Novinarstvo u Crnoj Gori: Razjedinjenost novinara i profesija u krizi

Novinarstvo u Crnoj Gori: Razjedinjenost novinara i profesija u krizi

Novinarstvo u Crnoj Gori: Razjedinjenost novinara i profesija u krizi

Medijska scena Crne Gore i dalje predstavlja ratnu zonu na kojoj se sukobljavaju politički i novinarski interesi, što rezultira dugogodišnjim podjelama unutar medijske zajednice. Iako se radi o malom tržištu, broj medija u odnosu na broj stanovnika je veći od evropskog prosjeka, ali kvantitet ne znači nužno i pluralizam medijskog izvještavanja.
 
Foto: IREX izvještaj
 
Politička i komercijalna motivacija pokreće podjele unutar medijske zajednice, a one postaju posebno vidljive tokom perioda izbora i političkih sukobljavanja. Tada mediji pokazuju svoju pristranost otvoreno, podržavajući ili vladu ili opoziciju. Negativni trendovi u medijskom sektoru Crne Gore nastavljeni su i tokom 2015. godine, navodi se izvještaju Indeks medijske održivosti za Crnu Goru.
 
U godišnjem izvještaju Evropske unije o napretku Crne Gore spominje se određeni napredak u oblasti slobode izražavanja, ali se traži i obraćanje pažnje na otvorene slučajeve nasilja nad novinarima, osiguranje nezavisnoti javnog servisa i razvijanje smjernica za sudove kako bi svoje odredbe usaglasili s odredbama Evropskog suda za ljudska prava.
 
Međunarodni odbor za istraživanje i razmjenu (IREX) svake godine objavljuje izvještaj Index medijske održivosti kojim se mjere snaga i sposobnost za opstanak medijskog sektora neke zemlje kroz analizu svih faktora koji mogu doprinijeti nekom medijskom sistemu – kvalitet novinarstva, efektivnost menadžmenta, pravnog okvira koji podržava slobodu štampe i slično. Svaka zemlja može zauzeti određeni skor na skali od 0 do 4, a Crna Gora je za 2016. godinu dostigla generalni skor od 2.17.
Pravni okvir za djelovanje medijske zajednice je dobro razvijen i regulacije koje postoje oslanjaju se na međunarodne standarde i štite slobodu govora. Svi ključni medijski zakoni pozivaju se na normativni okvir u koji su inkorporirana iskustva stranih zemalja, i ne predstavljaju prepreku za uspostavljanje i rad printanih ili elektronskih medija.
 
Prepreke za slobodu govora ne proističu, dakle, iz pravnih ograničenja, već zbog generalnog političkog i društvenog okruženja u Crnoj Gori, navodi se u izvještaju. 
 
U svakodnevnom radu, novinari i drugi medijski profesionalci uočavaju veliki problem kada je riječ o samocenzuri u reagovanju na politička i ekonomska dešavanja u zemlji. Pored toga, prisutno je i siromašno, kao i "zapaljivo" izvještavanje, koje može umanjiti vjeru publike u koncept slobodne štampe.
 
Pojedine teme, čak i kada predstavljaju kritične probleme od javnog interesa, odsutne su iz medija jer su novinari pod pritiskom vlasnika, neprofesionalnih uredničkih politika i vanjskih komercijalnih i političkih interesa.
 
Kvalitet profesionalnog novinarstva je u opadanju godinama, i samo mali dio ukupne medijske zajednice u Crnoj Gori praktikuje istinski profesionalni žurnalizam. Novinarstvo je u krizi, a ekonomska stagnacija direktno se odražva na kvalitet novinarskog rada. U isto vrijeme, novinarstvo je opterećeno ekonomskim i komercijalnim pritiskom, kao i unutrašnjom korupcijom, a sve to doprinosi manje profesionalnom sektoru.
 
Crnogorski novinari ne trebaju posjedovati nikakvu licencu ili specijalna odobrenja da bi radili; medijske kompanije samostalno određuju kriterije za svoje novinare. Odsustvo postojanja novinarskih licenci rezultiralo je velikim gubitkom kvaliteta i profesionalnih standarda, navodi se u izvještaju. Pored toga, profesionalna novinarska udruženja nemaju propisane profesionalne standarde koji bi zaštitili kvalitet i reputaciju žurnalističke profesije. Ipak, ideja o uvođenju profesionalnih standarda, otvara i novu debatu – dok neki pokazuju naklonost prema uvođenju licenci u raznim oblicima, drugi, liberalniji segment medijske zajednice, smatra da bi treninzi i profesionalno usavršavanje novinara bili važniji od eksternih standarda.
 
Novinari u Crnoj Gori ne osjećaju se ugodno kada istražuju o organizovanom kriminalu i visoko organizovanoj korupciji. Pored toga, strah među novinarima je veći u okruženju u kojem se slučajevi nasilja nad novinarima ne rješavaju i ne procesuiraju propisno na sudu.
 
Mediji neravnomjerno reflektuju širok spektar civilnih prioriteta i društvenih interesa. Uredničke politike su u rukama političkih i ekonomskih centara moći, što rezultitra marginalizacijom siromašnih, kao i građana bez političke i ekonomske moći. Postoje neki pozitivni primjeri, koji se većinom odnose na saradnju između privatnih medija i nevladinih organizacija s ciljem predstavljanja marginalizovanih socijalnih ili etničkih grupa, kao što su LGBT populacija ili romska zajednica. Ipak, ne izvještava se dovoljno o svim društvenim interesima, niti su problemi specifičnih grupa prezentovani u potrebnoj mjeri.
 
Javni emiter MRTV predmet je žestoke debate između vladajućih političara i opozicije, a kritike dolaze i iz sektora civilnog društva. Taj emiter ima status javnog servisa – službeno je nezavisan i specijalni pravni okvir ga definiše slobodnim od političkog uplitanja. Političke partije i civilno društvo često kritikuju uredničke politike javnih medija jer smatraju da njihove vijesti i politički program nisu u javnom interesu, niti su pluralistički.
 
Primjena Zakona o slobodi pristupa informacijama je neujednačena i selektivna i zavisi od trenutka, političke volje i institucionalne spremnosti nacionalne i lokalne birokratije, a pripadnici nevladinog sektora i novinari kritikuju način na koji se ovaj zakon implementira.
 
U zemlji je primijetan trend online novinarstva koji podrazumijeva internet portale, blogere, novinarstvo na društvenim mrežama. Više od pola stanovnika Crne Gore ima pristup internetu, a razvoj sadržaja na mreži postaje sve više dinamičan. Ne postoje restrikcije pristupa online novinarskom sadržaju.
 
Plaće novinara u Crnoj Gori su niske i nedovoljne da novinarstvo učine atraktivnom profesijom. Mali broj najboljih i novinara sa najviše iskustva ima plaću iznad 1000 eura, dok je prosječna novinarska plaća 400 eura, što je manje od prosječne plaće u zemlji od 480 eura.
 
U odnosu na sadržaj, crnogorski mediji dominantno se fokusiraju na komercijalni, zabavni, muzički i sportski prgram. Mediji se okreću zabavi, uključujući primitivne i ponekada neukusne reality emisije, što znači da se komercijani interes izdigao iznad prostora za sasvim slobodne medije koji rade u interesu javnosti. Ironično je da neki privatni mediji, ponekada uz podršku nevladinog sektora, često brinu više o javnom interesu nego nacionalni ili lokalni javni emiteri, navodi se u izvještaju.
 
Jedna medijska kompanija dolazi na 9.000 stanovnika Crne Gore, što je iznad evropskog prosjeka. Iako je tržište malo, zemlja ima pet nacionalnih dnevnih novina, pet nacionalnih televizijskih emitera, dvije nacionalne radijske stanice i preko 50 digitalnih medijskih resursa i na loklanom i na regionalnom nivou.
 
Iako, generalno govoreći, pristup nacionalnim i stranim medijima nije pravno ograničen, postoje ekonomske barijere u dostuposti nekih medijskih kanala i izvora informisanja.
 
Broj medija u zemlji nije indikator uspješnog poslovanja. Čak i s ekonomijom koja lagano jača širom zemlje, posao u medijima ostaje neprofitabilan i teško održiv. Opstanak je moguć zahvaljujući niskim troškovima poslovanja, slabo plaćenim novinarima, oslanjanju na sadržaje koji proizvode drugi i vanjskoj financijskoj podršci koju osiguravaju ili vlasnici medija ili zvanični lokalni i nacionalni budžeti. Privatni mediji još uvijek imaju financijske poteškoće, što rezultira slabom zaposlenošću u tom sektoru, dok javni mediji preživljavaju zahvaljujući jedino budžetskoj podršci na lokalnom i nacionalnom nivou.
 
Marketinške agencije usmjerene su pretežno na privatne medije sa nacionalnom pokrivenošću, a manje na nacionalni javni servis MRTV, dok lokalni mediji ostaju marginalizovani u tom segmenetu. Postoji jaka konkurencija među medijima za oglašivačko tržište, a oglašivači su motivisani veličinom publike nekog medija.
 
U najboljem položaju nalazi se privatna televizija Pink, slijedi, također, privatna TV Vijesti, dok je na trećoj poziciji javni emiter MRTV.
 
Uobičajeno je postalo da se medijska udruženja smatraju slabim i bez značajnog utjecaja. Sukobi i rivalstvo unutar medijske zajednice onemogućavaju organizovanje značajne udruge novinara, što zauzvrat ima negativne posljedice na pravni status medijskog sektora i potencijalne poslovne uspjehe. Razjedinjenost profesionalne medijske zajednice dovela je i do toga da se novinarstvo sve manje doživljava kao respektabilna i utjecajna profesija.
 
Kompletan izvještaj Indeks medijske održivosti za Crnu Goru na engleskom jeziku dostupan je ovdje.