Klimatske promjene nisu samo vremenska prognoza – zašto nam trebaju podaci, a ne senzacionalizam i kako u tome može pomoći German News Service

foto: dpa

I u ljetu iza nas, goruće vijesti obilježile su naslove portala i novina, priloge televizija sa kojih se svakodnevno informišemo: toplotni talasi, rekordi koji probijaju termometre, suše koje ugrožavaju poljoprivredu, trgovinu i redovnu distribuciju vode, požari koji gutaju šume. Klimatske promjene – prema nekim autorima, ispravnije bi bilo reći klimatske katastrofe – odavno su prestale biti apstraktan pojam iz naučnih izvještaja. Postale su naša svakodnevica.

No, kako izvještavamo o njima? Da li se zadržavamo na pukom prenošenju vremenske prognoze i naslovima o „paklenim vrućinama“ ili ulazimo u srž problema?

Odgovore na ta pitanja daje i German News Service (GNS), besplatan i pouzdan resurs koji zajednički nude Deutsche Welle (DW) i dpa (Deutsche Presse-Agentur).

Jedan od gorućih problema u redakcijama širom Bosne i Hercegovine jeste nedostatak resursa, vremena i specijalizovanog kadra za praćenje složenih tema poput ekologije i klime, pa je GNS dobra prilika redakcijama u Bosni i Hercegovini.

Kroz ovu platformu, bosanskohercegovačkim novinarima i medijima besplatno su dostupni provjereni članci, fotografije i video materijali iz njemačke i evropske perspektive, prevedeni, između ostalog, i na naš (zajednički) jezik. Kako je istaknuto, GNS može poslužiti kao izvanredan oslonac redakcijama da lakše premoste manjak vlastitih resursa, preuzmu relevantne globalne analize i povežu ih sa lokalnim kontekstom.

dpa arhiva: Naučni i ekonomski uvid u 'gorući problem'

Kada se analiziraju agencijske vijesti iz dpa arhive dostupne na GNS-u objavljene tokom ljetnih mjeseci, jasno se vidi profilisanje tema koje prevazilaze puko obavještavanje o vremenskim prilikama. Dok su domaći portali ljeto ispratili mahom alarmantnim naslovima poput onih da „stiže pakao iz Sahare“ ili pričama kako se „topi asfalt na ulicama“, dpa izvještaji nudili su analitičku dubinu u tri ključne dimenzije.

Pozivajući se na evropsku klimatsku službu Kopernikus, dpa navodi da je ljeto 2026. godine u zapadnoj Evropi bilo najtoplije od početka mjerenja, sa vodostajima rijeka (poput Dunava, Rajne i Sene) koji su pali na najniži nivo od 1992. godine. No, umjesto panike, dpa objašnjava fizički uzrok: isušivanje zemljišta prekida prirodno hlađenje i akumulira toplotu, dok suhe šume stvaraju „gorivi materijal“ (čak 95 posto požara sa utvrđenim uzrokom izazvao je ljudski faktor, ali klimatski stres priprema teren za katastrofu).

Agencijski izvještaji dpa tretiraju klimu kroz konkretne ekonomske pokazatelje. Prema procjenama Evropske komisije, koje prenosi dpa, šteta u poljoprivredi članica EU zbog suša iznosi između 14 i 18 milijardi eura, dok analize organizacije Greenpeace procjenjuju da su vrućine u Njemačkoj odnijele 36 milijardi eura kroz pad produktivnosti i izostanke s posla. Pored toga, njemački Institut Robert Koch (RKI) objavljuje tačne analize nadsmrtnosti povezane s vrućinama (preko 800 umrlih u samo jednom talasu u ranom ljetu).

Dok regionalni mediji rijetko preispituju dugoročne planove vlasti, dpa prenosi podatak agencije YouGov po kojem čak 68 posto građana Njemačke očekuje od vlade konkretne mjere zaštite od suše i vrućine, te bilježi apele njemačkog predsjednika Franka-Waltera Steinmeiera da se od klimatskih ciljeva ne odstupa ni u teškim ekonomskim vremenima.

Kada se ovi podaci uporede s domaćim medijskim prostorom, uočava se jasan jaz: dok bh. i regionalni mediji ljeti uglavnom bilježe da je suša uništila usjeve u Semberiji ili Posavini, agencijske vijesti poput onih dpa sušu povezuju sa cijenama hrane, obaveznim osiguranjem poljoprivrednika, budžetima i dugoročnim klimatskim modelima.

Od vremenske prognoze do sistemske priče

Međutim, posjedovanje alata tek je prvi korak; način na koji se priča ispriča definiše njen uticaj na publiku. Upravo o tome je bilo riječi i na nedavnom treningu za novinare u organizaciji Mediacentra Sarajevo, održanom u saradnji sa Deutsche Welle (DW) i dpa (Deutsche Presse-Agentur). Trening je ponudio rijetku i prijeko potrebnu priliku da se spoje praktični alati za rad i dublja teorijska i metodološka osnova klimatskog novinarstva.

Predstavljajući spomenuti German News Service (GNS), Daria Grudić iz DW Distribution Europe istakla je da je riječ o besplatnom i pouzdanom servisu koji (samostalnim) novinarima i redakcijama, studentima novinarstva i srodnih studija ali i nevladinim organizacijama, koje žele pratiti vijesti iz Njemačke, omogućava jednostavan pristup provjerenim vijestima, analizama i multimedijalnim sadržajima na našem jeziku.

Platforma bez naknade za licencu nudi do 10 dpa agencijskih tekstova i fotografija dnevno iz oblasti politike, ekonomije, nauke i ekologije koji se mogu preuzimati i integrisati u lokalne izvještaje, dok su za web portale dostupni gotovi DW članci, foto i video materijali prilagođeni za direktno preuzimanje i objavu.

U centralnom dijelu radionice, biologinja, naučna i klimatska novinarka Jelena Kalinić održala je predavanje o tome kako prepoznati dobru priču, razumjeti nauku i izvještavati u javnom interesu.

Kalinić je upozorila na čestu novinarsku zamku: poistovjećivanje svake elementarne nepogode ili vrućeg dana s direktnom posljedicom klimatskih promjena bez provjere činjenica. Pozivajući se na naučnu metodologiju (poput izvještaja IPCC-a), naglasila je važnost atributivne nauke, odnosno provjere da li je konkretan događaj dio šireg klimatskog trenda ili je posljedica lošeg upravljanja prostorom, zapuštene infrastrukture i neadekvatne prevencije.

Također, upozorila je na opasnost lažne ravnoteže: u javnom prostoru ne zaslužuje svaka neutemeljena izjava o „prirodnim ciklusima“ i naučni konsenzus istu težinu. Novinari imaju odgovornost da raskrinkavaju dezinformacije, a ne da ih prenose u naslovima radi klikova.

Četiri perspektive koje klimatsku priču čine bliskom publici

Kako izbjeći „zamor publike“ i situaciju u kojoj čitaoci okreću glavu od teških i apstraktnih ekoloških tema? Odgovor leži u konstruktivnom pristupu i prebacivanju fokusa sa pukog katastrofizma na rješenja.

Dobre klimatske priče u Bosni i Hercegovini ne moraju počinjati dalekim glečerima; one mogu početi od onoga što građani osjete na vlastitoj koži:

• zdravlje – ko je najizloženiji toplotnim talasima; od radnika na otvorenom do starijih sugrađana u stanovima bez adekvatne izolacije?
• ekonomija – kako suše utiču na poljoprivredne prinose, cijene hrane u prodavnicama i budžete građana?
• pravednost – ko snosi najveće posljedice, a najmanje je doprinio krizi?
• rješenja – koje lokalne mjere prilagođavanja već daju rezultate, koliko koštaju i ko je za njih odgovoran?

Poseban akcent na treningu stavljen je na obaveze koje je Bosna i Hercegovina preuzela kroz međunarodne sporazume i Zelenu agendu za Zapadni Balkan. Strategija i obećanja na papiru ne nedostaje, ali ključno novinarsko pitanje ostaje: ko provodi mjere, koliki su budžeti, gdje završava novac i kako izgledaju stvarni rezultati na terenu?

Zaključak sa treninga Mediacentra jasan je – klimatsko novinarstvo u Bosni i Hercegovini više nije ni hobi entuzijasta ni rubna ekološka rubrika. Ono zahtijeva tačnost, oslanjanje na provjerene domaće i međunarodne podatke, razumijevanje šireg društvenog konteksta i, prije svega, odgovornost prema javnom interesu.

Uz alate poput German News Servicea i edukaciju kakvu pružaju domaći stručnjaci, i domaći medijski prostor ima priliku da pređe put od površnog izvještavanja o vremenu do dubokog, angažovanog i prijeko potrebnog zelenog novinarstva.

___