikr, odnosno spominjanje Allaha dž.š. U BiH su derviške tekije, odnosno mjesta gdje se okupljaju derviši, zaključkom Ulema medžlisa iz srpnja/jula 1931. stavljene pod nadzor Islamske zajednice BiH, kada je donesen Pravilnik o kvalifikacijama šejhova i načinu njihovog izdržavanja. Zaključkom Vakufskog sabora za BiH sve tekije su 1952. zatvorene. Dokumentom Starješinstva Islamske zajednice BiH iz 1985. rečeno je da "derviški redovi nisu izvan Islamske zajednice, niti imaju status samostalne vjerske zajednice, nego djeluju u okviru IZ-e." U Ustavu Islamske zajednice iz 1990. piše: „Tekije su ustanove u kojima se vrše vjerski obredi i poslovi u skladu sa islamskim propisima."

Derviški redovi – tarikati su se u islamskom svijetu počeli pojavljivati oko 3. vijeka muslimanske ere, a na ovim područjima pojavili su se neposredno prije dolaska turske vojske. Sufijski tarikat je škola koja se koncentrira oko misli i smjernica nekog učenjaka koji ima poseban metod u usmjeravanju učenika ka usavršavanju znanja i prakse. Sufije su bili zanatlije, majstori, pjesnici, vojnici i ljudi različitih zanimanja. Senad Mićijević, derviš iz Mostara, pripada nakšibendijama. „Ovo je jedan od najraširenijih redova u BiH, njegova karakteristika je to što okuplja sitne zanatlije i zemljoradnike. Ljudi su nekada bili nomadi, a to su i derviši radili. Oni nemaju mnogo vremena za velike vjerske ceremonije, nego što praktičnije i što manje. U BiH je naša matična tekija Husein-babina tekija u Živčićima, odakle se širio dervišiluk. Ona nije stara kao neke druge tekije, Husein baba tek krajem 18. stoljeća dolazi sa svojim obrazovanjem. Ta je tekija rodila tekiju na Oglavku, oglavačka je rodila fojničku i tako se od tekije do tekije prenosilo znanje i širio se red.“ Povijest broji mnoge derviške redove, Mićijević ima saznanja za oko 300 njih, no po njegovim riječima u BiH postoji samo nekoliko. „Imamo kaderijski, nakšimbendijski, rufaijski red, ima nešto sadija i nešto halvetijskih derviša. Svaki derviški red ima svoj specifičan način obavljanja zikra, intonacijom, pokretom, onim što prati jedan zikr, tako da je to pitanje bogatstva koreografije koju imamo. I ono što se dešava je od reda do reda. Jedni su redovi intelektualni, jedni su redovi zanatlijski, privredni, drugi su vojnički...“

Salih ef. Čolaković govori kako su derviški redovi u BiH donijeli dosta pozitivnog, posebno u duhovnom smislu. „Određeni derviški redovi su možda otišli u neku krajnost ali se općenito o njihovom djelovanju može govoriti pozitivno“, kaže Čolaković.

„Vi ste mi svjedoci“

Oni će vam doći sami. Pozvoniti, pozdraviti i ponuditi svoje učenje. „Oni“ su Jehovini svjedoci, ime koje su uzeli iz Izaije 43:10: "Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina." Njihov časopis „Kula stražara“ stigao je u mnoge porodice. U sarajevskom uredu Luca Calcagni i Alessandar Viscone tumače osnove svog vjerovanja zbog kojeg ne slave rođendane, Božić i Uskrs, ne žele se vjerski podučavati u školama, ne žele primiti transfuziju krvi, ma koliko teška bila bolest, odbijaju služiti vojni rok, ne žele glasati na izborima, niti odati počast državi i njezinoj zastavi. Jehovini svjedoci ne vjeruju u kršćansko Trojstvo, „jer, Bog je jedan.“ Postojanje svećenika, svećeničke klase i korištenje posebnih titula smatraju neprikladnim, stoga nemaju vjerske poglavare, niti vjerske obrede. U svom učenju tvrde: „Sve druge crkve, i sve vladavine, nadzire đavo. Sadašnji sustav svijeta uskoro će završiti u bici kod Harmagedona (Armagedona). Oni koji prežive vladat će s Kristom 1000 godina.“