Praktičan priručnik za BH lokalne samouprave

Đorđe Obradović, 25/10/2010 , No Comments

Knjiga Drage Martinovića „Komuniciranje jedinica lokalne samouprave s javnošću“ analizira komunikaciju između vlasti i građana u vrlo složenom  političkom sistemu Bosne i Hercegovine. Upravo zbog te složenosti i bogatstva različitosti nacionalnih, vjerskih i kulturnih skupina, za razvoj demokracije nužno je pravovremeno i na istini temeljeno komuniciranje vlasti s građanima i obratno, što je u mnogim samoupravama u BiH tek u povoju.

 

 

Izdavač: Media Plan Institut, Sarajevo
Recenzenti: Besim Spahić, Zoran Tomić i Đorđe Obradović
Godina izdanja: 2010.
Opseg: 155 stranica

 

Magistar znanosti Drago Martinović, dugogodišnji praktičar od osnovnih do rukovoditeljskih poslova u odnosima s javnostima, obrazovan u struci do magistarske razine i polaznik doktorskog studija iz informacijskih i komunikacijskih znanosti na Sveučilištu u Mostaru, napisao je knjigu Komuniciranje jedinica lokalne samouprave s javnošću.

 

Strukturu knjige čine uvod, 5 poglavlja i literatura, a opseg joj 155 stranica. Autor znakovito počinje uvod sažetom, a posve obuhvatnom definicijom komuniciranja lokalne samouprave: „Komuniciranje u jedinicama lokalne samouprave ima osnovni zadatak informirati građane o aktivnostima koje provodi grado/načelnik, općinske/gradske službe i općinsko/gradsko vijeće jer jedino informirani građani mogu sudjelovati u aktivnostima i u procesu donošenja odluka u općini/gradu.“ Upravo ta definicija čini temelj cijele knjige iz kojega izrasta njezina svrha – utvrditi kako funkcionira i kako bi morala funkcionirati lokalna samouprava u komuniciranju sa svojim ciljnim javnostima. Konačni cilj knjige predstavlja izvedba dokaza na studijama slučaja i na osnovi proučavanja teorije i provedenih istraživanja  donošenje zaključaka i preporuka koji bi poboljšali planiranje, pripremu, provedbu i analizu komunikacijskih veza samouprave i građana zbog kojih postoji,  u konkretnom društvenom i političkom okruženju, po političkom sustavu iznimno složenoj državi Bosni i Hercegovini.

 

Prvo poglavlje sastoji se od 6 podpoglavlja koja se raščlanjuju na manje cjeline, čime se postiže preglednost izlaganja tematike i lakša potraga za točno određenim dijelovima koji mogu zatrebati u određenom trenutku studentima i praktičarima u odnosima s javnostima, kojima je ova knjiga prvenstveno i namijenjena. Autor se opredjeljuje za prihvaćanje provjerenih definicija odnosa s javnostima, daje povijesni pregled njihova razvitka u svijetu i Bosni i Hercegovini. Pohvalno što je Martinović uz, u svijetu vjerojatno najpoznatiju i najrašireniju definiciju odnosa s javnostima autora Cutlipa, Centera i Brooma, uvrstio i noviju, iz 2008. mostarskog sveučilišnog profesora Zorana Tomića. Samo tridesetak godina povijesti odnosa s javnostima u Bosni i Hercegovini ne mogu se mjeriti s oko 130 godina,  koliko sustavno postoje u svijetu, ali to ne znači da se domaći znanstvenici ustručavaju dirnuti u autoritete i na teorijskoj razini. Uvod donosi i zakonsku podlogu koja regulira različite vidove komuniciranja lokalne samouprave, kao i ulogu međunarodnih organizacija koje još više usložnjavaju složeni politički sustav Bosne i Hercegovine, te pregled dosadašnjih istraživanja.    

 

Praktična i strateška primjena teorijskih znanja

 

Drugo poglavlje detaljno razrađuje mjesto i ulogu službi i djelatnika za odnose s javnostima unutar organizacije. Upravo ovo poglavlje predstavlja ono što često nedostaje udžbenicima i priručnicima – nemogućnost praktične primjene teorijskih znanja. Stara i u znanstvenim krugovima često ponavljana misao „Nema bolje prakse od dobre teorije“ točna je kad god je jasno kako teoriju primijeniti. Bit navedene misli je u tome što se često događa u životu da se pogrešnim radom nanosi više štete nego ako se nešto i ne radi. Raditi treba, ali pravilno i, što je posao složeniji, ta praktična primjena mora biti što je moguće više sukladna dobroj teoriji. Kao što neboder sagrađen na slabim temeljima pada i nanosi golemu štetu, tako i nestručno komuniciranje lokalne samouprave sa svojim ciljnim javnostima, nanosi štetu i samoupravi i građanima koji je čine. Provodeći Martinovićeve upute, i u onim jedinicama lokalne  samouprave u kojima je komuniciranje s ciljnim javnostima povremeno i stihijsko, moguće je ustrojiti učinkovitu službu i odrediti radne zadatke djelatnicima koji bi ih uz pomoć ove knjige mogli sustavno provoditi. Studije slučaja opisa poslova stručnih suradnika i odjela za odnose s javnošću u Gradskom vijeću Mostara, Općini Kakanj i Gradu Sarajevu pokazuju današnje stanje u samoupravama koje imaju službe za komuniciranje s građanima.

 

Stratešku razinu komuniciranja u jedinicama lokalne samouprave Martinović razmatra u trećem poglavlju. Obrađena su osnovna načela na kojima se temelji efikasna lokalna samouprava: pravna sigurnost, otvorenost, odgovornost, efikasnost, efektivnost, javnost i transparentnost. Ukazuje se i na važnost dobivanja povratnih informacija čime se garantira javnost rada i otvorenost jedinica lokalne samouprave. Posebno su opisani i obrazloženi odnosi s medijima, kao jedan od najvažnijih aktivnosti odnosa s javnostima, ali i odnos s unutarnjim i vanjskim javnostima, s ciljem stvaranja prepoznatljivog imidža grada/općina. Stvarnost je prikazana kroz studije slučaja donošenja proračuna Općine Odžak, komuniciranja vijećnika i stručnih službi Grada Mostara, pripreme konferencije za novinare Općine Široki Brijeg, javne rasprave u Tomislavgradu, realiziranja infrastrukturnih projekata u  Bosanskoj Krupi, uspostavi i funkcioniranju „šalter-sale“ u Doboju i strategije komuniciranja Općine Široki Brijeg.

 

Komuniciranje u bh praksi

 

Pregled stanja struke odnosa s javnostima u jedinicama lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini donosi se u četvrtom poglavlju. Autor uspoređuje istraživanja provedena 2008. i 2010.  Pomaci postoje, ali su spori i nedovoljni. Primjera radi, strategiju komuniciranja s javnostima izradila je i usvojila 21 općina/grad obuhvaćena istraživanjima, u 10 općina/gradova tek je u tijeku izrada strategije, a ostalih 10 jedinica lokalne samouprave nema je uopće. Pa kako će komunicirati sa svojim ciljnim javnostima kad nemaju ni strateška, a kamoli razrađena taktička rješenja? Slabo, nikako ili kad komuniciraju pogrešno. Tim više je vrijedna Martinovićeva knjiga koja nudi primjenjiva rješenja osmišljavanja strategije i njezine razrade na taktička i operativna djelovanja i kroz studiju slučaja odnosa s javnošću u Općini Široki Brijeg.

 

Trendovima razvitka odnosa s javnostima u lokalnoj samoupravi bavi se peto poglavlje. Kao što su i ostala poglavlja utemeljena na teorijskim dosezima i istraženoj praksi, tako ni ovo peto ne bježi od stvarnosti u nekritičke lamentacije. Zasniva se na iskustvima u zemljama s mnogo dužom tradicijom u odnosima s javnostima i usporedbom s istraživanjima o stanju struke provedenim u Bosni i Hercegovini, pa autor dolazi do realnih zaključaka o sadašnjim trendovima i budućem razvitku po kojima stanje nije ni sjajno ni bajno, ali određeni pozitivni pomaci postoje.


Opsežan popis literature i mrežnih izvora može pomoći za dublje proučavanje pojedinih tema, a zastupljenost domaćih i stranih autora na različitim jezicima svjedoči o sustavnosti autora koji je specifičnosti političkog sustava Bosne i Hercegovine stavio u širi kontekst i u njemu tražio primjenjiva rješenja.


Poziv na buduća istraživanja


Upravo je primjenjivost ponuđenih rješenja u složenom političkom sustavu Bosne i Hercegovine najveća vrijednost knjige Drage Martinovića Komuniciranje jedinica lokalne samouprave s javnošću. Tematika je izložena jasno, sažeto i precizno, jednostavnim i lako pamtljivim stilom, što je svakako prednost i za studente koji će po njoj učiti, i za praktičare koji će uz njezinu pomoć osmišljavati strategiju i provoditi taktička i operativna rješenja.
Prevedeni američki udžbenici ne mogu ponuditi ni savjete, ni naputke za specifičnosti današnje lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini, a na domaćem tržištu nema drugih knjiga s tako usko primijenjenom suvremenom teorijom na praksu komuniciranja jedinica lokalne samouprave s njezinim ciljnim javnostima. Zato kraj Martinovićevog djela i nije stvarni kraj, nego svojevrstan poziv na buduća istraživanja koja bi, zahvaljujući i ovoj knjizi, trebala pokazati brže pozitivne pomake u razvitku demokratičnosti, po političkom sustavu vrlo složenog, a po različitostima bogatog društva Bosne i Hercegovine.  

Komentara

Vaš Komentar

The content of this field is kept private and will not be shown publicly.
CAPTCHA
Pitanje koje vidite je da se preventira spammiranje site-a. Molimo da odgovorite na njega.

Disclaimer

Mišljenja i stavovi u komentarima su isključivo mišljenja i stavovi posjetilaca portala i ni na koji način ne odrażavaju stavove redakcije MC Online, Mediacentra Sarajevo, donatora i partnera projekta MC Online ili organizacija koje su na bilo koji način uključene u projekat. Svi neprimjereni komentari biće izbrisani.

Views and opinions expressed in the comments are exclusively the personal views and opinions of the visitors of the portal and do not in any way reflect the opinions of the MC Online editorial board, the Mediacentar Sarajevo, donors and partners of the project MC Online or any other organization involved in this project. All inappropriate comments will be deleted.

Poslovi

INFOBIRO - Online Knowledge Base
Projekt Sarajevske Sveske

Antidiskriminacija

Medija manifest