Ugledni bosanskohercegovački novinar i publicista odgovara na pitanja iz naše ankete povodom 3.maja. Britko i uz malo ljekovite ironije.

Ne razumijem sasvim postavljena pitanja, pa stoga nisam u stanju odgovoriti na njih precizno i potpuno, već samo ovlaš i djelimično, uz malo ljekovite ironije.

1. A ko je ta javnost i gdje je ta javnost? Baš me briga za javnost koja petnaest godina glasa za nacionaliste. Tu istu javnost ne zanimaju društveno relevantne teme u njihovom evropskom značenju. Ako je riječ o gomili socijalno raznolikog, frustriranog svijeta, društveno relevantne su teme one o kojima gomila razgovara na ulici, u kafani, na pijaci ili u tramvaju. A takvih tema obično nema u medijima.

Pitanja u anketi povodom 3.maja:
1. Kako danas tržište utiče na koncept zastupanja interesa javnostiu bh. medijima? Na koji način tžišni imperativi danas potiskuju na marginu društveno- relevantne teme iz bh. medija? Ključne tendencije?

2. Kako mediji u BiH, privatni i javni, mogu danas zastupati interese javnosti? Postoji li javna odgovornost privatnih medija?

3. Kako zahtjev za profitabilnošću medija na tžištu danas utiče na novinarsku profesiju u BiH? Koliko je danas informacija u bh. medijima roba, a koliko javno dobro? Da li profitabilno novinarstvo automatski znači i loše novinarstvo?
4. Kakva može biti uloga javnog servisa u BiH u odbrani interesa javnosti i
profesionalnog novinarstva pred imperativom profitabilnosti?

2. Ne postoji odgovornost bilo kojeg ovdašnjeg medija prema napisanom ili izgovorenom. Budaletina, nitkova i štetočina najviše je među samoproglašenim patriotima, čuvarima vjere, nacije i slobode. Oni su ti koji šire strah i neslobodu.

3. Ni mediji ne žive od slobode, već od profita. Postoji sloboda od koje se u svijetu tržišta umire.

4. Pa, i javni servis košta. Neko i to mora da plaća. Ipak, udobnost i sigurnost državnog budžeta ima prednost: novinar ne mora da misli o profitu, pa može da se stavi u službu „interesa javnosti“.

PS:  Svako kog interesuje šta je to i kakvo je to naše novinarstvo ovdje i danas, mogao se u to uvjeriti ovih dana, prateći potpuno oprečnu medijsku interpretaciju sljedećih događaja: susreta Abdulaha Sidrana i Emira Kusturice u Goraždu, posjete Borisa Tadića Mostaru, Silajdžićeve „dobrodošlice“ Tadiću, posjete Ive Josipovića BiH i, na kraju, sahrane generala Delića. Poslije svega, ostaje ti da vlastitoj profesiji kažeš: Fuj! Do sada si vjerovao da je država gora od medija, a sada možeš reći da su mediji definitivno gori od države.