Opasnosti dekontekstualizacije fotografija tokom pandemije dezinformacija

Opasnosti dekontekstualizacije fotografija tokom pandemije dezinformacija

Opasnosti dekontekstualizacije fotografija tokom pandemije dezinformacija

Vještine verifikacije medijskih sadržaja u eri pandemije su imperativ.

foto: pixabay/screenshots

Manipulacija putem fotografija je jedan od najpopularnijih ali i najefikasnijih oblika manipulisanja ljudima. Razlog za to leži u činjenici da su ljudi vizuelna bića te da fotografija, više nego tekst, može da brže i efikasnije utiče na ljude. Takođe, određena istraživanja pokazuju da je vjerovatnije da će ljudi vjerovati različitim tvrdnjama kao one “kornjače su gluve” ili “psi bolje pamte nego mačke” kada se uz takve tvrdnje objavi i određena vjerodostojna fotografija. Fotografije takođe povećavaju broj lajkova i dijeljenja određene objave na društvenim mrežama, a mogu da utiču na to da ljudi lakše zapamte određeni sadržaj, bilo da je on istinit ili ne.

U predinternetskoj eri, kreiranje i montiranje fotografija je uglavnom bilo rezervisano za medijske institucije, ili profesionalce koji su imali pristup relativno skupim tehnologijama koje su omogućavale bilo kakvu intervenciju na fotografiji. Međutim sa pojavom interneta i razvojem pametnih tehnologija, fotografisanje je postalo svakodnevica. Ljudi uz pomoć pametnih tehnologija mogu da bilježe trenutke iz svog života, da ih međusobno razmjenjuju i konačno da komuniciraju putem fotografija.

Ekspanzija pametnih tehnologija dovela je i do razvoja sofisticiranijih metoda manipulacije fotografijom. Postoje različiti softveri koji omogućuju praktično svima koji čak i ne moraju biti stručnjaci iz oblasti fotografije da mogu da obrađuju, edituju fotografije kako bi proizveli željene efekte. S druge strane, razvijeni su različiti softveri koji mogu razotkriti da li je i u kojoj mjeri došlo do intervencije ili kada je određena fotografija prvi put postavljena na internet i slično čime se sužava mogućnost manipulacije.

Međutim, jedan od najopasnijih načina manipulacije je svakako lažni kontekst, odnosno dekontekstualizacija fotografija. Ovdje je riječ o situaciji kada se određena fotografija koristi u potpuno neodgovarajućem kontekstu, odnosno kako bi ilustrovala događaj na koji se ne odnosi. Ovdje se svakako ne misli na očigledno fabrikovanu i unaprijed smišljenu fotografiju koja služi za potrebe reklamiranja i slično već na fotografiju koja postoji i dostupna je na internetu ili u bankama fotografija (stockphotos), a koja se koristi kako bi upotpunila određeni (novinski) tekst ili objavu na društvenim mrežama. Na taj način se u potpunosti mijenja prvobitni smisao i karakter fotografije odnosno određenog događaja. Društvene mreže ali i različiti savremeni komunikacioni kanali kao što su WhatsApp ili Viber su najpopularniji za širenje takvih sadržaja. Opasnost je što za kratko vrijeme postaju viralni pa je šteta koju prave potencijalno daleko veća.

Različiti oblici dekontekstualizovanih fotografija

Dekontekstualizovane fotografije se mogu pojaviti u nekoliko različitih oblika odnosno mogu se koristiti u različite svrhe.  Prvo,takve  fotografije mogu imati zabavni karakter, u slučaju kada se pojavljuju u obliku meme-ova na različitim satiričnim portalima, ali i u svakodnevnoj komunikaciji.

Jedan od najčešćih načina korištenja fotografija koje ne odgovaraju kontekstu je u slučaju ilustracije nekog događaja u novinskom tekstu. Naprimjer, vijesti iz rubrike crna hronika se nerijetko ilustruju fotografijom zaštitne žute trake. Iako ta žuta traka nije uslikana na mjestu događaja koji se spominje u tekstu, ona služi kao dopuna za razumijevanje teksta, ali i štiti javnost od eventualno uznemirujućih sadržaja sa lica mjesta. Slično, kada mediji izvještavaju o broju zaraženih virusom korona koriste ilustrativne fotografije koje služe samo kao dopuna za razumijevanje teksta. One jesu po svom karakteru dekontekstualizovane fotografije, ali ne možemo reći da imaju dezinformativan karakter, naprotiv.

Dekontekstualizovane fotografije mogu se koristititakođe i kao učinkovito propagandno sredstvo u slučaju kada se želi poslati određena politička poruka i/ili ukazati na neki društveni problem odnosno kada se javnost želi alarmirati o nekom društvenom problemu. U tom smislu svjesno se pretjeruje u predstavljaju postojeće situacije kako bi se skrenula pažnja donosioca odluka ili šire javnosti o nekom problemu. Naprimjer, u slučaju kada se šira javnost želi alarmirati zbog neodgovornog odnosa prema prirodi onda se nerijetko može koristiti fotografija najzagađenijih rijeka na svijetu kao svojevrsno upozorenje.

Konačno jedan od najopasnijih načina na koji se mogu koristiti dekontekstualizovane fotografije jeste za svjesno i namjerno dezinformisanje, širenje panike i straha, a različiti oblici društvenih kriza (ratovi, pandemije i slično) služe kao sjajan poligon za kreiranje i širanjetakvih sadržaja. Opasnost od širenja dekontekstualizovanih sadržaja je veća ukoliko u njoj učestvuju informativni mediji koji sa sobom nose i određenu dozu kredibilnosti i vjerodostojnosti. Nerijetko se dekontekstualizovane fotografije objavljuju uz senzacionalističke klikbejt naslove odnosno u kontekstu „skandaloznih“ i „senzacionalnih“ otkrića (poput lijeka za određenu bolest ili afera). U takvim situacijama dekontekstualizovane fotografije služe da pojačaju utisak vjerodostojnosti ali i širenja zabrinutosti i panike.

Dekontekstualizacija virusa korona

U posljednje vrijeme objavljuje se značajan broj dekontekstualizovanih fotografija koje se odnose na virus korona. U tom smislu u nastavku ćemo pokušati da predstavimo samo neke od najupečatljivijih primjera, sa ciljem da ukažemo na opasnosti od dekontekstualizovanih fotografija u vrijeme pandemije, ali i da bismo podigli svijest o opasnostima koje vrebaju na internetu ali i značaju dekonstrukcije svih medijskih sadržaja.

U decembru 2020. godine na društvenim mrežama objavljena je fotografija koja je naizgled bila snimak ekrana s televizijske emisije CNN-a. Na fotografiji je prikazana neuredna i krvava ordinacija, koju je pratio opis: „Bolnice u blokadi zbog toga što  su pacijenti koji su primili vakcine protiv  COVID-a počeli jesti druge pacijente.“

Ispostavilo se, očekivano, da se ovdje radi o manipulaciji  fotografijom. Naime, fotografija postoji i ona je stvarna, samo što je objavljena 2019. godine u časopisu New York Times. Nju je objavio student medicine Eric Curran uz tekst o besmislenim smrtnim slučajevima i žrtvama pucnjave.

U ovom slučaju originalna fotografija je editovana i opremljena sa natpisom “breaking news” i logom CNN-a, kako bi izazvala dodatnu pažnju. Nakon toga, objavljena je na internet sajtu koji je posvećen smiješnim slikama pod nazivom “IFunny”. Odatle se proširio na platformama društvenih medija, ali bez ikakvih upozorenja da se radi o montiranoj, dekontekstualizovanoj fotografiji.

Početkom avgusta prošle godine u Njemačkoj su uvedene restriktivne mjere sa ciljem suzbijanja pandemije virusakorona. Nezadovoljstvo građana zbog tih mjera se preselilo na ulice i organizovane su demonstracije. Prema informacijama policije, 1. avgusta se u Berlinu okupilo oko 20.000 ljudi. Međutim, na društvenim mrežama sepojavila fotografija uz koju je stajao opis da se radi o demonstracijama u Berlinu na kojim ima više od milion ljudi, što je značajno više u odnosu na zvaničnu informaciju policije. Fotografija je vrlo brzo postala viralna na globalnom nivou ali i na našim prostorimai koristila se, između ostalog, kako bi se potvrdila „teorija zavjere“ o tome da mainstream mediji uglavnom ne izvještavaju o takvim dešavanjima, odnosno kako kriju pravu istinu o demonstracijama od javnosti.Takođe, fotografija je trebala da na neki način animira građane da izađu na ulice i da izraze svoje nezadovoljstvo. Međutim uz upotrebu alata reverse imagesearch je dokazano da je fotografijakoja je korištena za ilustraciju protesta zapravo nastala 2019. godine u Cirihu, tokom tradicionalnetehno parade na mostu Quaibrucke.

Javne ličnosti su svojevrsni opinion leaderi koji mogu imati uticaj na javno mnjenje, jer svojim autoritetom i integritetom zapravo daju legitimitet određenim sadržajima. Problem je pristuan kada objave ljekara ili onih koji se predstavljaju kao ljekari postanu viralne. U tom smislu viralna je postala izjava izvjesnog doktora Legranda u kojoj se upozoravaju ljudi na posljedice koje korona izaziva te da treba da poštuju restriktivne mjere. Ova izjava je praćena fotografijama koje nastoje slikovito da ilustruju izgled grla zdravog čovjeka i onog koji je zaražen virusom korona. U ovom slučaju tekst koji prethodi fotografijama može biti u potpunosti vjerodostojan ali fotografije koje su korištene kao ilustracija jednostavno ne odgovaraju kontekstu, čime se, barem u ovom slučaju izaziva dodatna panika i strah. Rezultati pretrage preko Tin Eye aplikacije pokazuju da je prva fotografija objavljena u martu 2019. godine daje dostupna na sajtu Adobe Stock. Druga fotografija objavljena je na sajtu Američkog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC) a nastala je čak 1958. godine.

Takođe jedna od fotografija koja je izazvala svjetsku pažnju jeste ona na kojoj se navodno pojavljuju japanski ljekari kojima se u znak poštovanja poklanjaju članovi japanske vlade. Fotografija jeposlužila korisnicima na društvenim mrežama da kritikuju svoje domaće vlade zbog toga što ne ukazuju dovoljno poštovanja prema ljekarima, te da bi se u tom smislu trebali ugledati na japansku vladu. Ipak, rezultati pretraga ukazuju da je fotografija nastala mnogo prije padnemije virusa korona te da se na njoj ne nalazi nikakvi ljekari. U pitanju su radnici kompanije „ORANS“ koji su dočekani od strane vlasnika povodom njihovog prvog radnog dana, 3. januara 2011. godine.Na sajtu„news.163.com“ koji je objavio originalni tekst i galeriju fotografija sa događaja se vidi da su u pitanju radnici koji na svojim uniformama imaju natpis kompanije ORANS.

Uzimajući u obzir ove primjere možemo primijetiti da dekontekstualizovane fotografije u kontekstu virusa korone pokrivaju različite oblasti. Najčešće se koriste kako bi stvorile nove i/ili potvrdile postojeće teorije, generisale paniku i strah, proizvele nezadovoljstvo kod građana, ali i podstakle širu masu na akciju. Iako se takvi sadržaji najčešće šire društvenim mrežama, dodatna opasnost kod širenja takvih sadržaja jeste što u njihovoj distribuciji nerijetko i nesvjesno učestvuju i poznate javne ličnosti, ali i zvanični mediji.

Zbog toga je potrebno posjedovati određene vještine i kompetencije kako bi se takvi sadržaji uspješno verifikovali. Jedan od glavnih alata prilikom verifikacije fotografija je svakako reverseimagesearch, odnosno sajt Tin Eye ili Yandex. Suština funkcionisanja tih alata jeste da mogu otkriti kada je određena fotografija prvi put objavljena na internetu. Na taj način se vrlo brzo može saznati da li je fotografija autentična odnosno da li u potpunosti odgovara događaju koji ilustruje. Iako su ovo dva najpoznatija alata za verifikaciju onlajn fotografija, postoje i alternativni besplatni alati koji su takođe korisni kao što su: Berify, Google Reverse Images, Bing imagematch, ImageRaider, SmallSEOTools i drugi.

Vještine verifikacije i dekonstrukcije medijskih sadržaja u eri pandemije virusa korona se nameću kao kategorički imperativ. Sačuvati se od virusa korona je svakako bitno, ali isto tako biti u stanju preživjeti pandemiju dezinformacija o virusu je takođe od izuzetne važnosti za mentalno, ali i fiziološko zdravlje ljudi.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.