Novinari iz Bosne i Hercegovine govore o tome zašto i na koji način je bilo važno pratiti dešavanja vezana za smrt presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića  

foto: Screenshots / Canva

Sahrana presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića bila je vijest dana u bosanskohercegovačkim i regionalnim medijima. O njegovoj sahrani u Beogradu, kojoj su prisustvovali i zvaničnici iz entiteta Republika Srpska (RS) i Srbije, izvijestili su i svjetski mediji.

Redakcije koje profesionalno izvještavaju, i koje se drže činjenica i etičkih postulata, o svim dešavanjima vezanim za smrt presuđenog ratnog zločinca su izvijestile na način da su navodile sudski utvrđene činjenice i javnosti pružale kontekst. Mnoge su imale i live blog. One druge, prvenstveno redakcije iz RS-a i Srbije, javnosti su Mladića predstavile kao „heroja“, što predstavlja obmanjivanje javnosti i doprinosi širenju revizionističkih narativa, negiranju genocida i veličanju presuđenih ratnih zločinaca.

Nakon Mladićeve smrti, bilo je jasno da će fokus medija biti upravo on, s obzirom na razmjere zločina koji su izvedeni pod njegovom komandom, što itekako predstavlja javni interes. Jedna od obaveza novinara je da pomogne pojedincu u donošenju ličnog mišljenja i odluka, i javnosti u kreiranju javnog mnijenja.

Uloga medija je i da edukuju javnost i daju kontekst svojim izvještajima. Ono što ne spada u takvu ulogu medija je primjetno kod većine portala iz RS-a i Srbije, s obzirom na način na koji su predstavili njegov lik i djelo. Nazivajući ga samo „generalom“, bez navođenja da je osuđen zbog genocida u Srebrenici, progona civilnog stanovništva, istrebljenja i ubistava, deportacije i nehumanih djela, teroriziranja i protivpravnih napada na Sarajevo te uzimanja vojnika UN-a za taoce, ti mediji su doprinijeli tome da dio javnosti koji je pratio njihove izvještaje, može zaključiti da je bio „heroj“, a ne zločinac. 

S tim u vezi, prilikom praćenja većine medija iz RS-a i Srbije, svjedočili smo masovnom negiranju zločina genocida i veličanju ratnog zločinca, što je kažnjivo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine.

Jedan, ako ne i jedini primjer medija iz RS-a, koji je navodio presudu suda u Hagu, je portal Buka. Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednik tog portala, kaže da je bilo potrebno uložiti veliki urednički i novinarski napor da se na tako važnu i prezastupljenu vijest u gotovo svim medijma zaboravi na faktografiju, da je umro u zatvoru i zbog čega je bio tamo.

„To nije pitanje bitnosti ili nebitnosti, to je neophodna faktografija za svaki prilog ili tekst. Izostajanje faktografije govori prije svega o autocenzuri, i strahu od odstupanja od zvanične verzije, koju je svakodnevno ponavljao kompletan državni i medijski vrh Srbije“, kaže Trifunović za Media.ba.

Pojašnjava da je većina ljudi sahranu pratila preko medija, da je na mjestu događaja bilo oko 12.000 ljudi, a da su vlasnici medija zaključili da im to donosi gledanost i čitanost, što je dovelo do „realtime prenosa na portalima, ko je došao, kad“. Samo se niko, kako je dodao, nije upitao zašto jedino nije bilo Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, „bez koga je takva organizacija bila nemoguća“.

„Mladić se veliča od rata naovamo, njegova uloga je kroz medijski i politički narativ neupitna što se tiče najvećih, da ne kažem svih nosilaca javnih funkcija u Republici Srpskoj, tako da je sahrana samo potvrdila taj narativ od kog političari i imaju najviše lične koristi“, rekao je Trifunović.

Najvažnije je dati glas žrtvama

Informacija da je Mladić umro je dominantna tema u Bosni i Hercegovini i regiji iz razloga što se njegov lik, ono što je radio, naređivao i ono što je iza njega ostalo i dalje interpretira vrlo različito, rekao je za Media.ba Semir Hambo, glavni i odgovorni urednik Klix.ba.

Ovaj portal je jedan od onih koji su o smrti i sahrani Mladića izvještavali uz sudski utvrđene činjenice i uz objašnjavanje konteksta o tome ko je bio i za šta je osuđen i kakve su posljedice nastale nakon njegovih poteza.

Hambo ne vidi problem što je objavljen veliki broj vijesti jer, kako kaže, većina takvih vijesti je trebala oslikati realno stanje u društvu. „Pokazalo se da Srbija i dalje stoji uz presuđenog ratnog zločinca, da i vlast i opozicija iz RS-a stoji uz presuđenog zločinca te da je Mladić evidentno već na poziciji mitskog heroja u dominantnom dijelu srpskog društva“, naglasio je Hambo.

Da je bilo iznimno značajno iz minute u minutu, i iz više aspekata, pratiti informacije nakon smrti Mladića, smatra i Denis Džidić, izvršni direktor Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) i urednik portala Detektor. Kaže da je jako važno bilo ispratiti sve elemente institucionalne podrške, kako iz Republike Srpske, tako i Srbije, jer se radi o osobi koja je pravosnažno osuđena za najteže zločine počinjene u ratu u BiH, a glorificiranje te osobe je zakonski kažnjivo u BiH.

„Historijski revizionizam, glorificiranje zločinaca i negiranje genocida su ključni izazovi sa kojima se BiH suočava i bilo je važno vidjeti do koje mjere će predstavnici službenih institucija, stranaka, da krše zakon BiH. To nam daje mogućnost da vidimo, pratimo i monitorišemo postupanje ili u ovom slučaju jedno užasno nepostupanje naših institucija“, kaže Džidić.

S druge strane, kako je dodao, važno je bilo ispratiti desničarske organizacije, nevladine organizacije koje su povezane sa strankama u RS i Srbiji, ali i koje su finansirane iz Rusije kako bismo, naglašava, saznali mnogo više o hibridnim djelovanjima, narativima i individuama koje su iznimno sigurnosno interesantne i od kojih su mnogi slali vrlo problematične poruke sa ovih skupova.

Džidić smatra i da je bilo važno sagledati međunarodni element, te podsjeća da smo vidjeli „državno sponzorisanu sahranu, sa svim počastima koju je organizirala Srbija“.

„Samo pola sata kasnije smo vidjeli saopštenje glasnogovornice Evropske komisije u kojem je rečeno da nije bilo sahrane sa svim počastima. To govori o odnosu Evropske unije sa Srbijom; a da mediji nisu detaljno izvještavali sa ovog skupa ta licemjernost ne bi bila evidentna“, kaže.

Uz to, Džidić dodaje i da mediji imaju ulogu da informišu mnogo šire od lokalnog stanovništva te podsjeća da je Detektorov live blog citiran u newsletteru Economista kao primjer odličnog izvještavanja koji je međunarodnoj publici u Velikoj Britaniji i šire dao priliku da prati sva dešavanja u vezi sahrane Mladiću.

U konačnici, prema Džidićevom mišljenju, najvažnije je bilo dati glas žrtavama, Memorijalnom centru u Srebrenici, njihovim inicijativama, strahovima i komentarima na ono što vide.

„Veliki broj ljudi je bio uznemiren onim što su vidjeli u Srbiji, ali to nije razlog da mediji ne pišu o tome. Mi trebamo biti alarmirani, trebamo biti užasnuti i trebamo biti zabrinuti. Zatvaranje oba oka na nasilje - a ono što smo vidjeli je bilo verbalno nasilje najgoreg reda, praćeno direktnim prijetnjama fizičkim nasiljem - u politički zarobljenoj zemlji gdje tužioci, SIPA i drugi akteri su u sprezi sa nasilnicima i vladarima - je opasno. Opasno jer nas vodi direktno u nove sukobe“, naglašava Džidić.

Međunarodna podrška revizionizmu

Direktor BIRN-a BiH kaže i da nam je ono što smo vidjeli otkrilo i obime revizionizma i međunarodnu podršku takvim projektima i nepostupanje institucija, domaćih i međunarodnih, kao i strah i jezu koji prolaze osobe koje su žrtve ili preživjeli zločina, kao i njihovi članovi porodica.

„Jedino što nije bilo važno uraditi je glorificirati Ratka Mladića, prenositi njegove riječi, hvaliti ga na bilo koji način. To svakako nismo radili. Pristup koji smo mi uzeli daje nam alate da monitorišemo vlasti u RS, BiH i Srbiji, kao i postupanje EU, da znamo više o prijetnjama, i nadam se, toliko se neopisivo nadam, da radimo na stvaranju kritične mase među građanima BiH“, poručio je Džidić.

Hambo također ističe da je bilo važno izvijestiti da je umro presuđeni ratni zločinac prije svega zbog žrtava, ali je isto bilo potrebno pratiti kakve su reakcije iz BiH, iz entiteta RS naročito, kao i iz Srbije, ali i regije.

„Reakcije o onome ko je bio zločinac Mladić najbolje ilustriraju u kojoj smo fazi kao društvo doveli proces suočavanja s prošlošću“, rekao je Hambo, uz poruku da je upravo medijsko izvještavanje o brojnim reakcijama, posebno onih koji su veličali ratnog zločinca i negirali zločine, otkrilo da u RS-u i Srbiji ne postoji spremnost da se prizna krivica ratnih zločinaca kao i međunarodne presude za zločine.

„I javnost treba biti upoznata s takvim stanjem političkog, ali evidentno i širokog društvenog narativa“, dodaje Hambo.

Smatra da takav pristup medija ne može predstavljati pretjeranu medijsku pažnju niti će ignorisanje takvih pojava u društvu učiniti da se zločinci ne veličaju. Isto tako, kaže i da pomalo uvredljivim smatra pozive medijima da ne pišu o tome.

„Zadatak i posao medija je da aktivno prate društvena zbivanja, a ne da okreću glavu ili je zabijaju u pijesak, nadajući se da će oluja proći. Zašto živimo u državi u kojoj se uprkos zakonskoj zabrani i dalje veličaju zločinci je pitanje za državno tužilaštvo i neke druge institucije. Mediji trebaju jasno dati kontekst onoga o čemu pišu i jasno nazvati stvari pravim imenom, to je ono o čemu treba voditi računa“, podcrtao je Hambo.

Urednik Klixa je također spomenuo i reakcije EU za koje kaže da pokazuju da „nema snagu za bilo kakve sankcije, izuzev verbalnih, što aktuelno veličanje zločina čini još poraznijim“.

Izbor informacija, a ne brzina praćenja

Osim objave informacije o smrti, reakcijama zvaničnika i javnosti, informacija o sahrani i drugim događajima koji su uslijedili, jednako je važno bilo i na koji način se o tome izvještava, kaže za Media.ba Nihad Katica, glavni i odgovorni urednik portala Oslobođenje.

Iako ne smatra da je bilo neophodno pratiti događaje „iz minute u minutu“, važno je, kako je rekao, bilo zabilježiti relevantne reakcije, posebno izjave zvaničnika, odavanje počasti, negiranje ili relativiziranje presuda, kao i druge događaje koji pokazuju kakav je odnos pojedinaca, institucija i dijela javnosti prema ratnim zločinima i njihovim žrtvama. Takvi sadržaji, kako je naglasio Katica, ostaju i kao digitalni zapis vremena i odnosa javnosti i institucija prema događajima iz prošlosti.

„Važniji su izbor informacija, kontekst i način njihove obrade nego brzina i forma praćenja“, naglašava.

Katica kaže i da takav pristup može predstavljati pretjeranu medijsku pažnju i doprinijeti veličanju osobe koja je presuđena za najteže zločine poput genocida, ali da to zavisi od načina izvještavanja.

„Uloga medija jeste da izvještava o događajima od javnog interesa, ali uz jasan činjenični i historijski kontekst. Zato je važno stvari nazivati njihovim pravim imenom. Ako je neko pravosnažno osuđen za ratne zločine, treba ga tako i predstavljati, bez obzira kojoj je strani pripadao. Na taj način medijsko izvještavanje ne služi veličanju, nego dokumentovanju događaja i očuvanju činjenica“, smatra Katica.

Novinar Almir Panjeta također je mišljenja da se kroz pretjeranu medijsku pažnju, uz objavljivanje fotografija, može nesvjesno preći i u veličanje te osobe.

„Gledajući strogo profesionalno, u ovom slučaju je vijest da je osoba umrla i vijest je da je osoba sahranjena. Naravno, ne tvrdim da je trebala postojati cenzura ili autocenzura, javnost treba da bude informisana i da ima dostupne relevantne činjenice od javnog značaja, a na medijima i njihovim urednicima i urednicama je konačna odgovornost da te vijesti adekvatno rasporede“, mišljenja je Panjeta.

U ovom slučaju je, kako je rekao, važno odrediti šta je u interesu javnosti, jer, kako dodaje, onog momenta kada se prekorači interes javnosti, počinje senzacionalizam, a javni prostor se zatrpava uglavnom nepotrebnim vijestima čiji je osnovni cilj broj klikova, i umjesto da se informiše, javnost se uznemirava, posebno preživjele žrtve i svjedoci zločina.

Sve to, generalno, doprinosi dizanju tenzija i povećava količinu govora mržnje u komentarima i javnom prostoru, dodao je Panjeta.

Akademska zajednica kaže da je u slučaju medijskog praćenja smrti i dešavanja nakon smrti Mladića bilo sasvim dovoljno da profesionalni medij napravi jedan medijski sadržaj - tekst, radio ili TV prilog o njegovoj sahrani, iznoseći pritom osnovne i najvažnije 5W+1H informacije.

Kako je istakla doc. dr. Lamija Silajdžić, profesorica na Odsjeku Komunikologija/Žurnalistika Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, praćenje sahrane osuđenog ratnog zločinca iz minute u minutu daje utisak da se radi o izuzetno važnoj osobi, ali u pozitivnom smislu, koju trebamo svi sa izuzetnom pažnjom ispratiti.

„To pomalo graniči sa glorificiranjem kakvo kritikuju mediji koji poštuju zakone i sudske presude. Osim toga, pridavanjem tolike medijske pažnje može se izazvati retraumatizacija žrtava. Indirektno, žrtvama se daje poruka da je čovjek koji je osuđen za genocid vrijedan ogromne medijske pažnje i prostora. Suštinski, žrtve su te koje su zaslužile veći medijski prostor i glas“, smatra Silajdžić.

Istakla je i da je naročito opasna tolika pažnja u digitalnom prostoru, jer algoritam prepoznaje sadržaj koji je praćen, gledan, klikan i mnogo prisutan, pa će ga nastaviti širiti dalje.

„A u tolikim količinama informacija može se zasjeniti ona ključna, a to je da se radi o presuđenom ratnom zločincu za zločin genocida“, zaključuje Silajdžić.

___