Dezinformacije se šire brže od provjerenih informacija, a starije osobe su posebno ranjive zbog kombinacije nekoliko faktora

foto: Unsplash / Ilustracija

Zdravstvene prevare postale su sofisticiranije, emocionalno manipulativnije i opasnije nego ikada. Kombinuju dezinformacije, lažni autoritet i digitalne alate kako bi iskoristile strah od bolesti, nudeći lažnu nadu, često uz direktnu štetu po zdravlje i finansije. Na ovaj problem su naročito osjetljive starije osobe, a vrlo često ih takve dezinformacije i prevare targetiraju.

Dodatni problem je izostanak koordinisanog modela saradnje između farmaceuta, zdravstvenih institucija i zdravstvenih radnika, koji bi omogućio pravovremeno upozoravanje i prijavljivanje ovakvih obmana.

U takvom vakuumu, dezinformacije se šire brže od provjerenih informacija, a starije osobe ostaju posebno ranjive zbog kombinacije nekoliko faktora: češćih hroničnih bolesti, potrebe za dugotrajnim terapijama, straha od pogoršanja zdravlja, ali i većeg povjerenja u autoritet i sklonosti da vjeruju porukama koje nude jednostavna rješenja.

Tome treba dodati i niži nivo digitalne i zdravstvene pismenosti kod dijela te populacije, što otežava razlikovanje vjerodostojnih izvora od manipulativnih sadržaja, naročito na društvenim mrežama gdje se lažni medicinski savjeti sve češće predstavljaju kao lična iskustva ili dobronamjerne preporuke.

Ne postoji sistem zaštite od reklamiranja sumnjivih sredstava i suplemenata

Zamislite penzionera koji, nakon dijagnoze visokog pritiska, nailazi na video u kojem doktor tvrdi da farmaceutska industrija krije jednostavan prirodni lijek koji „čisti krvne sudove za sedam dana”. Video je uvjerljiv, ima hiljade pregleda i komentare ljudi koji tvrde da im je „spasio život”. Klik vodi na stranicu gdje se prodaje preparat nepoznatog porijekla, bez rješenja neke od nadležnih institucija i netransparentnog sastava. U toj zamišljenoj situaciji susreću se gotovo svi elementi savremenih zdravstvenih prevara: lažni autoritet, obećanje brzog izlječenja, nepovjerenje prema medicini i pritisak da se djeluje odmah. Pri tome, doktor može biti stvarni ljekar, često neko ko je u medijima i koga poznajem likom, imenom i prezimenom ili – realistična ilustracija koju je neko kreirao pomoću alata umjetne inteligencije.

Fotografije „zadovoljnih korisnika”, izmišljene preporuke i navodni intervjui s doktorima dodatno pojačavaju iluziju kredibiliteta. Starije osobe vjeruju autoritetima i ako se lica koja poznaju iskoriste za reklamu ili plasiranje dezinformacije, vrlo je moguće da će starije osobe biti više u riziku da povjeruju i neistinama. Pri tome, Bosna i Hercegovina nema mehanizme da građane zaštiti od potencijalnih obmana.

„Nažalost, kao farmaceut u apoteci i član Komore magistara farmacije Federacije BiH, nisam upućen da postoji zvaničan program ili saradnja između zdravstvenih radnika i nadležnih tijela povodom reklamiranja ili prodavanja lažnih lijekova odnosno dodataka prehrani, kao i za lažna oglašavanja“, kazao je magistar farmacije Semir Mehović, koji vodi edukativnu platformu Edu Pharma – Farmaceut u praksi, koja okuplja farmaceute sa područja bivše Jugoslavije.

Slično je i u entitetu Republika Srpska. „Ne znamo da postoji takav neki vid organizacije. Sve institucije ili pojedinci to rješavaju sami za sebe ukoliko se njih lično tiče i prijavljuju zloupotrebe nadležnom MUP-u, nakon čega oni dalje preduzimaju aktivnosti“, odgovorili su iz Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske.

Osobe treće životne dobi su posebno ranjive jer su češće suočene s hroničnim bolestima, terapijama i strahom od pogoršanja zdravlja. Upravo taj strah postaje ulazna tačka za manipulaciju. Prevare ne nude samo proizvod, nego i osjećaj kontrole: ideju da postoji jednostavno rješenje koje su „drugi” sakrili. U digitalnom okruženju, gdje se informacije dijele bez provjere, granica između stvarnog medicinskog savjeta i čiste izmišljotine postaje zamagljena.

AI u službi manipulacije i dezinformisanja te stvaranja eho komora

Starije osobe su osjetljivije i zbog toga što slabije prepoznaju sadržaj kreiran umjetnom inteligencijom, što sve teže postaje i onima koji su uvjereni da poznaju sve tajne AI-alata. Često su i iskreno skloni empatiji. Tako, primjerice, starije osobe su sklonije komentarisati ispod objava, naročito slika koje prikazuju nekoga u teškoj situaciji (siroče, bolesna osoba). Na ovaj način oni transformišu algoritam da im izbacuje više sadržaja za koji su pokazali interesovanje. I tu leži problem – stvaraju svoju eho komoru dezinformacija, a predatori to koriste da im u nekom trenutku počnu servirati sadržaj koji je opasan po zdravlje ili je prevara, posebno prevara koja ima za cilj krađu ličnih podataka.

Dosta sadržaja kreiranih umjetnom inteligencijom, sa sintetiziranim glasovima, izmišljenim studijama i podacima upravo targetiraju starije osobe, kao „lakši plijen“. Bilo bi potrebno da članovi porodice skrenu pažnju starijim osobama da ne klikaju na ove sadržaje. Pri tome, dešava se da starije osobe klikaju „da“ na bilo koju notifikaciju koja im se pojavi. Na taj način postanu, a da ni ne znaju, pratioci niza stranica i YouTube kanala, čime se količina neprovjerenih i netačnih informacija u njihovim feedovima eksponencijalno povećava.

Drugi dio problema predstavlja i traženje savjeta o zdravlju od pretraživača Google ili modela umjetne inteligencije. Ove platforme obično daju činjenice, ali ne mogu u obzir uzeti kontekst korisnika, znati koje sve lijekove neko uzima ili neke druge podatke. Uzimati zdravo za gotovo informacije sa ovih platformi može biti opasno.

Posebno zabrinjava i učestalost starijih osoba koje šire i vjeruju u dezinformacije vezane za vakcine i to naročito vakcine protiv humanog papiloma virusa koje štite žene od raka grlića materice. Dezinformacije i negativni stavovi o ovim vakcinama te optuživanje mlađih osoba za promiskuitet i da su sami krivi za infekciju i karcinom posebno su učestali.

Prirodni lijekovi, antiparazitici, studije koje nisu provedene na ljudima...

Opasnost se krije i u sadržajima koji promovišu prirodne lijekove. Naime, na njima se često, osim praktičnih (ali često medicinski neutemeljenih savjeta) mogu kriti i sadržaji koji osporavaju klasičnu medicinu zasnovanu na dokazima i farmaceutsku nauku te čak poticati nepovjerenje prema savremenoj nauci, posebno medicini i farmaciji.

Preparati za „čišćenje organizma od parazita” redovno se reklamiraju kao univerzalno rješenje za umor, alergije, pa čak i ozbiljne bolesti, iako za takve tvrdnje ne postoje medicinski dokazi. Ovakvi sadržaji gotovo za sve bolesti optužuju parazite, a kao rješenje nude antiparazitike, među kojima je i ivermektin. To je snažan antiparazitik koji se koristi u veterini, ali i kod ljudi – u iznimnim slučajevima. Međutim, u nekim sadržajima se preporučuje kao lijek za rak ili kovid, a za to trenutno nema dokaza.

Slično važi i za proizvode koji navodno liječe visok krvni pritisak ili „jačaju srce”, čime se direktno potkopava terapija koju pacijenti dobijaju od ljekara. Neke od ovih prirodnih terapija mogu smanjiti apsorpciju lijekova ili je čak povećati. Recimo, kurkuma u kombinaciji s biberom smanjuje apsorpciju terapija za rak dojke, a grejpfrut interferira sa velikom grupom lijekova.

Najopasniji segment odnosi se na lažne terapije za rak. Obećanja o „prirodnom izlječenju bez hemoterapije” nisu samo obmanjujuća nego i potencijalno smrtonosna, jer mogu navesti ljude da odustanu od stvarnog liječenja. Drugi oblik manipulacije je predstavljanje studija koje su tek u povojima i rade se na kulturama ćelija ili životinja, ali nisu testirane u kliničkim uslovima na ljudima kao stvarnih, upotrebljivih terapija. To daje privid da neko krije neku terapiju i da postoji zavjera iza toga što neka terapija nije dostupna. Primjer je predstavljanje brazilskog istraživanja na psima o terapiji paralize pomoću molekule polilaminin, međutim, to istraživanje nije objavljeno u relevantnoj naučnoj literaturi, niti su nalaze pregledali stručnjaci iz te oblasti. Zapravo, ni ne znamo da li je i koliko ta terapija efikasna.

Manipulacije koje istovremeno koriste i 'narodski jezik' i stručne termine

Važno je razumjeti da ove prevare ne funkcionišu samo zbog neinformisanosti, nego i zbog načina na koji su osmišljene. One koriste jezik blizak svakodnevnom govoru, ljudi koji šire dezinformacije često pričaju „kao da sjede u kafani“, pričaju narodski, izbjegavaju stručne termine kada im ne odgovaraju, a kada ih koriste, čine to selektivno kako bi zvučale uvjerljivo. Tako ćemo na ovim sadržajima naći i stručne riječi poput mitohondriji, intermitentni post, metaanaliza, autofagija, imunomodulator, metastaze. Ti su pojmovi često pogrešno upotrijebljeni, izvučeni iz konteksta i tu su samo da sadržaj liči na nauku.  

Upravo ovo kao problem u komuniciranju naučnih činjenica vidi i Saša Ceci, fizičar, naučni komunikator i dugogodišnji voditelj emisije Treći element na HRT3.

„Uvijek mi se činilo da se od nas ne očekuje samo težak posao, nego nemoguć – istovremeno moramo biti i ponizni i čvrsti, da ne smijemo ljude plašiti i koristiti žargon, ali i istovremeno se ponašati sličnije antivakserima i muljatorima. To nije teško – to je jednostavno nemoguće. To je kontradikcija. A ako radiš jedno, onda je krivo“, kazao je Ceci.

Emotivno nabijen sadržaj koji potiče nepovjerenje u zvaničnu medicinu i institucije

Društvene mreže igraju ključnu ulogu u širenju ovakvog sadržaja. Algoritmi favorizuju emocionalno nabijen sadržaj, što znači da će dramatične tvrdnje o „skrivenim lijekovima” ili „opasnim istinama” imati veću vidljivost nego umjereni, naučno utemeljeni tekstovi. Tako nastaje začarani krug u kojem dezinformacije postaju dominantan izvor informacija za dio korisnika, posebno onih koji nemaju razvijene digitalne vještine za njihovo prepoznavanje.

Posljedice nisu samo finansijske, iako su i one značajne. Mnogo ozbiljniji problem je narušavanje povjerenja u zdravstveni sistem i donošenje odluka koje direktno ugrožavaju zdravlje. Kada osoba povjeruje da joj tablete koje je propisao ljekar nisu potrebne jer postoji „prirodna alternativa”, rizik od komplikacija dramatično raste.

Borba protiv ovih pojava zahtijeva više od pukog demantovanja pojedinačnih tvrdnji. Potrebno je sistematski graditi zdravstvenu i digitalnu pismenost, ali i otvoreno govoriti o načinima na koje funkcionišu manipulacije. Jer u svijetu u kojem se zdravlje sve češće koristi kao sredstvo za profit, razumijevanje tih mehanizama postaje pitanje ne samo informisanosti, nego i zaštite života.

Smanjenje rizika od zdravstvenih prevara zahtijeva koordinisan pristup na više nivoa: zdravstvene institucije, ljekari i farmaceuti trebaju uspostaviti jasnu komunikaciju s građanima i pravovremeno ih upozoravati na dezinformacije, dok porodice mogu podržati starije članove razgovorom o informacijama koje pronalaze online. Pojedinci treba da razvijaju navike provjere informacija, izbjegavaju neprovjerene lijekove i konsultuju stručnjake prije promjena terapije. Istovremeno, platforme i regulatorna tijela moraju aktivno suzbijati širenje lažnih tvrdnji i nadzirati oglašavanje zdravstvenih proizvoda. Samo kroz kombinaciju edukacije, institucionalne reakcije i međusobne podrške moguće je značajno smanjiti uticaj prevara i zaštititi najranjivije.

Tekst je nastao u okviru projekta „Osnaživanje starijih: Putovanje kroz medijsku pismenost od zemalja Višegradske grupe do Balkana“, koji predvodi organizacija Transitions, a finansira Nacionalna fondacija za demokratiju (NED). Projekt je dvogodišnja inicijativa sa ciljem unapređenja medijske pismenosti među starijim osobama u Bosni i Hercegovini, Bugarskoj i Crnoj Gori.

___