Omladinski mediji Zapadnog Balkana kroz inovativne forme upozoravaju na zagađenje okoliša

Omladinski mediji iz Zapadnog Balkana kroz inovativne forme upozoravaju na zagađenje okoliša

Omladinski mediji Zapadnog Balkana kroz inovativne forme upozoravaju na zagađenje okoliša

Omladinski mediji pisali su o tekstilnom otpadu, otpadu od hrane, o svjetlosnom zagađenju ali i o divljim deponijama.

foto: Screenshot

Izvještavati o okolišu i svim problemima koji utiču na naš životni prostor, apsolutna je nužnost koju je prihvatilo nekoliko velikih međunarodnih zapadnih medijskih kuća. Slijede ih kako domaći, tako i regionalni, ali ne u dovoljnoj mjeri. U većini slučajeva o ekologiji se izvještava šturo i takve priče se svode na vanredne situacije kroz vijesti, bez dubljeg i analitičkog pristupa. Još manje se izvještava o mogućem rješenju određenog problema. Ipak, za razliku od mainstream medija, omladinski mediji na Zapadnom Balkanu fokusirani su na okoliš. Teme koje se tiču okoliša publici predstavljaju na jednostavan način, a sadržaj prilagođavaju starosnim skupinama.

 

Devet omladinskih medija iz Zapadnog Balkana, kroz program British Council-a Media for Youth – Environment, posljednjih mjeseci je objavljivalo sadržaje o okolišu, dok su pri tome svoje izvještavanje pokušali prilagoditi relativno novijoj formi novinarstva – novinarstvu usmjerenom na rješenja (solution journalism).

Uz saradnju sa lokalnim ekološkim organizacijama, izvještavali su o zagađenju zraka, o tekstilnom otpadu čije spaljivanje utiče na zagađenje zraka i na podzemne vode, o otpadu od hrane, o svjetlosnom zagađenju, o divljnim deponijama, građanskom aktivizmu, ali i urušavanju kulturnih spomenika zbog problema sa okolišem.

Principi novinarstva orijentisanog na rješenja nalažu da se izvještava o funkcionalnom rješenju za određeni problem za koji postoje dokazi da djeluje, uz uvide o načinu pokretanja i djelovanja tog rješenja i uz objašnjenje o njegovim ograničenjima.

Tekstilni otpad, zagađenje zraka

Sjeverna Makedonija je jedna od najpogođenijih zemalja aerozagađanjem u Evropi, a neki od faktora su grijanje domova zimi, teška industrija, stari automobili i saobraćaj, građevinske aktivnosti tokom cijele godine, ali i geografski položaj gradova. Priča Zemlja bez rješenja za čist vazduh redakcije iz Sjeverne Makedonije Vidi Vaka je odličan primjer kako zadržati čitaoce na portalu i kako objediniti fotografiju, infografiku i video u jednom tekstu. Kroz razgovore sa stručnjacima/kinjama, novinari i novinarke ove redakcije, u saradnji sa Udruženjem za održivi razvoj i zaštitu životne sredine Go Green Skopje, pisali su o posljedicama zagađenosti zraka po zdravlje ljudi, te govorili o postojećim, ali i potencijalnim rješenjima. Nema odgovora na aerozagađenje u Skoplju, a vlasti nude besplatni javni prevoz na dva dana u epizodama enormnog aerozagađenja.

Skoplje se poredi sa Londonom, gradom u kome je otrovni smog ubio do 12.000 ljudi 1952., nakon čega je doneseno nekoliko zakona. Domaćinstva su dobijala grantove za zamjenu grijanja na ugalj naftom, gasom ili strujom, što je nakon deset godina od usvajanja Zakona o čistom vazduhu dovelo da zagađenje u Londonu bude smanjeno za 67 posto. Naveden je primjer i Švedske, zemlje koja danas ima najčistiji vazduh u posljednjih 50 godina, a gdje je uvedeno centralno grijanje za skoro sve stanove.

Priča Vidi Vake predstavljena je kroz scrollyteller, inovativnu formu kroz koju se tekst razvija tako što se skroluje dalje. Forma se pokazala veoma uspješnom jer iz redakcije navode da su na članku 73 posto posjetitelja ostala u prosjeku duže od 22 minute.

Redakcija magazina Oblakoder iz Srbije odlučila je o zagađenju vazduha u Beogradu, o njegovim uzrocima i rješenjima, izvijestiti kroz ekspozitorni dokumentarni film. U filmu donose, kao i Vidi Vaka, mišljenja stručnjaka i stručnjakinja te njihove prijedloge za rješenje aerozagađenja u tome gradu.

U saradnji sa RERI, organizacijom koja se pravnim sredstvima bori za zaštitu životne sredine u Srbiji, pored dokumentarnog filma, objavili su i dvije opširne priče koje se tiču mjernih stanica za procjenu kvaliteta vazduha i uticaja urbanizma i saobraćaja na zagađenost vazduha u Beogradu. Objasnili su da se u Evropi i svijetu sistemski radi na promociji novih vrsta mobilnosti, gdje se prostor oblikuje kako bi podsticao kretanje drugih vidova prevoza, kao što su bicikl, električni trotinet, električni bicikl, za razliku od Srbije. Spomenuli su i primjere dobre prakse iz Hrvatske i Slovenije, gdje su termoelektrane na ugalj (Plomin, Trbovlje) prerađene na taj način da sada funkcionišu na gas. Neke od predloženih mjera u Srbiji su formiranje i projektovanje zona usporenog saobraćaja, pješačkih staza, biciklistikih staza, formiranje sigurnih ruta od škole do kuće, uvođenje besplatnog javnog prevoza za sve građane, kao i često pranje ulica u epizodama visokog zagađenja, što je jedna od mjera koje sprečavaju ponovno podizanje već nataloženih čestica.

Reciklažna dvorišta i kontejneri za staklene ambalaže

Novinarke Storytellera, redakcije iz Srbije, u saradnji sa Ekološkim pokretom (EKOP) Padina, napisale su tekst o divljim deponijama kroz primjer sela Padine u Vojvodini, kako bi prvo podigli svijest javnosti o ovom problemu, a zatim i tekst o postojećem rješenju koje su našli u Sremskoj Mitrovici. Rješenje za divlje deponije nije u kažnjavanju onih koji iznose otpad na divlje deponije, već u alternativnim načinima i mjestima na kojima će se različit otpad organizovano i kontrolisano sakupljati, kako su navele novinarke.

Izvijestile su o centru za sakupljanje otpada, odnosno reciklažnom dvorištu u Sremskoj Mitrovici, koje je jedno od rješenja za problem divljih smetljišta i u kojem građani besplatno odlažu kabasti i drugi otpad u specijalne kontejnere. U svom tesktu su ponudile dokaze, da zahvaljujući reciklažnom dvorištu, količina otpada se smanjila za 20 posto u Sremskoj Mitrovici, ali i o ograničenjima takvog rješenja jer za sada se sakuplja samo neopasan otpad zbog toga što opasni nije do kraja regulisan zakonom. Svoje tekstove predstavile su kroz različite objave na društvenim mrežama, koje su uključivale videa u reel formatu i explainere u kojima su ukazivali na inicijative koje mogu dovesti do rješavanja problema divljih deponija i smetljišta. Na platformama su izdvajale infografike sa izjavama stručnjaka/inja, ali i lokalnih stanovnika/ca na čije živote utiču problemi deponije.

Recikliranje i smeće, bio je fokus tekstova redakcije iz Bosne i Hercegovine Radio Active Zenica, a sarađivali su sa Udruženjem Ekolist, kome je cilj podizanje svijesti o ličnoj odgovornosti građana za stanje životne sredine. Tekstovi ukazuju na posljedice nepravilnog odvajanja i tretiranja otpada koji su opasni po život i okoliš, narušavaju zdravlje čovjeka i drugih živih organizama i dovode do klimatskih promjena. Kao dobar primjer upravljanja staklenom ambalažom naveden je, na primjer, grad Novi Sad, na čijoj je teritoriji do sada postavljeno 143 kontejnera “zvona” za prikupljanje staklene ambalaže. Kroz videa u reel formatima na Instagramu su ukazali na problem smeća i važnosti recikliranja, a kako bi istražili koliko su građani/ke upoznati sa zagađenjem okoliša pitali su građane/ke Zenice i Novog Sada ko je prema njihovom mišljenju najveći zagađivač.

Hrana, svjetlost i tekstil kao zagađivači

Omladinski mediji pisali su i o manje poznatom zagađenju okoliša tekstilom, hranom, ali i svjetlom.

Redakcija Mingla iz Beograda, uz saradnju sa Centrom za unapređenje životne sredine, kroz tri članka izvještavala je o otpadu od hrane, navodeći podatke o tome koliko se u Beogradu baca hrana, te kako to smanjiti. Istaknuto je da se u procesu truljenja hrane oslobađa metan, koji je jedan od gasova staklene bašte i ima čak 23 puta veći uticaj na zagrijavanje planete od ugljen-dioksida. Spomenuli su i zanimljiv primjer mobilne aplikacije Odnesy, koju je napravio tim entuzijasta u Beogradu, a koja povezuje zainteresovane sa restoranima i prodavnicama koje imaju višak hrane a koju prodaju upola cijene. Naveli su i primjer Francuske, koja je uvela Zakon o zabrani bacanja hrane čime su marketi obavezani da hranu doniraju prije isteka roka jer u suprotnom za bacanje hrane plaćaju drakonske kazne. O primjeru iz Velike Britanije pišu da se sa pijaca prikuplja voće i povrće koje nije prodato i koje se dalje transportuje u socijalna preduzeća. Tamo se voće prerađuje u džemove i sokove a gotovi proizvodi se prodaju čime se izdržavaju ta socijalna preduzeća i njihovi korisnici. Kako bi ovu temu približili mlađima, na Instagramu su postavili social videa u kojima su govorili o posljedicama bacanja hrana i naveli primjere dobre prakse u postupanju sa otpadom od hrane.

Novinarstvo orijentisano na rješenja insistira da rješenje bude u centru pažnje, što je istaknuto kroz kompletan tekst redakcije Goce iz Sjeverne Makedonije. Već na početku multimedijalne priče o zagađenju usljed tekstilnog otpada ovaj medij nudi rješenje problema te ukazuje kako umjesto da bude zagađivač, tekstilni otpad može biti sirovina i ponovo obrađen. Pisali su o obukama u Sjeverenoj Makedoniji u kojima se educiraju učenici/ce, studenti/ce, osobe sa invaliditetom, ali i žene koje su ostale bez posla tokom Covida, da proizvode različite predmete poput deka i jastuka, koristeći tekstilni otpad. Ova država svake godine baci 9.000 tona tekstilnog otpada koji završi na deponijama gdje se spaljuje čime se zagađuje zrak. U tekstu je objašnjeno koje su posljedice ovakvog otpada. Tokom procesa sagorijevanja se oslobađaju otrovne hemikalije, posebno ako se ovaj otpad sastoji od sintetičkih materijala koji se i danas koriste, što utiče i na zagađenje zraka i na podzemne vode.

Ekipa Oradija iz Srbije svoje izvještavanje je usmjerila na objašnjenje onoga što se naziva svjetlosnim zagađenjima, a o čemu mediji gotovo pa nikako ne izvještavaju. Kroz četiri teksta, ali i četiri epizode podcasta, pružili su informacije o svjetlosnom zagađenju, čiji je osnovni izvor vještačka rasvjeta. U objavama saznajemo kako razlikovati dobru od loše rasvjete, o lošem uticaju svjetlosnog zagađenja na žive organizme, ali i o tome šta prvo treba uraditi kako bi se smanjilo svjetlosno zagađenje u domaćinstvima. To je kupovina LED sijalica koje troše manje energije od klasičnih.

Radili su sa organizacijom Carpe Noctem koja omogućava građanima da prijave ukoliko imaju problema sa uličnom rasvjetom, što predstavlja korak ka formiranju baze podataka lošeg osvjetljenja, koja bi ukazala i nadležnima na to šta treba da se promijeni. Dali su i primjere mogućih rješenja - u Crnoj Gori od 2020. godine zabranjena je prodaja halogenih sijalica, ali i onih sa užarenim jezgrom, što je pravilo koje je u Evropskoj uniji uvedeno još 2018. godine. I u Srbiji je najavljeno još 2019. da će se takvo pravilo primjenjivati od 2020., no to se nije još dogodilo.

Građanski aktivizam i kulturni spomenici

Redakcija iz Srbije Zoomer se bavila temom izgradnje mini hidrocentrala te su u analizi pokazali kako građanski aktivizam, kao rješenje, može dovesti do promjena, u ovom slučaju do zaustavljanja gradnje malih hidrocentrala. Borbe vođene u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini predstavljaju znak, kako pišu, da se aktivizmom građani mogu izboriti za ono što im zakonom pripada. Pisali su i o alternativama malih hidroelektrana i da je jedno rješenje tehničko unapređenje postojećih velikih hidroelektrana ugradnjom novih, efikasnijih turbina, što rezultira povećanjem proizvodnje električne energije za do 30 posto. Zoomer je producirao i mini serijal od šest epizoda podcasta na temu zaštite vode, uključujući social media cards na Instagramu, ali i social videe. U svom serijalu, kroz razgovore sa organizacijama za zaštitu životne sredine i aktivistima/kinjama, daju odgovore na to koliko je na Balkanu ugroženo pravo na vodu, a pored Srbije, u podcastima su se dotakli i Bosne i Hercegovine i Crne Gore.

Omladinski medij iz Albanije, Amfora, objavio je dva teksta u kojima pišu o problemima u svojoj zemlji, ali sa naslovima u kojima ističu riječ “rješenje” i to za Most Zogu, koji je proglašen spomenikom kulture, ali i kojem prijeti opasnost od urušavanja, i za spas dvorca Skenderbeg.

Oba teksta obogatili su infografikama, fotografijama i videima, a kroz podcast, u kome su razgovarali sa mladim ljudima koji godinama protestuju zbog spomenika Zogu, ekološke teme su približili mlađoj publici.

Do problema sa urušavanjem mosta Zogu, dugog 478 metara, izgrađenog 1927. godine, došlo je zbog iskopavanja šljunka zbog čega je tok rijeke skrenuo do najslabijeg stuba mosta. U tekstu upućuju na satelitske snimke na kojima se vidi da se iskopavanje vrši 400 metara od mosta, iako su iz Ministarstva kulture Albanije naveli da je riječ o kilometru udaljenosti.

Kroz razgovore sa stručnjacima i stručnjakinjama, istakli su nekoliko konkretnih mjera koje se trebaju poduzeti kako bi se most, koji je simbol zajedništva jer spaja sjevernu Albaniju sa drugim područjima, izvukao iz opasnosti, uključujući ograničavanje aktivnosti vađenja agregata, mehaničko ugrađivanje sedimenata i zabranu izgradnje novih hidroelektrana.

U saradnji sa Centrom Eden, nekoliko rješenja je ponuđeno i u tekstu o dvorcu Skenderbeg i rtu Rodon. Postojanje ova dva spomenika prirode i kulture zbog ekoloških problema vezanih za eroziju i otpad, dovodi se u pitanje, a preporuka struke je da se poveća vegetacija kako bi dvorac bio zaštićen od erozije tla.

Za crkvu Shën Ndout, koja se nalazi nedaleko od dvorca, i koja takođe pati zbog posljedica erozije, navode primjere kakvi su korišteni u New Yorku u Americi i Oosterscheldeu u Nizozemskoj, gdje su izgrađeni podvodni, umjetni zidovi koji ublažavaju valove a time i eroziju. Na rtu Rodon problem predstavlja i smeće koji donosi rijeka Ishëm prolazeći kroz nekoliko gradova u Albaniji. Jedno od rješenja bilo bi investiranje u sakupljanje otpada i pravljenje malih slivova kako bi se spriječilo ispuštanje otpada u rijeku.

Iako se u većini slučajeva nisu pridržavali strogih pravila solution journalisma – fokusirati se na jedan model ili rješenje, izvijestiti o dokazima da to rješenje djeluje, dati uvide kako je rješenje nastalo te kakva su ograničenja – omladinski mediji na Zapadnom Balkanu su pioniri u izvještavanju o okolišu, korištenju inovativnih formi i usmjerenju na moguća rješenja. Izvještavati o okolišu kroz solution journalism nije jednostavno, posebno jer je malo dobrih postojećih i funkcionalnih rješenja, a takvo novinarstvo zahtijeva mjesece rada i istraživanja. Redakcije su uspjele izvijestiti o zapostavljenim, zanimljivim i veoma bitnim ekološkim temama te kroz različite forme ih približiti mlađoj populaciji. Zbog toga najveća važnost ovih sadržaja upravo leži u podizanju svijesti o ekološkim problemima na Zapadnom Balkanu i korištenju audiovizuelnih formi koje se i za druge teme rijetko koriste.

 
Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu ne predstavljaju nužno stavove British Councila.
 

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.