Pravosuđe novinarska istraživanja vidi kao smetnju a ne kao podršku u onome što bi trebala biti zajednička misija - otkrivanje kriminala i korupcije. 

foto: pixabay

Tužioci se sve rjeđe odlučuju pokrenuti istragu na osnovu istraživačkih priča o korupcijskim aferama, davanjima mita, trgovini uticajem, krađama na tenderima, sukobima interesa i drugim važnim pričama koje novinari u Bosni i Hercegovini objavljuju, kažu za Media.ba novinari, urednici i sudije, a čini se BiH nikada nije ni dostigla evropske standarde i prakse pokretanja istraga nakon novinskih tekstova.

Dok u prošlosti postoje primjeri novinskih istraživanja od kojih su za neka suđenja u toku a u nekim su već donosene presude, novinari i urednici u BiH primjećuju zabrinjavajući trend smanjenja ionako malog broja takvih tužilačkih istraga ili tek brzog donošenja odluka o neprovođenju istraga.

Naprimjer, na nekoliko nedavnih istraživanja online magazina Žurnal o korupciji u školstvu, ali i mogućoj korupciji u samom pravosuđu, tužioci su reagovali brzim odlukama o neprovođenju istraga i svoje nezadovoljstvo usmjerili prema samim medijima i novinarima koji su priče otkrili u pokušaju da ih diskredituju, kaže novinar Žurnala Avdo Avdić.

“Ja ne znam da je zabilježen u bliskoj prošlosti neki slučaj da je Tužilaštvo BiH do kraja okončalo predmet zasnovan na medijskim natpisima”, kaže on i dodaje kako je Tužilaštvo BiH osporilo novinarske metode korištene u slučaju otkrivanja kupovine lažnih diploma, kao da novinari treba da obave tužilački posao.

“Vi se ne morate služiti istim metodama, vi uzmite samo kao osnov donošenje naredbe i provođenju istrage naše navode, pa onda vi provjerite da li su tačni ili ne. A oni neće čak ni da provjere naše naloge, to je problem”, kaže Avdić.

BiH je u prošlosti imala pozitivne primjere saradnje tužilaca i novinara koji su trebali služiti za dalje poboljšanje odnosa koji se danas sve više pogoršavaju, smatraju sagovornici Media.ba.

Istrage na osnovu nalaza novinarskih otkrića

Aladin Abdagić, urednik Centra za istraživačko novinarstvo u Sarajevu, novinske organizacije posvećene isključivo velikim i dugoročnim istraživanjima kriminala i korupcije u kojima se svaki navod provjerava i potvrđuje, kaže da tek svaka treća ili četvrta priča koju objave “ima nekog uticaja na rad pravosudnih institucija”.

Jedan od takvih nedavnih primjera je priča o tome kako je državna zastupnica Milica Marković kupila stan mimo zakonskih procedura, novcem građana, kaže Abdagić, u kom slučaju je Vrhovni sud BiH uradio reviziju presuda na osnovu kojih joj je stan pripao i oduzeo joj pravo na njega.

“I to je bilo konkretno i direktno posljedica našeg pisanja”, kaže on, “Ona će još morati platiti neke troškove postupka, negdje oko 11 hiljada, tako da je to jedan rezultat koji smo mi ostvarili sa svojom pričom”, kaže Abdagić i navodi druge slične primjere poput izvještavanja o Kemalu Čauševiću, bivšem direktoru Uprave za indirektno oporezivanje kome je Sud BiH blokirao imovinu, tri dana nakon pisanja CIN-a.

“Nekoliko godina se čekalo za podizanje optužnice i taj je proces sad trenutno u toku. Tako da mogu reći da se dešavaju određene reakcije nakon istraživačkih priča”.

Prije nego su počeli rad na priči o imovini Kemala Čauševića u CIN-u kažu da su znali da se ispituju određene informacije vezano za njega i da se o tome pisalo u medijima ali nije bilo konkretnije reakcije pravosuđa. Tek nakon što je priča objavljena, tvrdi Abdagić, desili su se i konkretni potezi u pravosudnim institucijama. 

“Mi smo u priči to objasnili da se to dešavalo dugo godina, ali tek nakon objave jedne istraživačke priče to je bio incijalni momenat, da tako kažem, koji je pokrenuo da se ubrza taj postupak”.

Balkanska istraživačka mreža, BIRN u BiH, medijska organizacija koja se u posljednjih 15 godina specijalizirala na izvještavanje i istraživanje ratnih zločina, ističe primjer gdje je njihovo izvještavanje doprinijelo tome da se pokrene istraga nakon objave priče zaštićene svjedokinje silovanja u njihovoj TV emisiji, čija priča do tada nije bila poznata.

“Nakon što je priča emitovana, tužilac Ivan Metešić iz državnog tužilaštva je pogledao tu emisiju, kontaktirao nas je i saslušao je tu svjedokinju. Nakon toga je došlo do otvaranja istrage i do hapšenja”, kaže Denis Džidić, urednik BIRN-a BiH i dodaje da je proces u tom slučaju nedavno završen prvostepenom osuđujućom presudom i da je u toku žalbeni postupak.

U prošlosti je najviše reakcija pravosudnih organa na pisanja medija bilo u slučajevima izvještaja o ratnim zločinima, kaže Avdo Avdić. On se prisjetio nekih svojih ranijih istraživanja koja su dovela do istraga poput izvještaja u kojima je u Bijeljini otkrio članove 10. diverzanstkog odreda, Franca Kosa i druge, koji su učestvovali u strijeljanjima u Zvorniku.

“Radi se o osobama koje su bile optužene za genocid u Srebrenici, koji su danas osuđeni nakon što sam ih ja, zajedno sa svojim kolegama, pronašao u Bijeljini koji su živjeli pod lažnim imenima”, kaže Avdić i prisjeća se priča kolege Omera Hasanovića o zločinima u Banovićima i zločinima braće Kornjača koje su završile istragama i kaznama.

“Manje-više možemo govoriti o tim nekim pravosudnim epilozima onda kada su u pitanju ratni zločinci. Međutim, kada je u pitanju političko-pravosudna ili ta neka druga kriminalna grupacija, tu, čini mi se, napretka nema”.

Priča novinarke Žurnala Azre Omerović o kupovini diplome srednje medicinske škole jedna je od tri priče tog online medija od početka godine koja je izazvala jednu od najvećih reakcija javnosti posljednjih nekoliko godina. Reakcija Tužilaštva BiH bila je daleko od onoga što su javnost i novinari očekivali i uključivala je tužilačko ispitivanje novinara Žurnala o izvorima i vezama sa političarima.

Slično se desilo i kod priča o aferama “SOA” i “Potkivanje”. Avdo Avdić koji stoji iza sve tri priče za Media.ba kaže kako smatra da pravosudne institucije u BiH, od rata do danas, obično procesuiraju po službenoj dužnosti samo one kojih su se odrekle političke partije i one koji su nebitni u određenim kriminalno-političkim grupacijama o kojima novinari izvještavaju. 

“Možete vi objavljivati šta hoćete o visokopozicioniranim zvaničnicima. Tu i ako bude formiran predmet, kako je danas to u modi da se kaže, obično se to formira iz razloga da bi bilo obustavljeno. Ustvari da bi se donijela naredba o neprovođenju istrage”, kaže Avdić.

Nakon što je Žurnal objavio priču o sastanku predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Milana Tegeltije sa jednom od stranaka u postupku, on je javno zaprijetio svima koji budu pisali o njemu da je korumpiran, da će ih tužiti za klevetu. 

Bivši predsjednik VSTV-a, bivši novinar i današnji dugogodišnji sudija Suda BiH Branko Perić za Media.ba kaže da vidi jasan uticaj politike na pravosuđe i da bi to mogao biti jedan od glavnih razloga nepokretanja istraga na osnovu novinskih istraživanja.

“Ono što ja mogu da zaključim i da vidim jeste da novinari vode bolje istrage od tužilaca i da su istraživačke novinarske priče bolje od analiza koje provodi VSTV, ako ih uopšte i provodi, o funkcionisanju pravosudnog sistema”, kritičan je Perić.

Prakse – po službenoj dužnosti

Glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić kojeg su novinari i urednici često u prošlosti kritikovali zbog loše saradnje i netransparentnosti, smatra da “nisu rijetke situacije da se u nekom predmetu traži pribavljanje određenog novinskog članka, određene TV emisije u okviru određenog predmeta”, i da su takvi novinarski materijali korisni.

“Nisu to rijetke situacije, bude toga često u praksi i dosta predmeta, kako ratnih zločina tako i organiziranog kriminala. Ako pogledate dokazni materijal naći ćete neke novinske izvještaje iz tog perioda”, kaže Grubešić.

On objašnjava da su mnoge istraživačke priče već dijelom nekih istraga ili provjera ali da prepreku predstavlja i različita metodologija i da su tužilačke istrage složenije, traže ispunjavanje zakonskih propisa i često uključuju ispitivanje desetine svjedoka i stotine dokaza.

“Jedan predmet jako je obiman i to je jako složen posao”, kaže Grubešić i dodaje kako se na osnovu medijskih izvještaja “radi i postoje predmeti za većinu tih spornih situacija i događaja samo to agencije za provođenje zakona ne eksponiraju tako javno”.

Novinar Avdić kaže kako novinari nisu dužni da poštuju Zakon o krivičnom postupku da bi došli do dokaza, kako to rade tužioci. On objašnjava da je svjestan da se u pravosuđu video snimak koji je napravljen za istraživanje o kupovini diploma smatra kao “nezakonito prikupljen”.

“Jeste tačno, ja sam ga snimao na javnom mjestu, ali ja nemam drugi način. Ja nemam policijske agencije, meni ne treba sudska naredba”, kaže Avdić i dodaje da tužioci ne trebaju koristiti novinarske dokaze kao svoje dokaze ali da priče moraju biti osnov za istrage.

“Niko ne spori da oni ne trebaju uzeti zdravo za gotovo naše priče, ali trebaju ih uzeti kao osnov za svoje istraživanje. Tu je problem. Oni, osporavajući naše metode, u suštini osporavaju naše priče”, kaže Avdić.

Dok novinari nisu dužni da svoja istraživanja naprave na dokaznom nivou optužnica, tužioci su dužni pokretati istrage na osnovu pisanja medija. Perić kaže da su novinarska istraživanja dobra osnova za tužilačke prakse i da je njihov posao tako olakšan jer novinari često iznesu elemente osnovane sumnje.

“Ozbiljna istraživačka priča je razlog da tužilac odmah reaguje. Da otvori istragu i da napravi plan istrage. To su toliko jednostavne stvari, da svaki čitalac iz tih istraživačkih priča koje sam ja čitao, može da zaključi da se radi o ozbiljnom kriminalu, i to organizovanom državnom kriminalu. Zašto to tužilac ne čini na efikasan način? To je neshvatljivo. Novinarske priče su ozbiljne priče, to nisu fikcije, to nisu pretpostavke, koliko sam ja pratio slučajeve koji su javno objavljeni. Dakle, tužiocu je tu olakšan posao”, kaže Perić.

Meddžida Kreso, bivša predsjednica Suda BiH, kaže kako medijsko izvještavanje nekada može odmoći tužiocima jer krivci nakon izvještavanja mogu uticati na svjedoke prije samog pokretanja istrage.

“Zato mislim da bi novinari koji se bave otkrivanjem kriminala prvo trebali sarađivati sa policijskim agencijama o rezultatima do kojih su došli da bi se dokazi koje su prikupili mogli podvesti pod zakonom propisane procedure”, kaže Kreso za Media.ba. Ona smatra da bi novinari trebali imati edukacije iz krivičnog procesnog prava “kako bi svoj istraživački rad usmjerili u pravom smjeru”. I glavna državna tužiteljica, Gordana Tadić, je nakon posljednjih kritika medija da tužioci ne reaguju na njihova pisanja kazala kako bi novinari trebali svoja saznanja prvo podijeliti sa tužiocima prije nego sa javnosti.

Dugogodišnji novinar i urednik, bivši ombudsman za medije i pravnik, Mehmed Halilović, je u članku za Analiziraj.ba komentarisao kako to nije uloga novinara i kako takvo “upustvo novinarima viđamo samo u nedemokratskim društvima”.

(Kamera i montaža: Jasmin Hrnjica)

___