Umjesto demantija, Talirevićeve vulgarne uvrede novinarki

Umjesto demantija, Talirevićeve vulgarne uvrede

Umjesto demantija, Talirevićeve vulgarne uvrede novinarki

Talirevićeve uvrede prema novinarki slika su vremena u kojem živimo, gdje nekultura i primitivizam više ne štete nečijem statusu u društvu.

foto: CIN

U nedostatku riječi koje bi pobile nalaze istraživačke priče o poslovima njegove klinike, doktor Emir Talirević, nakon vulgarnih uvreda prema novinarki Centra za istraživačko novinarstvo bez srama prijeti dalje.

„Na svaki sljedeći članak reagovaću sa još jačim i bezobraznijim riječima ukoliko se ne počnemo držati činjenica. Svaki put ću biti uvredljiv, novinari će biti predmet ismijavanja i biće predmet svih mogućih kritika“. Biće da drugačije danas ni ne može, sve uz činjenice.

Nakon što je Centar za istraživačko novinarstvo objavio tekstove Skupa patohistologija Sebije Izetbegović i Javni poziv za privatnika Talirevića, on se odlučio za slikovitu i vulgarnu reakciju na svom Facebook profilu koju je, kako ističe, napisao za vrijeme obavljanja velike nužde, s laptopom u krilu.

U tekstu koji prenosi portal N1, novinarku CIN-a, Selmu Učanbarlić, kao autoricu teksta, naziva 'hamburger radnicom' jer, kako kaže: po svojim psihofizičkim atributima nikada u životu ne bi trebala dobiti kompleksniji zadatak od okretanja hamburgera u nekom samostojećem grilu i nije našla za shodno da matematički provjeri svoje imbecilne navode". Ne ostaje dužan ni CIN-u pa piše: "I tako, dok voda iz vodokotlića odnosi moje asocijacije na Selmu i njen CINični portal, ja razmišljam o najstarijem zanatu na svijetu - prostituciji...CIN se finansira od poklona. Kao i prostitutke. Nakon današnjeg članka barem je jasno za koga Selma Učanbarlić i njene kolegice sa CIN-a šire noge. Ostala je nejasna samo cijena."

Talirević u svom postu, između toaletnih metafora i pripisivanja autorima IQ-a od 65, daje i računicu kojom nastoji pobiti finansijske podatke navedene istraživačkim tekstovima koji su nastajali nekoliko mjeseci, a bave se povezanošću njegove privatne klinike simptomatičnog naziva ''Moja klinika'', Opšte bolnice ''Prim. dr. Abdulah Nakaš'' i njene tadašnje direktorice Sebije Izetbegović, supruge bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Za vrijeme njene uprave, ustanova Opšte bolnice je ostala bez patologa pa je ona sav posao povjerila Talirevićevoj privatnoj klinici. Istraživački tekstovi nude dokaze o gašenju Odjela za patologiju u javnoj bolnici, kao i raspisivanju tendera kojim je svaki put posao povjeren Talirevićevoj klinici, o čemu se čitatelji mogu detaljno informisati u samim tekstovima kao i procijeniti vrijednost Talirevićevog odgovora. Vrijedi istaći da se članak Skupa patohistologija Sebije Izetbegović na početku dopao i samom primarijusu, te je u petak, na dan njegovog objavljivanja, nazvao novinarku CIN-a i komplimentirao joj na napisanom tekstu, o čemu nam govore audio zapis i transkript. Poslije će napisati da je bio sarkastičan, a o čemu se zapravo radi i zbog čega je promijenio mišljenje, tema je kojom bi se i dalje mogli baviti istraživački novinari. Ovaj tekst se prvenstveno zanima citiranom reakcijom 'primarijusa sa dvije završene specijalizacije' te 'tolikim brojem poslijediplomskih edukacija da bi mogao da sabere i treću' kako nam je doktor nabrojao, sve sa wc šolje.

Sama reakcija je veoma vrijedna i simptomatična za vremenski trenutak koji živimo i daje nam preciznu dijagnozu (da se poslužimo medicinskom terminologijom) stanja u kojem se nalazimo.

Vlasnik privatne klinike, uvaženi primarijus sa nekoliko specijalizacija koji je povezan s osobama bliskim najvišem državnom vrhu, političko-zdravstvenom elitom, i koji sebi javno dopusti rječnik kojeg se ne bi postidio ni poslovični kočijaš. Doktor javnost obasipa klozetskom metaforikom, ne obazirući se nimalo na sliku koju na taj način odašilje o sebi, što govori da je takav govor u javnosti prihvaćen i može ga, bez straha od posljedica, sebi dopustiti osoba koja se smatra stručnjakom i koja ima bitnu profesionalnu poziciju.

Drugim riječima, nekultura i primitivizam više ne štete nečijem statusu u društvu, samo ga potvrđuju kao što se vidi i iz silnih komentara podrške koje je doktor dobio od svojih Fb prijatelja.

Potom, veoma je bitna klasifikacija koju primarijus koristi da bi profesionalno diskreditovao novinarku, naime, on ju klasno snobovski poredi s hamburger radnicom i 'kompleksnošću' njene profesionalne uloge, čime jasno izražava svoj stav prema ljudima koji se bave tim poslom i osjećaj superiornosti koji ima u odnosu na njih. Doktor bi trebao znati da izbor nečijeg zanimanja ne ovisi samo o visini njegovog IQ-a (vjerovatno mnogi fast food radnici imaju veći IQ od mnogih uvaženih doktorovih kolega), nego i socijalnim privilegijama i prilici koju je imao za obrazovanje – ne potiču svi iz ljekarske porodice kao on.

Nimalo nije nebitno što se Talirević obraća novinarki kao ženi i što u živopisnoj denuncijaciji CIN portala koristi 'ženske metafore' poredeći i portal i novinarku sa prostitutkama 'koje šire noge' za poklone. Radi se o već poznatom, uvriježenom balkanskom šovinističkom diskursu za kojim se poseže kad se želi potcijeniti sugovornica (akcent na ženskom rodu) u kojem se ona, u nedostatku argumenata, napada ad hominem uz korištenje patrijarhalno-moralizatorskih označitelja i vrijeđa po ženskoj osnovi. Doktor, na primjer, nije vrijeđao novinara Amarilda Gutića kada je na portalu Žurnal u tekstu Država za doktora Talirevića: Kako ljubimac Sebije Izetbegović i Fahrudina Radončića dobija unosne poslove o njemu i njegovim poslovima pisao na još direktniji i odvažniji način, niti smo saznali da je dokumentarni film Sebija pogledao na wc šolji. Iskoristio je priliku što je novinarka žena i tek onda se odvažio na svoju zahodsku kritiku.

Na kraju, iako ne najmanje bitno, primarijus se novinarki obraća kao novinarki ili pripadnici profesije koja je sve manje cijenjena i zaštićena, o kojoj vlada veoma nisko mišljenje u javnosti i čiji su predstavnici često izloženi napadima i prijetnjama. Naravno, veliki dio odgovornosti leži i na samim novinarima koji su često 'sluge režima' i različitih moćnika i pojedine ne odlikuje pretjerana ni profesionalna ni moralna odgovornost, ali takvo stanje je također posljedica sistema koji živimo i ne može se odvojiti od njega.

Profesionalno urađeni istraživački tekstovi zato su utoliko vrijedniji i postalo je sve rjeđe da se neki novinar ili novinarka drznu i javno prozovu nekog moćnika, ne brinući za posljedice, što je, kako smo imali priliku vidjeti, šokiralo i samog Talirevića.

A daleko od toga da je on tu sam i jedini problem, i nadati se da će doći vrijeme u kojem će se neki budući javni primitivci, prokazani u javnosti zbog nečega što su počinili, javno posramiti i pokajati, spremni da se dostojanstveno suoče sa posljedicama i suzdrže od uvreda.