Komunikacija i zajednica: građani, mediji i lokalna uprava u BiH

Komunikacija i zajednica: građani, mediji i lokalna uprava u BiH

Tarik Jusić (ur.)
2010

Mediacentar Sarajevo, u suradnji sa Centrom za društvena istraživanja Analitika, objavio je zbirku radova pod nazivom "Komunikacija i zajednica: građani, mediji i lokalna uprava u Bosni i Hercegovini". Knjiga je nastala kao dio projekta "Participatorne komunikacije - Lokalni mediji i participacija građana u procesu odlučivanja u lokalnoj zajednici" koji je finansirao Fond otvoreno društvo BiH i Local Government and Public Service Reform Initiative iz Budimpešte.

Učešće građana u političkom životu lokalne zajednice i odlukama koje donosi lokalna javna uprava važan je aspekt razvoja demokratije. To je mehanizam za vršenje efikasnog vanjskog nadzora rada vlasti, ali i način za kreiranje javnih politika bliskih stvarnim potrebama građana. Naime, sa participacijom raste i vjerovatnoća da su javne politike bazirane na realnim potrebama građana, a i građani će prije podržati odluke nastale participatornim putem. Također, učešće građana se smatra i mogućim rješenjem za problem „demokratskog deficita”, koji se manifestira rastućim nepovjerenjem građana prema vlasti, manjim odzivom biračkog tijela i ukupnom političkom apatijom i skepsom prema uspostavljenim demokratskim vrijednostima, procedurama i institucijama. U tom smislu, participacija je posebno pogodna za lokalni nivo vlasti, jer je proces donošenja odluka relativno blizu građana, a implikacije donesenih odluka mogu se brzo osjetiti unutar lokalne zajednice.
 
No, da bi na lokalnom nivou uopće došlo do participacije, te da bi ona bila smislena i uspješna, neophodno je da bude zadovoljeno nekoliko važnih kriterija, poput stimulativnog zakonskog okvira, povjerenja građana u lokalnu upravu i postojanja snažnog civilnog društva. Osim toga, neophodna je i podrška političkih aktera za participatorne aktivnosti, određeni nivo otvorenosti i transparentnosti javne uprave, kao i razvijeni kapaciteti lokalne samouprave kako bi ona mogla odgovoriti potrebama participatornih procesa. I konačno, da bi uopće moglo doći do participacije, neophodno je da građani raspolažu relevantnim informacijama o radu lokalne uprave, o političkim opcijama i mehanizmima participacije koji im stoje na raspolaganju, kao i o ukupnim zbivanjima unutar date lokalne zajednice. Informiranost građana tako postaje bitan motivacijski faktor i preduvjet njihova učešća u političkom životu lokalne zajednice.
 
Imajući u vidu ovako važnu ulogu informiranja za razvoj participacije, pa tako i za ukupni razvoj demokratije na nivou lokalnih zajednica, u ovoj smo se knjizi fokusirali upravo na elemente i procese odgovorne za valjano informiranje građana unutar lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini. Stoga smo posebnu pažnju posvetili ključnim akterima tih komunikacijskih procesa – medijima i lokalnoj upravi.
 
Lokalni mediji su primarni izvor informacija o radu lokalnih vlasti, kao i o političkim, kulturnim i drugim relevantnim zbivanjima unutar lokalne zajednice. Ako svoju funkciju vrše na pravi način, onda su oni i važan mehanizam putem kojeg građani mogu učestvovati u javnom životu zajednice, artikulirajući svoje interese i raspravljajući o učincima vlasti. No, da bi se informativna funkcija medija osigurala, to zahtijeva kvalitetno, supstancijalno i raznovrsno medijsko izvještavanje o lokalno relevantnim temama, kao i medijski prostor otvoren ka različitim, često suprotstavljenim, akterima.
 
Istovremeno, lokalna uprava postaje i sve prominentniji komunikator unutar lokalne zajednice. Rezultat je to niza faktora i procesa, poput postupnog razvoja komunikacijskih kapaciteta općinske administracije, institucionalizacije odnosa s javnošću kao bitnog segmenta rada lokalne uprave, zatim pojednostavljenja, pojeftinjenja i sve veće rasprostranjenosti komunikacijskih tehnologija i alata, kao i rastućih zahtjeva za većom transparentnošću i odgovornošću lokalne uprave prema građanima. Pored toga, lokalna administracija sve je važniji izvor informacija za lokalne medije. Sve ovo pozicionira lokalnu javnu upravu u sami centar komunikacijskih procesa unutar lokalne zajednice i pretvara je u ključnoga komunikacijskog aktera u tom novom okruženju.
 
U skladu sa ovako definiranim tematskim pristupom, poglavlja ove knjige mogu se podijeliti u dvije grupe: ona koja se primarno bave problematikom lokalnih medija kao ključnih aktera u komunikacijskim procesima na lokalnom nivou i ona koja se bave lokalnom upravom i načinima na koje ona uspostavlja komunikaciju sa građanima na nivou lokalne zajednice. Zajedno, pet poglavlja koja su pred nama nude sistematičan i višedimenzionalan uvid u ključne institucije, mehanizme i komunikacijske prakse unutar lokalnih zajednica, ukazujući na svu kompleksnost komunikacijske interakcije koja se odvija između medija, lokalne općinske administracije i građana.
 
U prvom poglavlju Tania Gosselin iscrtava teorijski okvir za razumijevanje odnosa između lokalnih medija, demokratske vlasti i participacije građana u životu lokalne zajednice, analizirajući lokalne medije unutar širih teorijskih i empirijskih debata o ulozi medija i njihovom utjecaju na različite aktere na lokalnom nivou. U tom smislu, tekst je prije svega fokusiran na vezu između lokalnih medija i politike, unutar specifičnoga konteksta postkomunističkih društava. Polazeći od pojma medijskih sistema i analitičkih dimenzija, koje su razvili Hallin i Mancini, Gosselin najprije identificira ključne osobine medija u postkomunističkim društvima centralne i istočne Evrope, da bi zatim pažnju usmjerila na mehanizme putem kojih lokalni mediji mogu utjecati na građane, institucije i procese i na taj način značajno učestvovati u političkom životu lokalne zajednice. Lokalni mediji su glavni izvor informacija o lokalnim događajima, političkim akterima i radu lokalnih vlasti, te su zato važan faktor za kreiranje preduvjeta za donošenje valjanih političkih odluka građana.
 
Također, lokalni mediji mogu podstaknuti angažiranost građana unutar lokalne zajednice, a mogu biti i važan element stvaranja osjećaja pripadnosti zajednici. I konačno, značajan je utjecaj lokalnih medija na ponašanje kako lokalnih vlasti tako i izabranih predstavnika građana u općinskim vijećima. No, na primjeru Bosne i Hercegovine i drugih postkomunističkih zemalja, vidljivo je da se mediji suočavaju sa nizom prepreka u ostvarenju svoje demokratske uloge, poput političkog paralelizma, fragmentacije medijskog sektora i publike, nedostatka povjerenja građana, manjkavosti medijske regulacije i neadekvatnih mehanizama finansiranja medija. U takvim okolnostima, zaključuje se u poglavlju, potrebna je značajna podrška eksternih faktora za istinsko ostvarenje demokratske uloge lokalnih medija.
 
Tarik Jusić i Sanela Hodžić daju sistematski pregled lokalne medijske scene i postojećih javnih medijskih politika i praksi u Bosni i Hercegovini, promatrajući lokalne medije u širem kontekstu medijskog sektora u zemlji ali i aktuelnih trendova u toj oblasti u svijetu. Tekst polazi od pretpostavke da razvoj demokratskih procesa na lokalnom nivou u značajnoj mjeri ovisi o dostupnosti relevantnih lokalnih medijskih sadržaja. No, iskustva drugih država pokazuju da je za produkciju dovoljne količine kvalitetnih sadržaja relevantnih za lokalne zajednice potrebno stimulativno zakonsko i institucionalno okruženje. Nažalost, zakonski okvir, regulatorna pravila i javne politike u Bosni i Hercegovini ne stimuliraju adekvatno razvoj lokalnih medija i produkciju lokalnih medijskih sadržaja od javnog interesa. Kao posljedica toga, postojanje velikog broja lokalnih medija nije garant pluralnosti relevantnih lokalnih sadržaja i adekvatnog predstavljanja lokalnih zajednica u medijima, naročito u okolnostima u kojima nije osigurana njihova neovisnost o političkim centrima moći i u kojima se njihovi kapaciteti za produkciju sadržaja od značaja za lokalnu javnost ne podstiču. Prema tome, budućnost lokalnih i regionalnih medija, kao i budućnost lokalnih medijskih sadržaja od javnog interesa zavisit će od niza javnih politika usmjerenih na kreiranje zdravijeg tržišnog, zakonskog, regulatornog i institucionalnog okruženja u Bosni i Hercegovini.
 
Kate Coyer i Joost van Beek polaze od pretpostavke da mediji specifičnih društvenih zajednica (community media), tj. mediji zajednice, igraju važnu ulogu u realizaciji komunikacijskih prava koja su srž demokratije, poput pristupa informacijama i slobode izražavanja bez straha i pritisaka. Širom Evrope sve je izraženija uloga medija zajednice, koji izrastaju u formalni ’treći sektor’ radiodifuzije, uz javni servis i komercijalne medije. Istovremeno, u Bosni i Hercegovini se razvoj medija zajednica, posebno razvoj neprofitnih radiostanica okrenutih zajednici, suočava sa mnoštvom prepreka, poput neadekvatnog regulatornog okruženja koje ne podstiče finansijsku samoodrživost ili neznanja lokalnih zvaničnika o potencijalima medija zajednice, kao i ukupne nacionalno-političke polarizacije u kojoj se i podrška pojedinačnim medijima promatra samo kroz prizmu političkih sukoba i interesa.
 
U preostala dva poglavlja fokus istraživanja koji je u prethodnim tekstovima bio na medijima pomjera se na lokalnu upravu kao važnog aktera komunikacijskih procesa unutar lokalne zajednice.
 
Snežana Mišić-Mihajlović i Mirna Jusić bave se komunikacijskim mehanizmima i praksama koje lokalne uprave u Bosni i Hercegovini koriste kako bi podstakle direktno učešće građana u procesima odlučivanja, i istražuju kako je ta oblast propisana zakonima. Informiranost se smatra ključnim preduvjetom za motivaciju i sposobnost građana da učestvuju u političkom životu lokalne zajednice. Autorice tvrde da u Bosni i Hercegovini danas u određenoj mjeri dolazi do prekida komunikacija između lokalne uprave i građana, što je prepreka participaciji građana u procesima odlučivanja na lokalnom nivou. Ovaj prekid najjasnije se manifestira kroz manjak kontinuirane, sistematske, institucionalizirane komunikacije, što negativno utječe na nivo znanja građana o mehanizmima, razlozima i ciljevima učešća na lokalnom nivou, te pospješuje političku apatiju i nepovjerenje građana u lokalnu upravu. Unutar lokalne administracije evidentan je nizak nivo razumijevanja važnosti komunikacija za politički život lokalne zajednice ali i za efikasan rad same lokalne uprave. Također, zakonski okvir i  općinski akti ne stimuliraju u dovoljnoj mjeri razvoj proaktivnih komunikacijskih praksi lokalne uprave.
 
I konačno, Adla Isanović u svom tekstu ukazuje na potencijal informacijsko-komunikacijskih tehnologija za razvoj demokratije, političke participacije građana i transparentniji rad lokalne uprave. Ovaj potencijal tim je važniji uzme li se u obzir politička apatija i rastuće nepovjerenje građana prema institucijama vlasti i političkim liderima, što predstavlja ozbiljan problem za razvoj demokratije u Bosni i Hercegovini. Savremene informacijsko-komunikacijske tehnologije nude priliku za revitalizaciju demokratije uspostavom novih komunikacijskih modela između građana, javnih institucija i političkih aktera, kreirajući tako uvjete za nove vidove učešća građana u odlučivanju o stvarima od javnog interesa. Autorica istražuje u kojoj mjeri i na koji način općinske vlasti u Bosni i Hercegovini koriste nove informacijsko-komunikacijske tehnologije za promociju i razvoj građanske participacije. Istraživanje se posebno fokusira na općinske web-sajtove, pokazujući da je u općinama u Bosni i Hercegovini korištenje ovih komunikacijskih tehnologija još uvijek u ranom stadiju razvoja: web-sajtovi su prije svega informativni, u manjoj mjeri uslužni, a veoma malo ili nimalo participativni. Drugim riječima, potencijali novih tehnologija nisu iskorišteni u dovoljnoj mjeri da bi značajno podstakli online participaciju građana. Lokalne uprave koriste online tehnologije prije svega kao kanal vlastite promocije, a ne kao prostor demokratske participacije i deliberacije, propuštajući tako priliku da premoste jaz koji ih razdvaja od lokalne zajednice.
 
Postavljena na ovaj način, publikacija i njena pojedina poglavlja pokušavaju dati skroman doprinos razumijevanju komunikacijskih procesa na lokalnom nivou u Bosni i Hercegovini, sa fokusom na ulogu lokalnih medija i javne lokalne uprave kao primarnih aktera u tim procesima. Malo je do sada bilo istraživanja na ove teme – gotovo da je nemoguće pronaći istraživačke radove bilo o lokalnim medijima bilo o komunikacijskim praksama lokalne uprave u Bosni i Hercegovini. To je više nego dovoljan razlog za objavljivanje ove zbirke tekstova, posebno imajući u vidu obim i dinamiku reformskih procesa kroz koje lokalna uprava i medijski sistem u Bosni i Hercegovini prolaze posljednjih petnaest godina, a koji mahom ostaju nezabilježeni i nepoznati široj javnosti.
 
Publikaciju u .pdf verziji možete preuzeti ovdje.
Engleska verzija publikacije dostupna je ovdje.