Nova epizoda u medijskoj historiji bešćašća
Nova epizoda u medijskoj historiji bešćašća
Otkaz dugogodišnjem kolumnisti Oslobođenja u anketi našeg portala komentira Nebojša Jovanović.
1. Kako komentirate odluku o otkazu Ziji Dizdareviću u Oslobođenju?
Otkaz Ziji Dizdareviću je nova epizoda u ovdašnjoj medijskoj historiji bešćašća.
2. Šta su po vama ključni razlozi za današnju pojavu cenzure i autocenzure u nekada liberalnim tiskovinama?
Razlog je taj da njima više nije stalo do pridjeva "liberalnog", "nezavisnog"... Mediji danas sebe vide kao simbole društvene moći, a ne društvene savjesti. Dok su do jučer mahali time da iza njih ne stoji niko, mediji se danas busaju time iza njih stoje moćne vlasničke i pokroviteljske figure. Zato dolje s kritikom, analitičnošću, filozofiranjem... Dodajte tome spregu dominantne ekonomije i ideologije, dakle kapitalizma i nacionalizma. Dnevne novine su danas prije svega medij za komercijalno oglašavanje, čitalačka publika je prevashodno prepoznata kao skup potrošača konkretnih roba, a ne kao osobe koje kupuju novine zbog informacija, vijesti, komentara... A ako želite prodati nešto što većem broju ljudi, logično je da ćete podilaziti onoj ideologiji za koju pretpostavljate da je ti ljudi dijele. Tekst Rešida Hafizovića - zbog kojeg je Dizdarević i dobio otkaz - nije dokaz naprosto toga da Oslobođenje uređuju šovinisti, nego toga da urednici Oslobođenja žele privući i publiku koja dijeli vrijednosti "moralne većine", konzervativne, šovinističke nazore... Tržišnu logiku i nacionalizam danas i ovdje ne možete razdvojiti, to je nešto poput Moebijusove trake za koju se na prvi pogled čini da ima dvije strane, ali onda vidite da je to samo jedna jedina, no paradoksalno zakrivljena strana.
3. Kakve su posljedice ovakvih pojava za profesionalno novinarstvo u BiH?
Svjedoci smo opće transformacije novinarstva kao profesije, a ne "naprosto" pada standarda profesionalnosti. Uostalom, profesionalno novinarstvo nije ideološki nevina kategorija. Profesionalno - po čijim pravilima, standardima? Najblistaviji primjeri novinarstva po pravilu prelaze okvire profesionalnosti. Iz Hollywooda znamo za lik novinara koji prelazi granicu onoga što njegova sredina smatra za profesionalno. Ono što je lažno u toj holivudskoj slici nije sam profil novara: ono što je lažno je da ti buntovnici često pobjeđuju i ostalima nameću svoju definiciju profesionalnosti. U stvarnosti imamo ubijene novinare, listove koji propadaju, zabranjene tekstove...