Od Trumpovih bizarnih videosadržaja kreiranih uz pomoć AI-alata, preko 'AI političara' u Hrvatskoj i Albaniji, pa sve do muzičkih spotova Rame Isaka – vještačka inteligencija ulazi u politiku kao novo sredstvo samopromocije, prevare i diskreditacije političkih protivnika.

foto: Screenshot

Kada je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Trump na svojoj platformi Truth Social počeo objavljivati videosadržaje i fotografije generisane vještačkom inteligencijom (artificial intelligence, AI), u kojima se prikazuje kao mesijanski vođa, kralj ili ratnik, mnogi su to protumačili kao nastavak njegovog bizarnog političkog djelovanja.

Trump i njegov tim nastavili su eksperimentirati s ovakvim sadržajima, a jedan od najbizarnijih primjera bio je video koji pretvara ratom razorenu Gazu u “Rivijeru Bliskog istoka”, s Trumpom i izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom na ležaljkama, zlatnim statuama i dolarima koji padaju s neba. Izazvalo je to zgražanje velikog dijela javnosti, ali i lavinu pregleda.

Prema analizi The New York Timesa, Trump je od kraja 2022. godine najmanje 62 puta objavio fotografije ili videozapise generisane vještačkom inteligencijom, što uključuje oštre napade na političke rivale, laskave prikaze sebe i obmanjujuće materijale za političku kampanju.

Associated Press opisuje kako Trumpova administracija sistematski preplavljuje društvene mreže ovakvim sadržajima generisanim vještačkom inteligencijom, pri čemu su, prema podacima Bijele kuće, službeni profili administracije od inauguracije narasli za više od 16 miliona novih pratitelja.

Iako većina Amerikanaca negativno reagira na ovakve sadržaje, AP naglašava da se alati vještačke inteligencije prije svega koriste kako bi izazvali pažnju i emociju javnosti, a ne kako bi publika povjerovala u ono što vidi.

Dok vještačka inteligencija, prije svega u SAD-u, ali i u drugim dijelovima svijeta, postaje oblik političke komunikacije, analize pokazuju da ti alati i dalje ne utječu presudno na izborne rezultate na globalnom nivou, ali da svakako već sada ostavljaju vidljiv trag u javnom prostoru. Također, ističe se da vještačka inteligencija nije “srušila demokratiju”, kako su mnogi strahovali, ali da je dodatno zamutila ionako preopterećen informacijski prostor.

Ramo Isak i samopromocija uz pomoć AI-ja

Dok Trumpova administracija tako testira granice prihvatljivog u političkoj komunikaciji, sličan način kreiranja političkog spektakla polako preuzimaju političari širom svijeta, a trend je stigao i do Bosne i Hercegovine.

Najvidljiviji primjer toga dao je Ramo Isak, ministar unutrašnjih poslova entiteta Federacije BiH. Spoj vještačke inteligencije, populizma i političkog kiča rezultirao je muzičkim spotom posvećenim upravo njemu.

Spot, koji je Isak podijelio na društvenim mrežama, očito je napravljen uz pomoć alata vještačke inteligencije – ministar je prikazan kao ratnik na konju, s mačem i zastavom Bosne i Hercegovine u rukama, s masom ljudi iza sebe.

Komentari na društvenim mrežama uglavnom su negativni, ali spot je izazvao reakcije i samo na platformi YouTube za mjesec dana skupio gotovo 30.000 pregleda.

Čini se, ipak, da za razliku od Trumpa – kod kojeg je ovakav stil dio dobro uhodane mašinerije – Isakov spot više liči na improvizirani eksperiment, odnosno pokušaj da se novim alatima brzo prikupe politički poeni.

S druge strane, izgleda da ostatak domaće političke scene na ovakvu promociju za sada gleda s dozom podsmijeha i opreza. Isak je i dalje “politička egzotika”, neko ko testira koliko se daleko može ići u kiču i političkom spektaklu, dok ostali, čini se, čekaju da vide hoće li mu ovakav pristup donijeti glasove ili političku štetu.

Stoga je on, koliko smo uspjeli istražiti, zasad jedini bh. političar koji otvoreno koristi vještačku inteligenciju za samopromociju. Drugi političari u sadržajima generisanim uz pomoć alata vještačke inteligencije završavaju uglavnom – nenamjerno.

Primjera radi, lik Denisa Bećirovića, člana Predsjedništva BiH, zloupotrijebljen je kao mamac za finansijsku prevaru, dok je žrtva slične zloupotrebe bio i Srđan Amidžić, državni ministar finansija i trezora. Za oba slučaja je Raskrinkavanje utvrdilo da je riječ o lažnim, deepfake videosnimcima generisanim uz pomoć alata vještačke inteligencije sa ciljem navođenja građana na ulaganje u sumnjive šeme.

Prisustvo vještačke inteligencije i digitalnih manipulacija u domaćem političkom prostoru pojavljuje se i u formi satire. U jednom videu na platformi YouTube Miloradu Dodiku je digitalno izmijenjen glas, pa “poručuje” kako “voli Bosnu” i da je “naučio arapski jezik”, iako takvu izjavu u stvarnosti nikada nije dao. Sličnu logiku prate i sadržaji na koje je podsjetilo sarajevsko Oslobođenje, a u kojima Nebojša Vukanović “poziva” građane bh. entiteta Republika Srpska da glasaju za SNSD, dok SDA “najavljuje užu saradnju” sa Narodom i pravdom.

U društvu s niskim nivoom medijske pismenosti, ovakvi sadržaji lako prelaze put od satire do ozbiljnog izvora konfuzije i nepovjerenja u medije, na šta je ranije upozorila i Lejla Turčilo, profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

“Lažni, negativni i maligni sadržaji dobivaju pažnju i dijele se prvenstveno zbog niskog nivoa kritičke svijesti i medijske pismenosti stanovništva“, ukazuje Turčilo.

Vještačka inteligencija u politici u regiji

Vještačka inteligencija još nije dominantan politički alat, ali izvjesno je da će se sve više koristiti za ono na šta smo odavno navikli od domaće politike: populizam, kič, spektakl, prevare, diskreditaciju političkih protivnika…

Iako stručnjaci upozoravaju da alati vještačke inteligencije mogu značajno utjecati na izborni proces, kampanja uoči prijevremenih izbora za predsjednika entiteta Republika Srpska pokazala je da se oni u bosanskoherceegovačkom kontekstu još ne koriste sistematski ni masovno.

No, primjeri iz drugih zemalja, poput Slovačke, Moldavije i Srbije, već nagovještavaju drugačiji trend – sve češću, otvoreno negativnu upotrebu vještačke inteligencije u političkim obračunima.

Na društvenim mrežama pojavio se snimak tadašnjeg srbijanskog premijera Miloša Vučevića u kojem “daje” izmišljenu izjavu. Ono što razlikuje ovaj primjer od drugih sličnih je to što su institucije reagirale, pa je Posebno odjeljenje Višeg javnog tužilaštva za visokotehnološki kriminal pokrenulo predistražne radnje, te je podnesena krivična prijava protiv NN lica.

Da ovakve manipulacije nisu rezervisane za anonimne profile, nego ulaze direktno u udarne televizijske formate, ranije je pokazao primjer TV Pink. U emisiji “Čoveče, ne ljuti se” vlasnik Pinka Željko Mitrović koristio je alate vještačke inteligencije kako bi generisao glas opozicionih političara. Istinomer je detaljno opisao kako se pod plaštom humora Mitrović poslužio gostovanjima opozicionih političara, izmijenio njihove rečenice i to javnosti donio kao “duhoviti prikaz srpske stvarnosti”.

Nakon burnih reakcija i tužbi, Viši sud u Beogradu je 2024. godine donio odluku kojom se Pinku i Mitroviću zabranjuje dalje emitiranje deepfake snimka Dragana Đilasa, što je jedan od rijetkih slučajeva u regiji da je sud izričito reagirao na politički sadržaj generisan vještačkom inteligencijom.

U Hrvatskoj su analize pokazale da ova država nije doživjela scenarij masovne AI-manipulacije izbornim porukama, ali je stranka Možemo! prošle godine predstavila Nitkolinu, “prvu hrvatsku AI političarku”. Riječ je bila o digitalnom liku koji je vodio Instagram kampanju i istovremeno promovirao kodeks da se vještačka inteligencija neće koristiti za deepfakeove, botove i širenje lažnih vijesti.

Ipak, jedna analiza detektovala je 18 dezinformacija koje su generisane uz pomoć alata vještačke inteligencije – “Andrej Plenković” nagovara građane da ulažu u dionice kompanije INA, a i “Zoran Milanović”, “Nikola Grmoja” i “Peđa Grbin” se prikazuju kroz izmišljene, kompromitirajuće scene. Ti videosadržaji dijeljeni su prvenstveno na TikToku.

Spomenimo još primjer iz Albanije, gdje je premijer Edi Rama otišao korak dalje u kreiranju političkog spektakla te u svoj kabinet “uveo” Diellu, virtuelnu ministricu zasnovanu na vještačkoj inteligenciji, zaduženu za javne nabavke i borbu protiv korupcije.

Prema najavama, Diella bi trebala voditi tenderske postupke “100 posto oslobođene korupcije”, kao svojevrsni avatar imun na mito, prijetnje i stranačke pritiske. Istovremeno, analitičari i dio opozicije upozoravaju da je riječ prije svega o političkom teatru.

Svi ovi primjeri pokazuju da alati vještačke inteligencije zasad nisu promijenili pravila političke igre, ali se savršeno uklapaju u političku klimu obilježenu populizmom, kičem i manipulacijama.

___