"Niko medijima i novinarima neće pomoći: sloboda medija i demokracija bh. društva je prioritetni zadatak upravo novinara i to je najteža i najveća bitka koju možemo dobiti", tvrdi Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica ‘Oslobođenja’, odgovarajući na pitanja u anketi povodom 3.maja, Svjetskog dana slobode medija.

Šta danas predstavlja najveću prijetnju slobodi medija u BiH?

Selimbegović: Neću otkriti toplu vodu kada kažem da mediji ne mogu pobjeći od društva u kojem žive, što znači zapravo da svi oni koji prijete demokratizaciji bh. društva prijete i slobodi medija u ovoj zemlji. Stoga je zapravo šamar Tasima Kučevića tetki jedne od svojih žrtava i nemoćni pokušaji novinarke Vildane Duran da joj pritekne upomoć, zazvečao pred domaćom javnošću ali i pokazao pravu sliku države BiH: kriminalci dijele pljuske usred dvorišta najviše pravosudne instance u zemlji, sudski policajci ne reagiraju, žrtvi pomoć pokušava pružiti tek jedna novinarka. Upravo to želim reći - ovdje već odavno nije riječ o nekolicini koja ugrožava već o nekolicini koja vjeruje da je demokracija moguća. Nažalost, dobar dio medija u BiH stao je u zaštitu raznih kučevića, promovira ih, ukiva u zvijezde i samim tim saučestvuje u stvaranju kučevićevskog ambijenta. Da bi mediji bili slobodni pretpostavka je da i društvo želi slobodu. Naše je društvo, pak, već odavno podijeljeno, isparcelizirano i živi po diktatu onih koji su tu podjelu sproveli i čijim je bankovnim računima prijeko potrebna okovana BiH. 

Ko su ključni akteri ugrožavanja medijskih sloboda?

Selimbegović: Pamti li iko sve uvrede koje je na račun novinara izrekao Milorad Dodik? Nažalost, on nije sam: u ovoj zemlji živi dovoljno dodika, bičakčića, izetbegovića, čovića... raspoređeni su na najvišim funkcijama, predstavljaju politički, vjerski i nacionalni establishment i utrkuju se da izvrgnu ruglu kako zakon i propise, tako i one koji se za njih zalažu. Kovanica "politički proces" postala je utočište kriminalaca koji se iza tobožnjih nacionalnih interesa sklanjaju u svoje stranački dobijene fotelje. Pa zar nije Dragan Čović iz suda, nakon presude, otišao pravo u Predsjedništvo BiH? Zar nije nedavno isti Dodik optužio novinara kako je kamenovao sam sebe? Zar gotovo kompletna ekipa političkog magazina 60 minuta ne živi pod stalnom policijskom pratnjom a sve zato što im neprestano stižu prijetnje smrću? Zar nije jedna izložba fotografija bila dovoljan povod huliganima da nasrnu na posjetioce pozvane i prozvane od "najtiražnijeg lista u zemlji" da se suprotstave drugom i drugačijem?    

Kako ojačati slobodu medija u BiH?

Selimbegović: Nažalost, niko medijima i novinarima neće pomoći: sloboda medija i demokracija bh. društva je prioritetni zadatak upravo novinara i to je najteža i najveća bitka koju možemo dobiti. A bez sumnje, nikada neće biti dobijena ali zato je svaki korak naprijed od velikog značaja. Vjerujem da novinari, ukoliko se udruže i ukoliko zaista daju potpuni angažman u svojim profesionalnim udrugama, mogu učiniti mnogo. I do sada su mediji, naravno oni neovisni i profesionalni, bili korak ispred bh. društva - upravo su novinari prvi prešli entitetske linije, razbijali tabue o ratnim zločinima "na svojim teritorijama", razotkrivali i otkrivali sumnjive tokove novca i gospodare tame u BiH.