U raspoređivanju programskih žanrova i programskih segmenata javni lokalni mediji se u principu rukovode pravilima Regulatorne agecnije za komunikaciju koja uslovljavaju zastupljenost pojedinih programskih segmenata, dok je marketinška logika sekundarna. 

Budući da su pravila nedovoljno konkretno definisana, važno je da same televizijske i radiostanice uspostave precizniju programsku orijentaciju, iz koje će proizaći programska šema ili raspored satnice emitovanja programa, a potom i programski sadržaji. Osnovni elementi programske šeme utvrđeni kroz proces izdavanja dozvole za emitovanje se ne mogu značajno mijenjati, ali se može preciznije definisati fokus tih osnovnih programskih segmenata. Različite su prakse preciznijeg utvrđivanja programske šeme kao i sastav tijela koja učestvuju u njihovoj izradi. Tokom istraživanja o javnim lokalnim medijima, sudeći po podacima iz onih medija kojia su odgovorili na upitnik, tijela koja utvrđuju programsku šemu javnih lokalnih medija su programski kolegiji ili kolegiji novinara, koji se formiraju unutar medija, koje čine uglavnom urednici i novinari, ali je uloga direktora u utvrđivanju šeme nekada također značajna.

Naši sagovornici potvrđuju ovakvu praksu utvrđivanja programske šeme, pa tako je Pejka Medić, bivša direktorka i glavna urednica Radija Gradiška, navela: „[...] to je Kolegij novinara, urednika, zajedno sa mnom [...] sve je u rukama glavnog i odgovornog urednika i direktora koji tu treba i da se bavi ovim birokratskim poslovima i da obezbijedi platu za deset radnika, a da pritom se bavi programom“.

Ono što je indikativno jeste da naši sagovornici ne dovode u pitanje činjenicu da u nekim slučajevima direktor neposredno učestvuje u utvrđivanju programske šeme. U slučaju Radija Gradiška, funkcije direktora i glavnog urednika se prepliću u jednoj osobi. Kroz takve prakse otvara se prostor za direktan uticaj osnivača, tj. lokalnih vlasti, na program ovih medija, budući da su imenovanja direktora, a posredno i urednika, često pod utjecajem lokalnih vlasti.

Uloga uredničkih vijeća

U tri slučaja u utvrđivanju programske šeme učestvuju i urednička vijeća, a dva medija navode da prate i glas javnosti, pri čemu iz jednog od njih navode da to čine na osnovu komentara na društvenim mrežama i anketama. Urednička vijeća, koja formiraju osnivači, trebala bi imati ulogu u kreiranju programskih šema. Uloga i nadležnost uredničkog vijeća su savjetovanje javne radio i televizijske stanice, odnosno glavnog urednika, po pitanjima programskih sadržaja i programske šeme, vodeći računa o poštovanju kodeksa i drugih propisa za emitovanje. Ranije važeće Pravilo 57/2011 o javnim radio i televizijskim stanicama je upućivalo da će RAK sankcionisati medij ukoliko njegovo rukovodstvo zanemari probleme sa sadržajem i programskom šemom na koje ukaže uredničko vijeće. Budući da nova pravila koja su zamijenila prethodno to ne preciziraju, korektivna funkcija i snaga uredničkog vijeća ostaje vrlo ograničena.

Sa četiri do sedam članova, kako je propisano pravilima RAK-a, urednička vijeća trebaju da predstavljaju zajednicu kojoj medij služi, te uključe predstavnike društvenih, kulturnih, obrazovnih i vjerskih organizacije i barem jednog lokalnog prosvjetnog radnika, pri čemu izabrani vršioci javne dužnosti ne smiju biti članovi (Pravilo 77/2015, član 30 i Pravilo 76/2015, član 29). Rezultati ovog istraživanja, međutim, ukazuju na velike probleme u uspostavljanju i djelovanju ovih tijela. Prije svega, samo tri od 14 javnih lokalnih medija koji su odgovorili na upitnik imaju formirana urednička vijeća.

Jedan od razloga nepostojanja tih tijela treba tražiti u nedostatku volje osnivača. Kako navodi jedan od sagovornika, Elvir Halilović, urednik RTV Vogošća: „Programski savjet nemamo. Prije nekoliko godina je bio pokušaj da se formira, ali su bile sporne neke osobe, reagovao je, ja mislim, RAK; uglavnom radilo se tu o sukobu interesa i stopirano je imenovanje. [...] Osnivač uglavnom kasnije nije pokretao ponovo tu priču [...]“. Čak i kada su ova tijela formirana, prema ocjenama nekih od sagovornika, ona nisu aktivna i ne doprinose suštinski unapređenju djelovanja medija. Kako navodi jedna od sagovornica, Vesna Begtašević, novinarka Radija Konjic: „[...] ja bih voljela da Programski savjet [Uredničko vijeće, prim. aut.] malo više djeluje, da reagira u svakom momentu, da bude spona između općine i radiostanice, da ima svijest o tome šta je to potrebno građanima i da na taj način utiče na dopunu programa jednog medija. Međutim, vrlo je neaktivan i to je izgleda pravilo da vi imate, tako, jednom u tri mjeseca se ljudi sastanu i kažu da je sve ok, baš je super, super vam je program i popije se kafa“.

Budući da su rezultati upitnika i intervjua pokazali da je primjetno kršenje pravila koja nalažu osnivanje i rad uredničkih vijeća, postavlja se pitanje zašto izostaje reakcija regulatora. Upitom RAK-u dolazimo do saznanja da se RAK nije aktivnije bavio ovim pitanjima.

„Pravilima Agencije nisu propisane obaveze izvještavanja o imenovanjima uredničkih vijeća za javne RTV-stanice, a u posljednje 3 godine Agencija nije dobila prigovore, niti je po službenoj dužnosti vodila postupke provjere i utvrđivanja eventualnog kršenja navedenih odredbi“, rekao je Jasmin Imamović, šef Odsjeka za izdavanje dozvola RAK-a.

Žalbe građana i uticaj političkih aktera

Mjerenje gledanosti/slušanosti određenih programa jedan je od načina da se sazna interes lokalne publike i njemu se prilagodi kreiranje programskih sadržaja (ali i provedu uspješne reklamne kampanje). Od 14 medija koji su odgovorili na naš upitnik, ipak, nijedan ne praktikuje ovakva mjerenja, prvenstveno jer su finansijski izdaci preveliki za male lokalne medije. 

Istraživanje je pokazalo da samo 25 medija ima postavljene programske šeme na svojim webstranicama. Pored toga, iz pristiglih odgovora medijskih kuća saznajemo da samo dva medija objavljuju izvještaje o radu na svojim stranicama. Izvještaji o radu ne sadrže redovno dovoljno informacija o programu, što je pokazala analiza izvještaja o radu četiri javna lokalna medija. Analizirani izvještaji sadrže najviše podataka o finansijskim, kadrovskim i pravnim detaljima poslovanja, a ponajmanje o programu. Izvještaji također sadrže informacije o vrsti programa, proizvodnji programa, realizovanim i planiranim projektima ali su te informacije uglavnom šture. Izuzetak je izvještaj Radija Prača, koji je većim dijelom posvećen opisu realizovanog programa, ali je taj opis uglavnom ograničen na opšte informacije o programskim segmentima i ne pruža više informacija, naprimjer, o programskom fokusu, programskim nedostacima i, u cjelini, o misiji javnog interesa. Sekundarni izvori također ukazuju da mediji i njihovi osnivači rijetko objavljuju izvještaje o radu, a još rjeđe plan rada i poslovanja. Nadalje, najčešće nisu uspostavljene procedure i kanali primanja i postupanja sa žalbama građana u lokalnim medijima, već se eventualne žalbe primaju, protokolišu i upućuju na direktora medija ili redakciju (ovakvu praksu su nam u upitniku naveli iz Radija Olovo, Radija Gradiška i Radija Orašje). Ovim se ograničava mogućnost kritika i sugestija javnosti i mediji se zatvaraju prema zajednici čijem interesu bi trebalo da služe.

Na kraju, politički akteri u lokalnim zajednicama mogu kroz imenovanja menadžerskog osoblja i finansijske pritiske da utiču na sadržaj programa. Javni lokalni mediji su u posebno osjetljivoj poziciji zbog činjenice da su njihovi osnivači i osnovni finansijeri lokalne vlasti – oni su ti koji mogu da utiču na zapošljavanja i smjene rukovodstva u medijima i koji mogu uskratiti finansiranje javnim medijima. Dajana Balaban, urednica, novinarka i voditeljka na TV Kozarska Dubica, ističe da dominacija političkih tema u javnom diskursu oblikuje sadržaj programa te da „uvijek postoji granica o čemu možemo da pričamo, a o čemu ne možemo da pričamo, nažalost“.

Tekst je dio istraživanja o javnim lokalnim medijima koje je dostupno ovdje.

___