Različita istraživanja ukazuju na široku rasprostranjenost 'prijateljskog' povezivanja sa chatbotovima

foto: Pixabay / Ilustracija

Chatbot, softver zasnovan na umjetnoj inteligenciji (AI) koji uz različite funkcije može simulirati i razgovor s osobom putem teksta ili glasa, popularan je među mlađom i starijom populacijom stanovništva – kako u Bosni i Hercegovini, tako i širom svijeta.

Korisnici chatbotove, kao što su ChatGPT ili Gemini, koriste za traženje određenih informacija, sumiranje sadržaja ili prevođenje, a ponekad ih pojedini korisnici doživljavaju kao „prijatelja“.

Upotreba ovog softvera je široko zastupljena među građanima Bosne i Hercegovine. Podaci iz istraživanja Mediacentra, o uticaju medijskih sadržaja kreiranih pomoću AI na povjerenje publike u BiH, pokazali su da 95 posto ispitanika i ispitanica koristi alate generativne umjetne inteligencije. U anketi je učestvovalo 810 ispitanika i ispitanica iz Bosne i Hercegovine u dobi od 18 do 65 godina.

Različita istraživanja ukazuju i na široku rasprostranjenost „prijateljskog“ povezivanja sa chatbotovima širom svijeta.

Da AI alat može biti dobar sagovornik za razgovor o ličnim problemima ili emocijama smatra četiri od deset stanovnika BiH koji su učestvovali u istraživanju „Pismenost o vještačkoj inteligenciji i integritet informacija u Bosni i Hercegovini“. Istraživanje je, za Vijeće Evrope i Regulatornu agenciju za komunikacije, na stratificiranom slučajnom uzorku od 1.000 stanovnika, reprezentativnom za cijelu državu, provela agencija Custom Concept, a preliminarni podaci objavljeni su krajem oktobra. Konkretno, da AI može biti dobar sagovornik, uglavnom se slaže 24 posto ispitanika, a u potpunosti se slaže njih 15 posto. 

U kontekstu „razgovora“ sa chatbotovima, važno je spomenuti i AI saputnike – softver također zasnovan na AI, ali koji je dizajniran posebno za dugotrajnu i ličnu komunikaciju, sa naglaskom na izgradnju emocionalne veze. Neki od njih su Replika i Character.

O popularnosti AI saputnika ukazuje više istraživanja koja su provedena upravo da bi se pokazala rasprostranjenost njegove upotrebe među ljudima. Istraživanje Centra Imagining the Digital Future (koji djeluje na Univerzitetu Elon) iz septembra ove godine, pokazalo je da 27 posto odraslih korisnika interneta u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) ostvaruje društvene i emocionalne interakcije sa sistemima AI, pri čemu trećina tih korisnika botove smatra prijateljima.

Studija iz augusta 2026. godine, objavljena u Nature Human Behaviour, pokazala je da korisnici s njima razgovaraju o nizu intimnih i osjetljivih tema. Istraživači su na osnovu podataka prikupljenih od 1.131 odrasle osobe iz SAD-a, koje koriste Character, utvrdili da korisnici s chatbotovima vode razgovore o raznim intimnim i potencijalno rizičnim temama. Najčešća tema razgovora bila je potraga za emocionalnom i socijalnom podrškom – poput razgovora o ličnim izazovima i zdravstvenim brigama.

Korištenje i razgovor s AI saputnicima je prisutno i među mlađom populacijom. Istraživanje organizacije Common Sense Media iz 2025. godine pokazalo je da je 72 posto američkih tinejdžera koristilo ovaj softver. Njih 33 posto koristi ih za društvenu interakciju i odnose, uključujući vježbanje razgovora, emocionalnu podršku, igranje uloga, prijateljstvo ili romantične interakcije.

Potrebe za bliskošću i razumijevanjem

Studija „Rasprostranjenost AI saputnika i izazovi koje stvaraju“ Istraživačke službe Evropskog parlamenta navodi da spomenuti softveri ubrzano rastu posljednjih godina. Ti sistemi, kako je objašnjeno, komuniciraju na način koji uveliko podsjeća na ljudske odnose, omogućavajući korisnicima da prilagode svoje saputnike i razviju snažne emocionalne veze. Iako se neki od izazova koje oni predstavljaju preklapaju s onima povezanim s „običnim“ chatbotovima, AI saputnici izazivaju i dodatnu zabrinutost.

U istoj studiji se dodaje i da dio korisnika razvija „patološku” emocionalnu zavisnost od AI chatbotova, pri čemu OpenAI navodi da oko 0,15 posto njegovih korisnika pokazuje povišen nivo emocionalne vezanosti za ChatGPT.

Govoreći o fenomenu korištenja chatbotova i saputnika kao „prijatelja“, te šta to govori o promjeni odnosa čovjeka i tehnologije, dr. Kenan Šehić, docent za računarske nauke na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, za Media.ba kaže da to, između ostalog, govori o ljudskim potrebama za bliskošću i razumijevanjem, ali i o određenim slabostima i problemima savremenog društva.

„Ako osoba nema dovoljno bliskih odnosa ili osjeća da nema kome povjeriti svoje probleme, prirodno je da će taj prostor pokušati popuniti na neki drugi način. To može biti tehnologija poput ChatGPT-a, videoigre ili neka druga aktivnost. Prednost chatbotova u ovom kontekstu jeste njihova dostupnost i mogućnost da komunikaciju prilagode korisniku. Ako im korisnik omogući pristup određenim ličnim informacijama, oni mogu te podatke koristiti kako bi odgovori djelovali još personaliziranije i ostavljali snažniji utisak razumijevanja“, naglasio je Šehić.

Smatra da je zato važno razumjeti zašto ljudi razvijaju takav odnos prema tehnologiji umjesto da taj fenomen posmatramo „isključivo kao posljedicu tehnološkog napretka“.

Posljedice po psihičko zdravlje

Posljedice po psihičko zdravlje, u kontekstu razvijanja osjećaja bliskosti sa chatbotovima, odnosno situacija u kojoj ih korisnici doživljavaju ili nazivaju „prijateljima“, mogu biti dvojake.

Maja Misira Rašić, doktorandica psiholoških nauka i kognitivno-bihevioralna psihoterapeutkinja, objašnjava da chatbotovi kratkoročno mogu smanjiti doživljaj usamljenosti, dok se dugoročno, uz učestalije korištenje, povećava i usamljenost, ovisničko ponašanje, odnosno razvija se potreba za stalnim korištenjem chatbotova, te smanjena socijalnost u stvarnom životu.

Prema njenim riječima, pod posebnim rizikom su osobe koje su generalno sklonije emocionalnoj povezanosti, usamljeni ljudi, mladi, posebno adolescenti koji ne razlikuju simulaciju empatije od stvarne ljudske empatije.

„Dodatni problem nalazimo u tome da chatbotovi mogu postati svojevrsni modeli za komunikaciju korisnicima, te nadalje korisnici od realnih ljudskih veza očekuju stalno laskanje, validaciju i jednostranost u odnosu koju dobivaju u komunikaciji sa chatbotom, te im realni odnosi postaju iznimno teški jer iziskuju trud“, ističe Misira Rašić.

Pojasnila je i da se redovno prepuštanje sasvim jednostavnih odluka chatbotu, poput toga šta ćemo kuhati, šta obući ili kako organizovati dan, zove kognitivno rasterećenje (prebacivanje mentalnog napora na neki vanjski alat).

„Takav vid ponašanja je normalan jer mi oduvijek koristimo kalkulatore, kalendare i ostale liste kao pomoć. Problem nastaje kada se oslanjamo isključivo na taj alat i samim tim prestanemo vježbati postojeće vještine. To možete vidjeti na jednostavnom primjeru nemogućnosti dosjećanja broja telefona mnogih bliskih kontakata jer za pohranu tih podataka koristimo telefon“, naglasila je.

Također, dodaje i da ukoliko se osoba i za trivijalne odluke i pitanja obraća chatbotu, može se oslabiti povjerenje u vlastitu autonomiju, kao i tolerancija na nesigurnost koja nam je zaista potrebna u svakodnevnom životu.

„Također, moguće je izgubiti i 'kontakt sa sobom' jer mnoge odluke donosimo na osnovu vlastitih preferenci, stilova, ukusa, što je dio našeg identiteta. Ukoliko chatbotu prepuštamo i te odluke, postavlja se pitanje: ko smo onda mi“, navodi Misira Rašić.

Iskustva: Kako koristimo chatbotove?

Sudeći prema anketi postavljenoj na popularnom forumu za žene na Facebooku, članice foruma chatbot ne smatraju svojim prijateljem. Od 59 odgovora na naš upit, samo je nekoliko bilo potvrdnih odgovora - odnosno da ga smatraju prijateljem. 

S druge strane, chatbot, kako kaže jedna korisnica foruma, smatra „jednom vrstom saradnika“, navodeći da je to maksimum ljudskih osobina koje bi mu dala.

Jedan odgovor je glasio i da joj „više dođe kao neki zaposleni“, objašnjavajući to naredbama koje mu upućuje.

Prema odgovorima ostalih članica, chatbotove većinom koriste za savjete, pojašnjenja, posao, zadaće.

Većina žena ove AI alate koristi svakodnevno. Također, neke su izrazile i sumnjičavost zbog čega navode da provjeravaju odgovore.

U manjini su one koje su kazale da ove alate nikako ne koriste.

„Ne koristim i ne vjerujem mu. Smatram ga opasnim i za okoliš, i za radna mjesta, i za zdravlje, i za mozak“, kaže jedna članica, dok druga poručuje da ga nikako ne koristi i da je „AI zlo“.

Profesor Šehić objašnjava da je ChatGPT primjer velikog jezičkog modela koji uči obrasce i odnose u velikim količinama tekstualnih podataka, uključujući knjige, članke i druge dostupne tekstove.

Dodaje da na osnovu tih obrazaca može generisati tekst koji oponaša ljudski način pisanja, a da iza tog procesa stoji složena matematika, odnosno prepoznavanje obrazaca i odnosa u tekstu pomoću velikog broja numeričkih operacija.

„Za treniranje ovakvih modela potrebna je značajna računarska snaga, pri čemu važnu ulogu imaju grafički procesori, poput NVIDIA GPU-ova. Kada korisnik postavi pitanje, ono se prvo pretvara u manje jedinice koje nazivamo tokenima. Oni mogu predstavljati cijele riječi, dijelove riječi ili druge znakove. Model zatim obrađuje kontekst pitanja i postepeno generiše odgovor, predviđajući koji bi naredni token bio najvjerovatniji u datom kontekstu“, govori Šehić.

Ističe i da kvalitet odgovora velikih jezičkih modela zavisi od više faktora, uključujući kvalitet podataka na kojima su trenirani i način na koji su naknadno podešavani. Zbog toga se, naglašava, može desiti da model generiše odgovor koji zvuči uvjerljivo, ali nije tačan.

„Dodatno, kompanije koje razvijaju ove modele nastoje prilagoditi njihovo ponašanje ljudskim očekivanjima. Jedan od načina jeste korištenje povratnih informacija korisnika koji mogu porediti različite odgovore i odabrati one koje smatraju kvalitetnijim. Na taj način modeli se dodatno podešavaju kako bi komunikacija bila prirodnija i korisnija“, navodi profesor.

Govoreći o AI saputnicima, Šehić objašnjava da su oni u osnovi personalizovani oblik AI asistenta koji je osmišljen tako da komunikacija s korisnikom bude što više prilagođena njegovim potrebama i interesima. U zavisnosti od konkretne aplikacije i postavki, takav sistem može koristiti informacije iz prethodnih razgovora kako bi njegovi odgovori bili personaliziraniji.

„Dodatno, ovakvi sistemi mogu biti podešeni tako da se ponašaju kao prijatelj, sagovornik ili emocionalna podrška. To se postiže prilagođavanjem načina komunikacije i ponašanja modela, tako da interakcija ostavlja utisak razgovora s bliskom osobom“, rekao je Šehić.

Informisanje pomoću AI – da, ali uz poseban oprez

Istraživanje Mediacentra, navedeno na početku ovog teksta, pokazalo je i da više od polovine ispitanika koristi alate generativne AI za informisanje o vijestima i aktuelnim događajima. Taj nalaz, prema riječima istraživačice u Mediacentru Lamije Kovačević, koja je provodila istraživanje, predstavlja širi trend u svijetu i pretpostavlja se da će sve više uticati na medijske navike publike kroz oslanjanje na personalizovane odgovore na pitanja.

„Dodatni izazov predstavlja i utjecaj koji će to imati na redakcije, s obzirom na to da su chatbotovi integrisani u odgovore koje nude najpopularniji pretraživači, dajući presjek informacija koje su objavili mediji, nerijetko pogrešno i ne podstičući direktno čitanje izvora“, govori Kovačević.

Na pitanje koliko je važno biti oprezan s informacijama koje dobijamo od chatbotova, Kovačević odgovara da je istraživanje Mediacentra pokazalo da je većina ispitanika bila sigurna u svoju pismenost za korištenje AI i kontrolu uticaja ovih tehnologija na njihove odluke. Dvije trećine ispitanika su pak potvrdili da smatraju da mogu spriječiti da AI utiče na njihove odluke.

Međutim, kako naglašava Kovačević, uvijek treba naglasiti da AI chatbotovi često mogu dati netačne informacije, izmisliti informacije te da generalno nisu neutralni „alati“, već prenose mnoge predrasude i mogu nuditi odgovore na osnovu štetnih podataka.

„Tu su prisutni širi društveni rizici utjecaja velikih kompanija, ali i drugih različitih interesnih skupina s obzirom na to da se podaci za tretiranje ciljano 'zagađuju' propagandom ili dezinformacijama“, navodi.

Ako se počnemo informisati preko chatbotova koji su, kako je istakla Kovačević, često upravo dizajnirani na način da potvrde naše stavove i uvjerenja, te informacije je puno teže posmatrati kritički i to otvara brojne rizike.

Iz psihološke perspektive, problematično je ukoliko korisnik chatbotu vjeruje više nego što bi vjerovao drugim izvorima informacija, jer, kako je rekla Misira Rašić, postoji problem pouzdanosti chatbotova.

Prema njenim riječima, studije pokazuju da dosta chatbotova ima problem sa navođenjem izvora, zatim da sadrže netačnosti, pa da čak uključuju izmišljene detalje ili zastarjele informacije.

Pored toga, dodaje da postoji i prirodna sklonost ljudi da vjeruju onome što je izrečeno jasno, sigurno i tečno, što chatbotovi rade, te ih ljudi nerijetko radi toga doživljavaju tačnim. Uz to, prema riječima doktorandice psiholoških nauka, bitno je napomenuti da chatbot ima sklonost laskanja i kognitivne pristranosti, odnosno da može informisati korisnika u skladu sa preferencama korisnika iako data informacija nije nužno istinita.

„Za bilo koje informacije dobivene putem chatbota je neophodno tražiti izvor, te otvarati taj izvor i provjeriti podatke, tražiti druga mišljenja, komunicirati sa stručnjacima i biti posebno oprezan ukoliko odgovor daje potvrdu u skladu sa našim nadanjima ili očekivanjima“, naglasila je Misira Rašić.

Razvoj odnosa ljudi prema generativnoj AI

Profesor Šehić izdvaja jedan od izazova generativne AI koji smatra posebno važnim, odnosno veliku potrošnju energije potrebne za rad ovih sistema.

Iako ne voli, kako kaže, predviđati budućnost jer je to, posebno u oblasti tehnologije, prilično nezahvalno, ipak navodi da bi očekivao da se u narednim godinama sve više pažnje posveti razvoju efikasnijih modela koji mogu pružiti kvalitetne rezultate uz manje računarskih resursa.

„Lično bih volio da generativna AI prvenstveno služi tome da unaprijedi ljudske sposobnosti, a ne da u potpunosti zamijeni čovjeka. Smatram da saradnja ljudi i generativne AI može biti korisna za obje strane, posebno ako ovu tehnologiju posmatramo kao alat koji nam omogućava da brže rješavamo probleme, poboljšamo kvalitet rada i unaprijedimo društvo“, kaže Šehić.

S druge strane, Misira Rašić poručuje da bi chatbotovi trebali biti alat, poput drugih alata koje koristimo, ali je bitna svjesnost korištenja i upravljanje vlastitim ponašanjem, te percepcija ovog alata kao takvog.

Ukoliko, kako podcrtava, počinjemo chatbotovima davati neke osobine, personifikujemo ih i dodajemo elemente koji prelaze opis alata, ulazimo u drugačiji odnos sa chatbotom.

Neki znakovi, na koje psihologinja upozorava da bismo trebali obratiti pažnju, su pretjerano intimno dijeljenje informacija sa chatbotom koji ukazuje da ga koristimo kao supstituciju za ljudski odnos, te dovodi do veće usamljenosti.

„Također, ukoliko nam je jako teško napustiti razgovor ili ne koristimo druge alate da bismo došli do odgovora ili razrješenja neke situacije, postoji velika mogućnost da je korištenje AI chatbota prešlo u domenu ovisnosti, odnosno problema“, zaključila je.

___