Šta nedostaje Lipovači da bi bio King

Šta nedostaje Lipovači da bi bio King

Šta nedostaje Lipovači da bi bio King

Dok je baštovan zabavljen polijevanjem bašte, jedan dječak stane na baštensko crijevo i prekine protok vode. Iznenađeni baštovan okreće prema sebi vrh crijeva da bi provjerio šta se desilo. U tom trenutku dječak sklanja nogu, te nagli priliv vode zapljusne lice baštovana. Polivač biva poliven. Ovo je scena iz filma (jedna od deset u nizu) koji su braća Lumiere premijerno prikazali potkraj 1895. u iznajmljenom podrumu pariškog „Gran kafea“. Bila je to prva projekcija u istoriji bioskopa za koju su naplaćivane ulaznice. I tako je nastao film, odnosno kino, bioskop. Nije slučajno da film koji je postao novi medij zabave ima u svom korijenu "tekuću tematiku" i da je jedan od prvih filmova "Poliveni polivač". Polijevanje vodom je oduvijek bila omiljena dječija, i ne samo dječija, igra.
 
Nije, dakle, slučajno da je već famozni "ledeni izazov" tako općeprihvaćen. Naravno, vidjećemo šta će biti sa ledenim izazovom kada nastupe prvi hladni dani.
 
"Jenkiji su nam kolonizirali podsvijest", kaže junak kultnog Wendersovog filma iz sedamdesetih godina, "Im Lauf der Zeit". Kings of the Road. Kraljevi  ceste.
 
U duhu te kolonizacije, odnosno američke (već odavno planetarne) matrice, je i činjenica da na ovdašnjim portalima, ovih dana, već uveliko, a povodom "ledenog izazova", imamo naslove tipa:
 
 
Ali Jenkijima se, ipak, nešto mora i kao pozitivno  priznati. Evo na primjeru "ledenog izazova". Poprimio je neviđene razmjere budalaštine, a pristigle iz jenkijevske kulturne matrice; ali je iz te iste matrice stigla i najkonstruktivnija kritika (domaći se, Balkan je to, uglavnom bave moralizatorskim mahanjem prstićem). Ako su izgradili prostor koji proizvodi neviđeno kulturno smeće, Jenkiji su ujedno izgradili prostor koji to smeće bespoštedno pretresa.
 
 
Dok u Sarajevu niko "ledeni izazov" ne dovodi u vezu sa činjenicom da noću slavine ispuštaju onaj tužni zvuk kakav znamo iz opsade, niti da imamo užasno visoke račune za vodu, u Americi je neko već napravio egzaktan proračun. 
Otprilike ovako: količina vode koju upotrijebi jedna osoba polijevajući se zbog "ledenog izazova", pomnožena sa brojem video - jedinica na Facebooku, od 1. juna 2014. godine daje preko 6 miliona galona. Prosječno američko domaćinstvo dnevno koristi 320 galona vode. Po ovom proračunu ispada da je protraćena voda koja bi zadovoljila potrebe preko 19 hiljada američkih domaćinstava.
 
Zašto izraz "protraćeno"? Čak i da je uz prosipanje vode išla i novčana donacija (a nije, odnosno, vrlo rijetko jeste!), opet imamo pravo na izraz "protraćeno". Voda je materija koja se mjeri zlatom.Voda je sveta. Nećemo, naravno, skretati u poeziju ali, ipak, pomenimo prekrasnu pohvalu vodi koju Franjo Asiški počinje sa "Vodo, sestrice". Franju Asiškog možemo smatrati jednim od preteča "zelenih". A savremena je civilizacija na rubu propasti upravo zbog oglušivanja o argument (pa bili oni i ovako poetski sročeni), "zelenih".
 
 
Već je mnogocitirana teza da će se ratovi ubuduće voditi zbog resursa, a jedan od njih neće biti nafta nego voda. Ima li načina da se voda u "ledenoj akciji" ne protraći? Ako, izvodeći predstavu "ledeni izazov", stanete na travnatu površinu. Ili, još bolje, povrtnjak. Da napojite biljke. Ovako savjetuje američki "advajzer". Ali mu, evo ja, skromno iz Sarajeva proturiječim. Zaliti biljke ledenom vodom! Šok za biljku. To je kao da ubijate biljku. O pravima biljaka bi već ponešto morali usvojiti, ako smo već uveliko prionuli uz prava životinja. Niti bih psa lutalicu zalila ledenom vodom, niti biljku. O onima što se pred kamerama zalijevaju: aferim, ma je jazuk vode!
 
Dopustit ću si slobodu ličnog favoriziranja pa izdvojiti Carole King, američku muzičarku. Nije, čini mi se, slučajno što je rođena na Manhattanu. Sofisticirana Amerika. Carole King je, u ime odaziva na "ledeni izazov", zagazila u potok. A njen pomagač je kantom zahvatio vodu iz tog potoka, te je polio. Te se voda vratila tamo odakle je pozajmljena.  
 
Gledam Carole King i mislim na Hamdiju Lipovaču. Da je Lipovača King (a nije, niti će ikada biti), zagazio bi u Unu, u prekrasnu Unu. Pa bi njegov kancelarijski i partijski potrčko zahvatio vodu Uninu i tako ga polio. Ali Lipovača je nemaštovit…Upravo sam zabasala u iskušenje – sasvim zaludo - da nabrajam sve negativne pridjeve  koji bi se u ovom slučaju mogli nabrojati. Te se opomenuh! Ne troši riječi zalud. Dovoljno je reći: Hamdija Lipovača je ovdašnji političar.
 
A da je priča sa "ledenim izazovom" dotakla "dno dna", svjedoči naslov na jednom portalu: Ledeni izazov odradio i Mandžukić.
 
Zašto je ovaj naslov "dno dna"? Jer riječ "odraditi", inače riječ iz ovdašnjeg novogovora, znači otprilike: uraditi preko neke stvari. Kao: Hajd’ da i to uradim, pa da se pametnijim (u savremenom kodu: unosnijim) poslom nastavim baviti.