Stranci, nekoliko praznih mjesta, pa tek onda „naši“
CNN je o hapšenju Karadžića izvještavao gotovo sat vremena prije nego što su reagirali bh. mediji. Nakon B92 i TV Fox, prvo reagovanje u regionu na teletekstu HRT-a. U BiH, TV Hayat prva objavila vijest i emitovala kratke, vanredne vijesti. Iako spori u prvoj reakciji, BHT i FTV tokom noći pokušali sveobuhvatnije pokrivati ovaj događaj. Regionalni TV lider HTV nedorasla vanrednim okolnostima, a TV Republike Srpske tek oko 2 sata poslije ponoći emitovala prve vanredne vijesti.
Vijest o hapšenju Radovana Karadžića dobio sam rano. Bilo je nešto iza 23 sata, gledao sam početak filma na HTV kada sam primio SMS iz Podgorice. Prijateljica Marina Filipović (vezana za B92) pitala me je „da li sam čuo..."? Brzo sam prešao po hrvatskim, bh. kanalima i dostupnom teletekstu, ali tamo nije bilo nikakve potvrde. Računajući da se radi o još jednoj lažnoj uzbuni poslao sam poruku da je on, kod nas, nažalost i dalje na slobodi. Gotovo u istoj sekundi dobio sam odgovor da je ta vijest upravo potvrđena iz kabineta srpskog predsjednika Borisa Tadića.
Ovo mi je već ličilo na nešto ozbiljnije, prešao sam na program CNN i direktno ušao u emisiju koja je već „obrađivala" vijest o hapšenju haškog optuženika. Dakle, oni su iz faze primarne vijesti jako brzo prešli u ozbiljniji ritam - objašnjenje/reakcije. U to vrijeme, na svim bosanskim i hrvatskim TV kanalima emitovan je redovni program. Provjerio sam na Euronews-u i primjetio krol (tekstualna poruka koja ide preko tekućeg programa) koji je potvrđivao da je najpoznatiji haški optuženik uhapšen u Beogradu. Ovaj program tokom noći neće načiniti nikakav novi pomak, dakle, samo su emitovali kratku potvrdu ove vijesti u vrhu news programa držeći „breaking news" poruku sve vrijeme na ekranu.
Prvu promjenu na ostalim kanalima uočio sam nekih 10-tak minuta kasnije kada je na teletekstu hrvatske televizije crvenim slovima potvrđeno hapšenje Radovana Karadžića. Narednih dvadesetak minuta ništa se nije dešavalo i onda je prvi, bosanskohercegovački TV Hayat objavio prvo vijest u krolu, a onda i dao kratke vanredne vijesti (novinar Tomislav Đurić) o hapšenju Karadžića. U međuvremenu, vijest kao poruku preko ekrana objavili su Federalna televizija (FTV) i Radio Televizija Republike Srpske (RTRS). Vrlo brzo krenuo je vanredni program na FTV i BHT dok je RTRS ostala na redovnom programu.
Oni koji su pratili program javnih TV iz Sarajeva mogli su uočiti sve mane i prednosti vanrednog programa. Koliko se može vidjeti, ovdašnje javne TV nemaju ranije usvojen plan reagovanja u vanrednim situacijama, te je kao i obično u našim uslovima sve ostavljeno na sposobnosti dežurnih novinara. Što podrazumijeva da im je bilo potrebno puno vremena da ostvare kvalitetan medijski program no, već 1 sat iza ponoći sve je funkcionisalo kao pristojna mašina. Gosti u studiju su se smjenjivali svakih desetak minuta, a sve vrijeme uz jednostavnu vijest bez previše činjenica (osim podatka da je Radovan Karadžić uhapšen nije bilo nikakvih drugih detalja) slušali smo sagovornike iz regiona na telefonskoj liniji.
Onaj ko je bio osuđen na FTV i BHT mogao je uočiti kako se zapravo pravi vanredni program. Gosti (Haris Silajdžić, Sulejman Tihić i Zlatko Lagumdžija), nakon što posjete studio FTV premještali bi se u susjedni studio BHT i sve što ste propustili ranije sada bi mogli čuti nanovo. U međuvremenu, privatna TV Hayat već je bila na sarajevskim ulicama.
Na kratko smo se uvjerili da smo manje/više u rukama laika i neznalica te da je znanje engleskog jezika neophodno da biste razumjeli prostor u kojem živite.
Hrvatska televizija tek je iza ponoći krenula sa vanrednim vijestima koje je vodila novinarski skromna i za vanredne medijske prilike nepripremljena Lamija Alečković. U jednom trenutku svog sagovornika iz Sarajeva (Damir Arnaut, savjetnik predsjedavajućeg BH Predsjedništva Harisa Silajdžića) prekinula je i završila razgovor, iako gost nije uspio ništa suvislo reći. U svojoj površnosti i neslušajući sagovornika smatrala da je „odgovorio" iako on zapravo nije ni počeo. Postoji (tačno) mišljenje da je HTV u svemu regionalni TV lider ali se u slučaju hapšenja Radovana Karadžića pokazala medijski nepripremljena za realne vanredne okolnosti. Naravno, Karadžićevo hapšenje nema isti značaj u Zagrebu odnosno Sarajevu, ali je vidljivo da produkcijski jaz izmeđju javnih TV nije istovjetan i na novinarskom nivou.
Posebna je priča Televizija Republike Srpske koja je tek par minuta poslije 2 sata objavila svoje prve, vanredne vijesti povodom hapšenja Radovana Karadžića. Izgledom krajnje mrzovoljne osobe (nakon vijesti je navedeno da je sadržaj pripremila Stela Jungić), novinarka – spikerka(?) koja je vodila vijesti više je ličila na nekog ko je ne svojom voljom „dovučen" u studio, nego na osobu koja bi svoje gledaoce željela obavijestiti o najnovijim informacijama.
Sve u svemu, ovdašnje TV su daleko od profesionalnih, međunarodno prihvaćenih TV standarda. Vidljiva je razlika između stranih i lokalnih TV stanica, a posebno jer se u ovdašnjem novinarstvu i dalje smatra da je patriotizam isto što i profesionalizam. Vidljivo je da su privatne TV (Hayat) mnogo fleksibilnije i brže u reakciji nego javno plaćene televizije.
Hapšenje Radovana Karadžića kao bengalska vatra osvijetlila je ovdašnje profesionalno TV lice. Na kratko smo se uvjerili da smo manje/više u rukama laika i neznalica, te da je znanje engleskog jezika neophodno da biste razumjeli prostor u kojem živite.
Poslovi
Komentara
netacab komentar
Ovaj komentar je pun netacnih informacija, a tice se uglavnom, vremena objavljivanja. Za mene, osobu koja ne samo da je posmatrala nego i kreirala neke sadrzaje u tom trenutku prosto je neprihvatljiv ovaj komentar. Licno, mislim da doticni nije bas tako pratio programe TV i radija, nego da se vise informisao sutradan, kada su svi pobjedonosno govorili da su prvi objavili vijest silno se uspinjuci da poprave rejting i pokazu tzv profesionalnost. Da ste pomno pratili spomenuli bi ste: VOA (Glas Amerike), RTS, i TV BN.
Ali da ne pricamo o njima, spomenimo javne emitere u BiH. Primjera radi RTRS, jer su sve oci bile uprte u tu medijsku kucu zbog uloge Radovana Karadzica u stvaranju kako RS, tako i RTRS.
Krenimo redom: Vijest se pojavila na teletekstu RTRS-a u 23 i 45
na radiju procitana tacno u ponoc
na sajtu RTRS-a objavljena tacno u ponoc
a vanredne vijesti na TV-u su bile nesto prije jedan (prije toga su isle dugo u krolu).
Oko pola 12 vijest je objavila BN.
VOA i RTS su po svim pokazateljima bile najbrze, a to govori i cinjenica da je i prije 23 casa web sajt RTS-a bilo toliko zagusen od posjeta on-line citalaca.
Zbog svega navedenog zelim reci sljedece: Ako zelite da se bavite komentarima (kategorijom gdje je slobodno izraziti svoje misljenje), to po svim pravilima treba da bude na temelju tacnih informacija, a pricati o profesionalnosti nasih medija je, u najmanju ruku, bezobrazno. Uporedjujete vjestacke i politicke medijske tvorevine sa renomiranim kucama koje vec decenijama imaju rejting, a ne politicke afere, primitivizam i jeftine sadrzaje. Koliko mi se cini, u programu BHT-a i FTV-a nije bila ni jedna izjava zvanicnika iz RS. Toliko o profesionalnosti i kriterijumima informisanja.
Ako ste vec htjeli da se bavite komentarom o objavljivanju vijesti zasto niste povezali rad i koordinaciju stranih obavjestajnih sluzbi, od hapsenja do objavljivanja vijesti na inostranim TV stanicama. To je posebno zanimljiva tema, ali za to treba ukljuciti mozak i pazljivo analizirati situaciju. Informisati se iz stampe i gledanje TV-a je neozbiljan metod za rad. Toliko o tome.
odgovor na komentar
Hvala na komentaru. Kao autor zelio bih da dam nekoliko dodatnih napomena iako mislim da je uglavnom sve sadrzano u samom tekstu. On je napisan u utorak ujutro, nekih 12 sati nakon sto je objavljena vijest o hapsenju R.K.
Mozda bi se moglo prema vremenu postavljanja teksta na web MC vidjeti kada je to uradjeno. Dakle, vrlo brzo nakon dogadjaja. Ne znam da je u to vrijeme bilo ko pisao o nacinu kako su mediji pokrili hapsenje Karadzica .
Tekst se odnosi samo na TV program (ne radio program i ne web sadrzaj) i to precizno na emitovani sadrzaj tri javna emitera u BiH, HTV, privatna Hayat TV iz Sarajeva te dva medjunarodna programa CNN i Euronews. Toliko sam programa mogao pratiti. Cijeli je tekst nastao samo zbog jednog pitanja. Naime, oko 23 sata dobio informaciju da je uhapsen Radovan Karadzic a koju nisam mogao potvrditi gledajuci lokalne televizijske programe a mogao gledajuci strance. Zainteresiralo me kada ce ovi mediji na koje je „osudjeno" vise od 75 % gradjana BiH saznati informaciju za koju mislim da im je vaznija nego prosjecnom konzumentu CNN-a ili Euronews-a. I tako sam vidio/saznao da je to puno vremena nakon, te da je prva od gore spomenutih TV to uradila TV Hayat i da je HTV prije svih imala tu vijest na svom teletekstu.
Nemam favorita medju spomenutim TV stanicama i jednostavno me je interesovao mehanizam kako reaguju na profesionalni izazov. Mislim da su u krajnjem rezultati porazni za sve njih. Moje povjerenje u njih kao gledaoca (i onog koji placa pretplatu) nakon ovog „lakmus papira" je vise nego poljuljano. To ne govorim samo kao dugogodisnji profesionalac nego kao zainteresovani gledalac. Tekst se, osim elementarno, ne odnosi na uredjivacke balanse ali mogu potvrditi da nije tacno da javni emiteri iz Sarajeva nisu imali reakcije iz RS. Naprotiv, imali su reakcije iz cijele regije (Beograd, Zagreb) a najvise iz Banjaluke, od direktnog ukljucenja svojih dopisnika do vrlo ekstenzivnog intervjua sa portparolom SNSD,a Rajkom Vasicem.
No ono sto lokalni mediji nisu imali jeste prava tema mog teksta. Ako su ovako spori i profesionalno nesposobni kada je u pitanju nasa i svjetska vijest prvog reda kako prosjecan gledalac koji na osnovu njihovih programa dobija sliku o svijetu u kojem zivi moze o bilo cemu stvoriti vlastiti sud.
Portparol SNSD-a?
Portparol SNSD-a? Nekompetentna licnost, po mom misljenju. Ako SNSD uzme apsolutnu vecinu na izborima, razdijeli sve moguce ministarske, direktorske, sekretarske i kakve sve jos fotelje, a nema mjesta za covjeka koji je bio ministar informisanja u prvoj Dodikovoj vladi, govori o cijenjenosti doticne osobe. Naravno da ce se takva osoba uspinjati da bilo sta prokomentarise. Postoje zvanicnici RS i BiH iz reda srpskog naroda, njihove izjave je trebalo traziti i pokazati novinarsku upornost. Ali to nije tema. Uredjivacke politike cemo ostaviti po strani, to je posebna prica. Sigurno ste u pravu sto se tice javnih emitera, ali za sveobuhvatni komentar potrebno je sve izvore istraziti. To me najvise bunilo u Vasem komentaru. Ja sam posmatrao preko satelita i VOA, gledao i RTRS, sve javne emitere u BiH, pa cak i BN i jos neke privatne stanice, bio sam u stalnoj komunikaciji sa nekim novinarima, a na internetu sam boravio skoro do tri sata. Cak je bila i opklada u vezi s tim ko ce prvi objaviti, znajuci kako rade nasi mediji. Javni emiteri su prica za sebe, potrebna im je sveobuhvatna rekonstrukcija, i ako ima sta u cemu se slazem sa Miloradom Dodikom, to je njegova prica oko BHT, a sigurno je da treba pod lupu staviti i izvjestavanja i rad i entitetskih emitera. Od uredjivacke politike do poslovanja. Situacija oko Karadzica je jos jedna potvrda da drzavni mediji, uz sva sredstva kojim raspolazu ne znace kvalitet i da gradjani treba da ispolje svoju neposlusnost i da prestanu placati pretplatu. Moje razocarenje ide u sasvim drugom pravcu, a to je cinjenica da rat jos nije zavrsen, niti ce uskoro biti. Svaki dogadjaj to nanovo dokazuje.
Vaš Komentar