Napad na novinare nije baš česta prilika osim ako se fizički ne nalazite između dvije vatre, u sredini, između čuvara reda i demonstranata pa tako osim koje kamenice u glavu dobijete i slučajno pendrek po glavi ili budete uhapšeni zbog obavljanja svog posla. Broj uhapšenih ili privedenih novinara/fotografa/snimatelja zadnjih godina se sve više povećava na Zapadu.

Demokratija ili nedemokratija, što se društvu više daje virtuelnih sloboda na društvenim mrežama, to su slobode za novinare manje, kako za društvenu zajednicu tako i za državu. Sloboda mišljenja i rada je danas izgleda svima dostupna osim sedmoj sili. Protiv sedme sile čije je jedino oružje pisana riječ i fotografija, narod je odlučio da reaguje fizičkom silom, drugim riječima batinom.

Kada je u Sarajevu, nasred ulice, lokalni privrednik napao fotografa zbog snimanja njega i njegovog posjeda, dobio je oslobađajuću presudu a vlast je lakonski odgovorila da je to napad na kameru a ne na fotografa. Sva novinarska javnost je bila zgrožena što sudskom odlukom što političkom reakcijom, tvrdeći i misleći da se tako nešto samo na brdovitom Balkanu može desiti, ne poznajući dovoljno Zapad.

“SS divizija u Drugom svjetskom ratu se ponašala prijateljski. Jučer nisu bili novinari nego teroristi”, rekao je glasnogovornik holandske reformisane crkve u holandskom mjestu Urk. Crkva je odmah podigla optužbu protiv ”terorista” – novinara.

Val nedeljnog napada na novinare, snimatelje i fotografe, desio se u nekoliko holandskih gradova koji važe kao “biblijski pojas Holandije” u kojem su crkveni zakoni iznad Ustava i zakona sekularne države. Radi se o dogovoru države i crkve, još iz 19. vijeka, u kojem su aktivnosti koje se sprovode unutar zidova jedne crkve, mimo holandskog zakona. Uvriježeni tabu miliona turista koji godišnje posjete Amsterdam da je Holandija država u kojoj pušenje trave i “crvena zona” važi kao mainstream holandskog društva je potpuno netačna i kontradiktorna većinskom protestantsko-crkvenom okruženju koje u biti i određuje holandsko društvo.

Povod da novinari, snimatelji i fotografi u nedeljno jutro posjete nekoliko holandskih crkvi je trenutni lockdown, koji je holandska vlada odredila važećim na cijelom području slobodne Kraljevine. Lockdown važi za sve građane i za sve institucije. Zatvoreni su svi holandski muzeji, galerije, sve koncertne dvorane, sve kongresne dvorane, svi sportski stadioni, sve kafane i svi restorani. Holandska vlada je naredila da je maksimalan broj koji smije biti zajedno u jednoj prostoriji 30.

Ali.

Nedeljom, u holandskoj reformisanoj crkvi, širom Holandije koja je pod lockdownom, okuplja se i po nekoliko stotina vjernika. Kako? Oni jednostavno vjeruju da ako Bog da život, tako ga isto može uzeti. Kako ljudi mogu biti protiv toga što je Bog stvorio? Pitaju se oni. Pa, valjda je On napravio zakone da ih se ljudi pridržavaju, a ne obrnuto.

I, tako, u nedeljno mirno jutro, vjernici, do puta u crkvu, budu ometani od terorista i SS divizije, čitaj novinara. I kako reaguju ljudi koji u nedeljnom smiraju ponavljaju mantru: Ljubi bližnjeg svog? Reaguju tako što napadnu ovu “SS diviziju” novinara da odbrane svoj suverenitet koji im niko u Holandiji ne garantuje osim Biblije, u njihov lokalnom prevodu i tumačenju.

Država ima svoj mehanizam za zaštitu svojih građana – pravosuđe i policiju. Zna to i Adi Kebo, moj kolega fotograf u Sarajevu, čija je kamera bila napadnuta, a ne on kao osoba i fotograf. Znaju sada i holandski fotografi, snimatelji i novinari protiv kojih je crkva podigla tužbu zbog terorističkog djelovanja.

Do sudske odluke proći će još puno vremena, dok se sve “činjenice” uzmu u razmatranje. Ali, na “bojnom polju” – ulici, osim dvije zaraćene strane bila je naravno i policija. Policija je mirno gledala kako tuku novinare i fotografe. Zašto se nije umiješala u “sukobljene strane”, policija je objasnila u svom izviješću “da se nije miješala jer bi to povećalo eskalaciju između sukobljenih strana”.

___