Kako je moguće da jedna emisija bude najgledanija u kasnom terminu i bude otkazana?

foto: Victor Pot / Unsplash / Ilustracija

I, onda, na kraju, sve se vratilo na početak. Na Crnu rupu, odakle je, po vjerovanju većine najvjernijih gledalaca programa „The Late Show with Stephen Colbert“, sve i počelo.

U blizini Ed Sullivan Theatera, mjesta snimanja programa, pojavio se „ogroman, interdimenzionalan tunel“. Colbert je prekinuo emisiju i najavio reklame. U pomoć mu je priskočio astrofizičar Neil deGrasse Tyson te stručno objasnio fenomen po kome „dvije protivrječne stvarnosti ne mogu postojati istovremeno, a da ne dođe do pucanja prostornog i vremenskog kontinuiteta“.

„Na primjer, da jedna emisija bude najgledanija u kasnom večernjem terminu (late night), i da, istovremeno, bude otkazana“, objasnio je Tyson.

Očigledno, stvar je prerasla obično otkazivanje jedne televizijske emisije i prešla u „više“ sfere. Zbog toga je Colbert, kao predani katolik, mislio da njegov posljednji gost treba da bude papa Leo XIV, ali je ovaj duhovni lider, u posljednji čas, otkazao učešće, nezadovoljan kvalitetom ponuđene hrenovke u garderobi.

Onda se, kao spasilac, pojavio Paul McCartney da bi kraj emisije krenuo u novom pravcu. Više se nije govorilo o samom programu, nego o zgradi. McCartney je, kao poklon, donio potpisanu sliku iz 1964. godine na kojoj su The Beatles i Ed Sullivan na njihovom prvom koncertu u SAD-u da bi, upravo on, a ne Colbert, povukao prekidač i ugasio svjetlo.

Onda se čitava zgrada pretvorila u staklenu kuglu – što je bila još jedna „caka“ Colberta i njegovih brojnih saradnika. Oni računaju na sve one gledaoce koji se sjećaju sličnog završetka televizijske serije „St. Elsewhere“, gdje je funkcija staklene kugle da kaže kako je priča, u stvari, bila san jednog od aktera. Potom je neki cuko onjušio kuglu, a u pozadini se čuo Colbertov glas: „Vrijeme je da idemo kući, Benny“.

I to je bio kraj. Staklena kugla i interdimezionalni tunel su progutali 11 godina i 1.800 emisija.

'Kamo dalje, rođače?'

Skoro će godina dana kako je CBS-ova najava otkazivanja „The Late Show with Stephen Colbert“ izazvala lavinu ili erupciju (po principu toplo-hladno) analiza američkog medijskog „pejzaža“. Čak je Neil deGrasse Tyson iz svog, naučnog ugla ponudio svoje objašnjenje.

„Otkazivanje tvoje emisije je stvorilo pukotinu, a ako se ona poveća, cjelokupna kasnonoćna televizija bi mogla biti uništena“, upozorio je.

Svi voditelji ovih emisija na nacionalnim mrežama, kao članovi podcasta „Strike Force Five“, bili su gosti u Colbertovoj posljednjoj emisiji, samo da bi se šalili oko toga ko je sljedeći.

Nielsen (agencija koja mjeri rejting) je objavio da je rekordnih 6,7 miliona ljudi „uživo“ gledalo emisiju, što je tri puta više od prosjeka. Ipak, taj broj ne može da prikrije činjenicu da se u 11 godina promijenila publika baš kao što se promijenilo ono što se naziva „linearna televizija“, koja emituje programe nacionalnih mreža u SAD-u.

Colbertovu ili Kimmelovu publiku republikanski političari (isti oni koji su povjerovali da je on, u njegovom prethodnom projektu „The Colbert Report“ na Comedy Centralu, istinski konzervativac po uzoru na Billa O'Reillya s Fox Newsa), i njima skloni mediji, nazivaju „elitistima“. Po njima, većini treba bezbolni, svakodnevni, bezlični humor, Super Bowl, a ne satira i metafora. I sve to da zamišljeni, prosječni gledalac konzumira ponuđene sadržaje po vlastitom dnevnom rasporedu i raspoloženju.

Deprimirajuća situacija

Ipak, svaka analiza ukupnog stanja američkih medija ne bi bila moguća bez šire perspektive u kojoj dominira konzervativni pogled na čitavo društvo. Dugogodišnji napori Heritage fondacije, institucija kao American Enterprise ili Hoover, rezultirali su, ponajprije, konzervativnom većinom Vrhovnog suda te njegovim posljednjim odlukama koje vode ka autokratiji. Originalizam u njihovom tumačenju Ustava za svaki prethodni „korak naprijed“ donosi dva koraka unazad.

Što se tiče medija, vladajući republikanci su uspjeli da u Kongresu izglasaju ukidanje financijske pomoći javnim servisima (radio NPR, televizija PBS). U januaru je i zvanično prestao sa radom CPB (Corporation for Public Broadcasting), institucija koja je distribuirala pomoć lokalnim medijima, pa danas oni, u potpunosti, zavise od sponzora te donacija gledalaca ili slušalaca. Dodamo li tome praktični nestanak malih, lokalnih, štampanih novina, situacija je deprimirajuća.

Trumpova administracija je Brendanu Carru, predsjedavajućem Federal Communication Commission (FCC), dala mogućnost uvođenja cenzure u komunikacijama i medijima (over-the-air) koje regulira (radio, TV, cable). Bijela kuća određuje koji će mediji imati pristup konferencijama za štampu, a Ministarstvo pravde može da krivično goni novinare i njihove izvore za koje se procjeni da djeluju protiv interesa države. I, konačno, perspektive i slobodu medija u SAD-u danas određuje ono što je za ovo društvo najvažnije – novac. Bogati „ljudi od povjerenja“ dolaze na čelo medijskih korporacija, kupuju one male pa, sve kao ne miješajući se u uređivačku politiku, nameću profitabilnost kao vrhunski kriterij.

Primjer odnosa CBS-a i Paramounta prema „The Late Show with Stephen Colbert“ to najbolje potvrđuje. Oni su već našli njegovu zamjenu u obliku programa „Oslobođeni komičari“. Kada sam čuo šalu baziranu na činjenici da ženka kengura ima tri vagine, bilo mi je jasno od čega su ovi komičari oslobođeni.

Složena ekonomska situacija

Završimo ovaj pregled trenutne medijske situacije u SAD-u sa dvije vijesti koje će upotpuniti njenu sliku. Obje stižu iz rubrike „poslovne vijesti“.

Prva se odnosi na The New York Timesovu objavu uspješnog  poslovnog modela po kome su „sve vijesti koje zaslužuju da se objave“, vezane za njihove čuvene ukrštene riječi. U ovom slučaju, porast digitalnih pretplatnika od 13,9 posto je još jedan primjer promjene među medijskim konzumentima: oni će, ako mogu da biraju, izabrati ukrštenice, a ne komentare.

Druga vijest nas ponovo vraća na CBS. Ovih dana je zvanično, nakon skoro 100 godina, prestalo da radi odjeljenje CBS-ovih radio vijesti koje su emitovane na preko 700 radio stanica širom SAD-a. Isti ljudi koji su „skinuli“ Colberta ugasili su jedan od simbola američkog žurnalizma. Njihovo obrazloženje, naravno, nije motivisano politikom nego ekonomijom „CBS Radio News zatvara svoja vrata zbog promjena u programskim strategijama radio stanica, udruženim sa složenom ekonomskom situacijom“, naveli su.

Nikad bolje vrijeme da se podsjetimo na Edwarda R. Murrowa, utemeljitelja CBS radio i televizijskog žurnalizma, i riječi kojima bi završavao svoje priloge: „Laku noć i sretno!“

___