Naklonost medija plaćena iz javnih budžeta

Naklonost medija plaćena iz javnih budžeta

Naklonost medija plaćena iz javnih budžeta

Ukoliko političar na poziciji iskoristi svoje ovlasti i dodijeli sredstva iz tekućih rezervi mediju za koji je očito da neselektivno podržava političku opciju iz koje on dolazi, onda je nedvojbeno da se time želi nagraditi poslušnost ili pak privatizirati javnim novcem privatni medijski prostor.

foto: infobijeljina.com

Novci iz tekućih rezervi su često dijeljeni različitim udruženjima građana i kulturno-umjetničkim društvima, sportskim klubovima, humanitarnim i vjerskim zajednicama, pojedincima, institucijama i drugim korisnicima nižih nivoa vlasti koji se već finansiraju iz budžeta ili drugih javnih prihoda, navodi Izvještaj revizije učinaka – Raspodjela i korištenje sredstava tekuće rezerve. Međutim, zakonom je precizirano da su sredstva tekuće rezerve namijenjena za hitne i nepredviđene situacije, troškove međunarodnih sporova, finansiranje novih institucija i grantove neprofitnim organizacijama.  

„Izostanak transparentnosti i adekvatne kontrole, te nepostojanje provedbenih akata, značajno doprinose da se sredstva tekuće rezerve koriste nenamjenski“, stoji u izvještaju, „Kad je riječ o dodjeli sredstava tekuće rezerve koja se raspoređuju prema zakonskoj odrednici 'grantovi neprofitnim organizacijama', analiza je pokazala da sredstva nisu raspoređivana transparentno i na osnovu unaprijed određenih i javno dostupnih kriterija. Iako se značajna sredstva iz godine u godinu dodjeljuju putem grantova, skoro ni za jednu vrstu analiziranih grantova se ne može utvrditi šta se to tačno i u kojoj mjeri željelo postići ovim načinom finansiranja. Određene institucije osnovu za dodjelu grantova crpe iz zakonskih nadležnosti samih institucija bez postojanja utvrđenih strateških ciljeva koji se žele postići dodjeljivanjem grantova“, stoji u tom izvještaju.

Pitanje javnog subvencioniranja privatnih medija od strane političkih pregaoca u BiH čini se da neizostavno za sobom vuče brojne kontradikcije, koje se prije svega odražavaju na neometan i objektivan rad medijskih kuća u BiH.

Potčinjenost većine bh. medija direktnim kontrolama političkih partija, prije svega putem marketinških dilova i drugih vrsta dotacija, koje se preko stranačkih kanala mogu povući, stvara od domaće javnosti prostor u kojem se ne teži prije svega analitičnom i objektivnom informisanju javnosti, već se javni, a posebno privatni mediji koriste kao poligoni za apliciranje spinerskih i drugih propagandnih segmenata stranačke političke borbe.

Grantovi državnih institucija, preciznije sredstva iz tekućih rezervi ili interventna sredstva koje državne institucije mogu dodjeljivati pokazali su se kao idealan prostor za nagrađivanje medijskih i drugih odanih poslušnika.

Iz predočene revizorske analize lako je uočljivo da se tokom dodjele grantova i urgentnih sredstava od strane državnih institucija mogu vršiti brojne mahinacije. S obzirom na to da ne postoji jasno definisan zakonski okvir koji bi pratio rezultate i doprinos organizacija, medija i drugih udruženja koja sredstva primaju, ona se mogu dodjeljivati po linijama političke i ine podobnosti. Time se, praktično, kupuje naklonost i javna podrška. Dakako, samo po sebi to ne bi bilo problematično da se ne radi o sredstvima koja ipak pripadaju svim građanima BiH i da se ona dodjeljuju strogo po svojoj pravoj namjeni.

Ukoliko neko, na primjer jedan od članova Predsjedništva BiH, dodijeli sredstva mediju za koji je očito da neselektivno podržava političku opciju iz koje on dolazi, onda je nedvojbeno da se time želi nagraditi poslušnost ili pak privatizirati javnim novcem privatni medijski prostor. Time se obezbjeđuje amnestija od javnog propitivanja lošeg rada i propusta obnašatelja neke javne funkcije, jer ju je isti ovom vrstom dotacije mediju za sebe priskrbio.

Prema Izvještaju revizije učinka - Upravljanje grantovima u institucijama Bosne i Hercegovine Ureda za reviziju institucija BiH i kod institucija kod kojih postoje strateški dokumenti i jasni strateški ciljevi koji se žele postići, isti nisu mjerljivi, niti su za iste utvrđeni pokazatelji na osnovu kojih će se vrednovati doprinos aktivnosti finansiranih sredstvima granta ostvarenju tih strateških ciljeva.

„Konstatovano je da institucije imaju probleme u definisanju pokazatelja kako za aktivnosti dodjeljivanja grantova tako i za ciljeve koji se želi postići dodjelom grantova. Nejasnoće u definiciji grantova i postojeći kontni okvir ne osiguravaju u svim slučajevima jasne i pouzdane evidencije o planiranim i ostvarenim izdacima koji imaju osobine grantova“, stoji u dokumentu.

Navedeni „problem u definisanju“ svoju refleksiju ima u mogućnosti tumačenja namjene urgentnih sredstava po prilično slobodnom nahođenju. To, ponovo naglašavamo, otvara mogućnost za različite vrste akrobacija pri dodjeli tih sredstava, odnosno javni novac čini dostupnim za privatne poslove i partijske propagandne kampanje.

Finansiranje Stava i Faktora

U javnosti se posljednjih mjeseci u nekoliko navrata ukazivalo na problematičnost dodjeljivanja javnih sredstava putem grantova i urgentnih sredstava institucija BiH, preko kojih se vidi direktno uspostavljanje sprege između medija i političke kontrole. Finansiranje sedmičnog časopisa Stav i dnevnog lista Faktor, koji su dotirani iz kabineta Predsjedništva BiH (u vrijeme predsjedavanja Bakira Izetbegovića) preko njihovog izdavača Simurg Media paradigmatičan je primjer takve prakse.

Sadržaj tih listova pokazuje naklonost uredništva prema Stranci demokratske akcije i njenom predsjedniku Bakiru Izetbegoviću i ona nije ostala nenagrađena zahvaljujući mogućnosti lagodnog raspolaganja urgentnim sredstvima iz državnog budžeta. Odlukom bošnjačkog člana Predsjedništva BiH 2016. godine iz interventnih sredstava je isplaćeno 8.000 maraka Simurg Mediji za organizaciju dodjele književne nagrade magazina Stav. Plemenita je, dakako, gesta bošnjačkog člana Predsjedništva da podrži jednu kulturnu aktivnost. Međutim, analiza razloga dodjeljivanja novca baš Simurg Mediji kao izdavaču Stava vodi nas direktno do bezrezrvne i nekritičke podrške koju ovaj list pruža Bakiru Izetbegoviću. I ponovo ne bi bilo problematično da je bošnjački član Predsjedništva nagradio Stav privatnim sredstvima ili tako što se odrekao vlastitog ličnog dohotka u korist podrške Stavovoj književnoj nagradi. Umjesto toga, imamo obrnut slučaj, u kojem se javna sredstva koriste kako bi se privatnim medijima dala protuusluga za podršku.

Sa druge strane, postoji u ovom slučaju i jedna lična netransparentnost, zbog koje se u uređenijim demokratskim društvima redovito biva javno prozivan i traži se odstupanje sa funkcije. U vrijeme kada je bošnjački član Predsjedništva BiH dodijelio sredstva Simurg Mediji, tu je, kako navodi Žurnal, bila zaposlena njegova kćerka.

Drugi problem sa pomenutim listovima i njihovim dotacijama iz javnih budžeta leži u pitanju pretplate. Naime, nekoliko opština u FBiH i drugih javnih institucija pretplatilo se tokom 2016. godine na list Faktor i časopis Stav i radilo se o institucijama kojima upravljaju uglavnom kadrovi SDA. Između ostalih to su uradili Općina Ilidža i J.P. BH POŠTA d.o.o. Ono što je bilo indikativno jeste pitanje šta je sa pomenutom pretplatom bilo nakon što je list Faktor prestao izlaziti u printanoj formi krajem 2016. godine, te da li su ta sredstva vraćena ili obustavljena.

Obratili smo se tim povodom Marketing službi J.P. BH POŠTA te dobili sljedeći odgovor:

„U skladu sa Planom marketinških aktivnosti za 2016. godinu, JP BH POŠTA d.o.o. Sarajevo 02.03.2016. godine potpisalo je Ugovor o zakupu oglasnog prostora u dnevnim novinama Faktor sa firmom Simurg Media d.o.o. Sarajevo, a u svrhu objava čestitki za državne i vjerske praznike. JP BH POŠTA d.o.o. Sarajevo je dana 5.12.2016. godine pismenim putem obaviještena od strane Simurg Media d.o.o. Sarajevo, koja je vlasnik dnevnih novina Faktor, da je ova dnevna novina prestala sa izdavanjem 18.11.2016. godine, te da Ugovor, koji je BH Pošta imala sa ovom medijskom kućom, u budućnosti neće moći biti realizovan. S tim u vezi, sredstva predviđena ovim Ugovorom su djelimično realizirana, a finansijski iznos koji je ostao nerealiziran nije se ni mogao koristiti za bilo koje medije čiji je vlasnik firma Simurg Media d.o.o. Sarajevo“, kazali su nam iz ove institucije.

Ali, kako se čini, odgovor se nije odnosio na nabavku časopisa Faktor, već na reklamni prostor u istom. Prema Odluci, koja je dostupna na Akta.ba J.P. BH POŠTA je 06.01. 2016. godine donijela odluku o pokretanju postupka javne nabavke časopisa FAKTOR, putem direktnog sporazuma.

U prvom članu te odluke se navodi: „Odobrava se pokretanje postupka javne nabavke putem direktnog sporazuma za nabavku koja nema karakter investicije i investicionog održavanja, a odnosi se na nabavku časopisa FAKTOR, 2 pretplate za 2016.godinu“. Da bi u Članu 2. bilo eksplicirano: „Za realizaciju nabavke iz člana 1. ove Odluke odobravaju se finansijska sredstva u iznosu do 617,10 KM bez PDV-a, shodno Planu poslovanja za 2016. godinu na strani 51 tabela javnih nabavki r.b. 27 , oznaka JRJN 22200000, novina, stručni časopisi, periodične publikcije i časopisi“. U odgovoru koji nam je dostavljen, nije razjašnjeno da li su sredstva namijenjena za potrebe kupovine jednog lista koji je prestao izlaziti u printanoj formi vraćena ili je izvršena njihova prenamjena. Odgovor na isto pitanje, na žalost, nismo dobili od Općine Ilidža, koja je također imala ugovor o isporuci magazina Faktor. Ugovor je imao i Kanton Sarajevo.

Konačno, nesumnjiva je činjenica da bh. mediji pate od različitih problema, ali činjenica da na tržišnoj utakmici privatnih medija, koji bi u dobroj praksi čitaoce mogli privlačiti svojim neovisnim analizama i dosljednošću, postoje oni koji su privilegovaniji pokazuje nizak stepen medijske transparentnosti i neovisnosti medija u ovom društvu.

Sve dok privatni, a time i javni mediji budu u ovako postavljenoj klauzalnoj vezi sa političkim strankama na vlasti, teško da ćemo imati odgovorno i na činjeničnom traganju zasnovano javno mnijenje. Već prije svega medijsko reprodukovanje plaćenih i nagrađenih stavova.