Ako je izvjesna osoba prijetila da će vam nauditi ili su novine objavile komentare kojima se diskriminira određena nacionalna grupa, očekuje se da će biti pokrenut sudski postupak protiv počinitelja takvog djela. Međutim, kazneno gonjenje počinitelja postaje kompliciranije ako je korišten internet kao sredstvo govora mržnje i ako su anonimni komentari postavljeni na neregistrovanim web portalima.

 

U Bosni i Hercegovini (BiH), online mediji su vodeći izvori informacija za građane. Ipak, to je i mjesto gdje se sve češće izražava govor mržnje. Prema riječima Ljiljane Zurovac, Izvršne direktorice Vijeća za štampu BiH, „građani su uputili veliki broj pritužbi Vijeću za štampu u vezi s neprofesionalnim izvještavanjem i komentarima postavljenim protekle godine na web stranice“.

 

Iako je upravljanje internetom u BiH i dalje usklađeno s evropskim standardima, prema kojima je dozvoljen neograničen pristup i sloboda izražavanja, sloboda u vezi s upotrebom interneta ne podrazumijeva govor mržnje ili diksriminaciju. „Kod svakog tipa slobode postoji granica nakon koje možete ugroziti nekoga” objašnjava Aleksandar Trifunović, urednik BUKE, web stranice o politici. „Na internetu je lako preći tu granicu“.

 

Budući da je većina web portala registrovana, vlasnici se mogu pronaći i kontaktirati, što omogućava otkrivanje identiteta pojedinaca koji anonimno objavljuju članke ili postavljaju komentare.  „Ako neko anonimno postavi komentar na portal, vlasnik može zatražiti IP adresu i vidjeti ko je postavio taj komentar,” izjavljuje Trifunović. Na taj način, nakon pritužbe građanina ili izvještaja Vijeća za štampu, policija može pokrenuti istragu kako bi utvrdila identitet autora nezakonitog materijala, što omogućava tužiteljima da se bave predmetima na način koji je sličan načinu bavljenja predmetima u nedigitalnom svijetu.

 

Iako bilo ko može pokrenuti web portal, nisu sve web stranice registrovane, što sprječava otkrivanje identiteta autora i osoba koje postavljaju komentare na neregistrovane portale. „Trenutno se mnogi urednici pridržavaju profesionalnih standarda na web portalima“, kaže Zurovac. „Veoma često nailazimo na govor mržnje i neprofesionalno izvještavanje na anonimnim portalima. Problem je u tome što se građani ne mogu žaliti zbog ovih portala jer oni ne sadrže kontakt podatke o autorima“.  

 

Međutim, i Trifunović i Zurovac ne podržavaju uvođenje novih zakona kojima bi se reguliralo upravljanje internetom u BiH. „Za web portale je potrebna baza podataka o registraciji, ali strogi zakoni nisu potrebni“, tvrdi Zurovac. Trifunović se slaže, izjavljujući kako bi „etika, više nego li pisana pravila“ trebala upravljati radom online medija.

 

Ovo nepodržavanje uvođenja zakona proizilazi iz zabrinutosti za slobodu govora i propise koje donosi vlast. Prema riječima Dunje Mijatović, Predstavnice OSCE-a za slobodu medija, „mnoge države od 57 država članica OSCE-a izložene su raznim vrstama uplitanja vlasti u sadržaje koji se objavljuju na internetu, što, između ostalog, podrazumijeva zastrašivanje, cenzuru, filtriranje, blokiranje ili ukidanje web stranica“.  

 

Kako Mijatović dalje tvrdi, „govor mržnje, kao termin, često se zloupotrebljava kako bi se ograničila bilo kakva vrsta kritičkog, satiričnog ili, jednostavno, neugodnog govora.“ Zbog toga, kako se pokazalo u drugim državama, pojačana kontrola interneta od strane vlasti stvara rizik od uvođenja mjera koje ograničavaju slobodu izražavanja ili pristup informacijama zbog političkih ciljeva. 

 

Praktični razlozi takođe ograničavaju mogućnost reguliranja interneta. „Ako objavljujete članke u BiH, ali ste registrirali domenu u Albaniji, nemoguće je to regulirati“, nastavlja Trifunović. 

 

Zato se zagovara samoregulacija, a ne uvođenje strogih propisa od strane vlasti. Na web stranici BUKA, kao i na ostalim online medijskim izvorima, urednici su odgovorni za uklanjanje sadržaja koji predstavljaju govor mržnje. „Iako urednici ne mogu biti odgovorni za anonimne komentare, odgovorni su za brisanje sadržaja koji odražavaju govor mržnje ili su diskriminirajući po osnovu nacionalnosti ili vjere“, izjavljuje Zurovac.  

 

Kako Trifunović dalje nastavlja, „postoji način da se uvede red putem važećih zakona u BiH“.