The Reporters: Ponekad se osjećamo kao pravi bend

Petrit intervju

The Reporters: Ponekad se osjećamo kao pravi bend

Bend pod nazivom "The Reporters" čini grupa makedonskih novinara: Žarko Dimitrioski, Mile Bosnjakovski, Borjan Jovanovski, Petrit Saracini i Stojan Trpcevski. Nastupaju u znak podrške ugroženim kolegama, a nedavno su objavili i album. O ovom vidu novinarskog djelovanja razgovaramo sa Petritom Saracinijem, jednim od vokala benda.
 
Foto: Vanco Dzambaski (CC BY-NC-SA 2.0)
 
Bend „The Reporters“ čini grupa makedonskih novinara. Kada je bend počeo sa djelovanjem i kako je pokrenuto njegovo formiranje?
 
Grupa se prvi put okupila i svirala za koncert koji je pre skoro pet godina organizirala američka ambasada u Makedoniji, u čast novinara Daniela Pearla koji je ubijen u Pakistanu 2002. godine. Pearl je bio poznat po svojoj ljubavi prema muzici, i sam svirao i davao podršku muzičarima svugdje gde ga je novinarski posao nosio. Nakon nekoliko nastupa sa starim dobrim rok hitovima u čast Danielu Pearlu, krenuli su koncerti za podršku događaja organiziranih od novinara i njihovih udruga. Porasli su nam apetiti, probali smo da napravimo nešto naše. Tako se rodila „Sloboda“, a nakon toga smo uz podršku i drugih kolega snimili i celi album sa našim pesmama, i krenuli na turneju u osam gradova gde smo skupljali podršku za Solidarni fond novinara. Super iskustvo, dobri koncerti, odlična i brojna publika, ponekad se osećamo kao pravi bend.
 
Prvi singl nosi simboličan naziv „Sloboda“ i djelo je novinarke Saške Cvetkovske. Koja je poruka vaših pjesama i kakve reakcije nastojite pobuditi?
 
Solidarnost između novinara, kako i između slobodnih medija i građana, je jedini način da sačuvamo slobodu izražavanja, a sa tim i slobodu naših društva. Na našim svirkama je veselo, jer iako pevamo o ozbiljnim stvarima, stanju u medijima i društvu, ima u svemu tome malo zabave i šeretluka. Ali uz to, pokušavamo i želimo da ljudi počnu ozbiljnije da razmišljaju o slobodi izražavanja, koja se teško stiče a jedna je od prvih koja strada. Tako to obično biva kad god nekom zemljom i javnošću zavladaju ljudi koji ne razumevaju da demokratija u suštini podrazumeva pravo na slobodno izražavanje i različitosti koje se međusobno uvažavaju, nasuprot njima, koji bi želeli da dominiraju u javnosti i da se čuje samo njihova istina.  
 
 
Prošle godine ste nastupali na koncertu u znak podrške novinaru zatvorenom Tomislavu Kežarovskom. Kakva je danas situacija sa medijskim slobodama u Makedoniji?
 
Sa sindikatom novinara i Fondom radili smo nekoliko dobrotvornih dogadjaja za podršku Kežarovskom, koji je nažalost još uvek u domaćem pritvoru, nije u mogućnosti da radi i nema prihode da obezbedi egzistenciju svojoj porodici. Bilo je i nekoliko skupova i svirki za druge kolege koje su se našli u nevolji, nekome izgoreo stan, a nekome račun od nepravednih presuda za klevetu.
 
Situacija sa medijskim slobodama je teška, svake godine sve teža. Klijentelizam, državne reklame, propaganda političkih i ekonomskih centara moći. Svako ko misli i piše malo slobodnije je nepodoban i izdajnik, pristojna javna debata ne postoji uglavnom jer je vlast izbegava, a dominira diskurs mržnje i uvreda. Malu je tu javnog interesa i informacija koje koriste građanima i pomažu im da naprave informisane izbore u životu.   
 
Kakvi su planovi za daljnje djelovanje benda?
 
Bićemo tu uz naše kolege kad god da im zatrebamo. Svirke za našu udrugu, sindikat, fond, tu smo da damo podršku svima onima kojima je stalo do osnovnog prava svakog čoveka da dobije i čuje istinu i da ima pravo da slobodno izjasni svoje mišljenje. Svakako, ne isključujemo mogućnost da uskoro uradimo i nove pesme, ako inspiracija ponovo udari, a udariće, osećamo je.