Dan Reimold, kolumnista bloga MediaShift primijetio je da američki studenti novinarstva sve češće koriste društvenu mrežu Twitter da kontaktiraju potencijalne sugovornike. Tzv. tweet greets su javni postovi na Twitteru upućeni određenim korisnicima, sa kratkom pozdravnom porukom i zahtjevom za intervju. Ako je popularnost ovakvu vrstu komunikacije učinila neizbježnom, kakvom se etiketom voditi pri njihovom korištenju?

Šta je tweet greet?

U skladu sa Twitterovim ograničenjem od 140 karaktera, tweet greets obično imaju  4 osnovne karakteristike: 1) veoma kratak pozdrav („Zdravo!“), 2) skraćeno predstavljanje („Ja sam student novinarstva“), 3) izuzetno kratko objašnjenje za javljanje („Radim na priči“) i 4) zahtjev za intervju („Raspoloženi za razgovor?“). Najčudniji dio ovih zahtjeva je to što su – javni. Iako Twitter nudi opciju slanja privatnih poruka, studenti često radije ostavljaju javne poruke koje su onda vidljive svim korisnicima koji prate taj nalog. Pored toga, pitanje je često, u potrazi za mogućim sagovornicima, upućeno na više od jedne adrese. Da li su ovakvi zahtjevi pokazatelj loših manira ili inovativnosti nove generacije novinara koja na ovaj način dolazi do sugovornika koji bi im inače bili nedostupni?

Na onoga kome su upućeni, tweet greets mogu ostaviti dojam lijenosti i čak uvrijediti potencijalnog sugovornika, te Reimold daje nekoliko uputstava za njihovo pravilno korištenje.

10 pravila tweet greet etikete

1.    Ne koristite ih. Ukoliko je moguće, Twitter koristite samo kao pretraživač mogućih sagovornika i način da dođete do njihovih ličnih web sajtova ili e-mail adresa.

2.    Istražite. Ako ćete se ipak predstaviti putem Twittera, pogledajte Twitter stranicu osobe kojoj se obraćate. Koliko često koristi Twitter? Koliko ljudi direktno komunicira s njim? Koliko puta im odgovori? Ovo sve trebaju biti faktori u odlučivanju da li da se ovoj osobi obratite slanjem tweeta.

3.    Budite ljubazni. U najmanju ruku, u svoj zahtjev uključite razlog javljanja. Čak i ako to zahtjeva dodatne poruke, morate dati odgovor na dva osnovna pitanja: Koja je svrha intervjua i zašto se obraćate baš toj osobi.

4.    Budite profesionalni. Koristite titule, ne imena. Provjerite pravopis i gramatiku.

5.    Ostavite svoju e-mail adresu. Nemojte prisiljavati ljude da vam se obraćaju javno.

6.    Ostavite link na biografiju. Nakon početnog zahtjeva, ostavite dodatnu poruku sa linkom na vaš web sajt ili biografiju. Ako se vi nećete predstaviti, potencijalnom sugovorniku morate omogućiti jednostavan pristup podacima o sebi.

7.    Budite taktični. Ako pošaljete gomilu identičnih javnih zahtjeva za intervju, teško da će itko misliti da su vam baš oni prijeko potrebni za istraživanje.

8.    Pazite što vaši tweetovi govore o vama. Ako nekome pošaljete zahtjev za intervju putem Twittera, on će vrlo vjerovatno otvoriti vašu Twitter stranicu da vidi o kome se radi. Ukoliko vam je stranica puna ličnih ili vulgarnih postova, vjerovatno ne treba očekivati odgovor.

9.    Ako je moguće, pošaljite direktnu poruku.

10.  Držite svoj Twitter otvorenim za javnost. Ukoliko je vaša Twitter stranica dostupna samo vašim prijateljima, osobi kojoj šaljete zahtjev je još teže da sazna o kome se radi.

Cijeli članak pod nazivom „Twitter interview requests: #innovative or #epicfail?“ (Dan Reimold) pročitajte ovdje.