Istaknuti novinari i medijski stručnjaci iz regije analiziraju stvarno stanje u svojim zemljama koje je u velikoj mjeri alarmantno suprotno od zahtjeva aktualnog EU zakonodavstva.

foto: Eugene Zhyvchik / Unsplash / Ilustracija

Europski akt o slobodi medija (EMFA), koji je u potpunosti stupio na snagu i obavezno primjenjuje u svim državama Europske unije.

Akt je važan i za države koje su kandidatkinje za europsko članstvo jer moraju u pristupnom razdoblju početi prilagođavati svoje zakonodavstvo temeljnim zakonodavnim principa EU.

Istaknuti novinari i medijski stručnjaci iz regije za Mediacentar Sarajevo analiziraju stvarno stanje u svojim zemljama koje je u velikoj mjeri alarmantno suprotno od zahtjeva aktualnog EU zakonodavstva.

Zakonske izmjene koje su izazvale buru u javnosti

Ministarstvo pravde Republike Srbije zatvorilo je nedavno javnu raspravu o novom nacrtu izmjena i dopuna Krivičnog zakonika. Predložene izmjene izazvale su burne reakcije u javnosti, uključujući poražavajuće komentare stručnjaka. Osnovna primjedba je da će se Krivični zakonik mijenjati kako bi se stvorila podloga za gušenje studentskih i građanskih protesta koji traju već gotovo godinu dana. No, na udaru su i novinari koji bi mogli završiti u zatvoru samo zbog toga što od institucija traže informacije, pa čak i zbog snimanja razgovora sa sugovornicima.

Među onima koji strahuju od takvog mogućeg scenarija su i novinari Mreže za istraživanje kriminala i korupcije KRIK, nezavisne novinarske organizacije iz Srbije, specijalizirane za istraživačko novinarstvo. KRIK je među onim malobrojnim, ali profesionalno snažnim, novinarskim snagama koje formalno samo predsjednik, ali realno vladar Srbije, svemoćni Aleksandar Vučić nemilice nastoji zatrti zbog kritičkog odnosa prema vlasti i razotkrivanja njenih kriminalnih aktivnosti.

Ako predložene izmjene Krivičnog zakonika budu usvojene, upozorila je odvjetnica Kruna Savović, u izjavi za KRIK-ov portal „postoji opasnost da novinar koji bez suglasnosti snimi razgovor sa svojim sugovornikom bude krivično gonjen, bez obzira na to što je razgovor snimio samo da bi vjerno prenio riječi svog sugovornika“. „Jednako bi bio odgovoran i ako bi mu u snimljenom razgovoru sugovornik prijetio, vrijeđao, tražio mito i tome slično”, dodaje Savović.

Novinarima, a time i srbijanskom društvu u cjelini, prijeti i uvođenje kaznenog djela Odavanje tajnih podataka. Ozakonjenje tog kaznenog djela državnim organima bi omogućilo sprječavanje objavljivanje informacija stavljanjem na dokumente oznake „interno” ili „strogo povjerljivo”. Tako bi vlast od građana mogla sakriti što god poželi.

Sve se to dešava mjesec dana nakon što je u potpunosti stupio na snagu Europski akt o slobodi medija (EMFA) o čemu je Mediacentar opširnije pisao. Potpuno stupanje na snagu tog akta znači da se od 8. rujna 2025. godine obavezno primjenjuje u svim državama Europske unije. Opći cilj mu je, između ostalog, bolje zaštita tiska i veća transparentnost vlasništva nad medijima.

Iako su u regiji samo Hrvatska i Slovenija države članice EU na koje se ovaj zakon izravno odnosi, važan je i za države koje su kandidatkinje za EU jer moraju u pristupnom razdoblju početi prilagođavati svoje zakonodavstvo temeljnim zakonodavnim principa EU.

Kako je Mediacentar već pisao, ovaj je EU akt posredno važan i za sve ostale države jer im omogućava uvid u standarde koje bi trebale primijeniti u vlastitim zakonodavstvima žele li se približiti državama koje on obavezuje na podržavanje medijskih sloboda. Ovaj zakon, dakle, iznimno je bitan jer određuje neka temeljna pravila kojih bi se trebale pridržavati vlasti svake demokratske države u medijskoj regulativi koja će poticati slobodno novinarstvo umjesto da ga sputava.

Čečen: Vučićeva borba za opstanak ne usporava napad na slobodu izražavanja

Najavljene zakonske izmjene u Srbiji, koje idu u suprotnom smjeru od intencija EMFA, pokazuju da ta zemlja sve dublje pada na popisu država čije vlasti djeluju u korist transparentnog vladanja koje uključuje novinarske slobode. Time se Srbija dodatno udaljava i od ispunjenja nekih od obaveznih uvjeta za eventualni budući pristup EU. No, istini za volju, niti se EU ne uspijeva efikasno boriti protiv opstruiranja medijskih sloboda i sigurnosti novinara u nekim svojim članicama, a na ispade vučićevskog tipa ne reagira adekvatno.

Branko Čečen, novinarski veteran te, između ostaloga, i bivši direktor Centra za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS), koji je i sam dugogodišnja meta Vučićevih napada – što izravnih što posredovanih kroz medijsku kloaku glasila odanih Vučiću, to vidi ovako.

„Konzistentna podrška EU Vučićevoj vlasti, kao i brojni kompromisi koje je Europska komisija (EK) napravila na tom polju, učinili su da Srbija ne samo sklizne unazad u pogledu reformi, već i da otvoreno krši neke politike Unije, a to je njen utjecaj oslabilo“, kaže Čečen.

„Iako je naglo slabljenje Vučićeve političke, ali i ekonomske pozicije učinilo Uniju utjecajnijom u Srbiji, njegova očajnička i represivna borba za opstanak na vlasti ne dopušta mu da uspori napad na slobodu izražavanja. Njegove veoma loše namjere prema medijima i novinarstvu su jasne, pa je veće pitanje što će EK poduzeti (i što uopće može poduzeti) da ga u tome omete, posebno u svjetlu stupanja na snagu EMFA, koji je mjera protiv svega medijski lošeg što u Srbiji nesputano cvijeta.“

BiH nema kapaciteta za primjenu standarda koje traži EU

Iako je konzumentu vijesti iz mainstream medija s prosječnim poznavanjem medijskih tema srbijanska priča vjerojatno najupečatljivija u svim državama regije nastalima na ruševinama Jugoslavije, medijske slobode i sigurnost novinara su svugdje u opasnosti. Unatoč formalnom nastojanju EU da se taj trend zaustavi novom regulativom, on se opasno pojačava. To je slučaj i u državama koje su već na nekom nivou procesa pristupanja, pa čak i u članicama Unije – Hrvatskoj i Sloveniji.

„Ne vidim da postoje kapaciteti u Bosni i Hercegovini koji bi na bilo koji način mogli implementirati standarde koje pretpostavlja EMFA“, kaže Aladin Abdagić, glavni urednik CIN-a Sarajevo.

„Postoje važeći zakoni koje rad novinara tretiraju kao i sve ostale građane – zakoni o kleveti, krivični zakoni, o slobodi informacijama, zakoni o radu i slično – tako da u ovom pogledu ne vjerujem da će doći do nekih posebnih promjena, makar u dogledno vrijeme, iako su postojali pokušaji i načelne ideje i rješenja.“

Međutim, novinari su zbog svog kontinuiranog kritičkog rada češće izloženi pritiscima, podsjeća Abdagić, pa se ovi navedeni zakoni znaju zloupotrijebiti. Konkretno, kaže, „medijske radnike se diskriminira u odnosu na ostale kroz utjecaj moćnika na odgovornim funkcijama da se kazne za iznošenje slobodne misli i dokazanih kompromitirajućih činjenica o njima kroz svoje tekstove.“

Abdagić također smatra da je problem i u samim medijima i novinarima. „Medijska zajednica u BiH djeluje razjedinjena i teško je očekivati da bi se odlučna primjena pozitivnih propisa za rad medija i poboljšanje njihove pozicije provela u cijelosti.“

Podsjeća i na specifičnu situaciji u entitetu Republika Srpska gdje se „represivnim zakonima pokušavaju ograničiti slobode govora u vidu kriminalizacije klevete i kroz takozvani zakon o stranim agentima, što je ozbiljna prepreka implementaciji principa EMFA.“

Crna Gora: Ni postojeći zakoni nisu oslobodili ključnu medijsku kuću od političkog utjecaja

Crna Gora se nada ulasku u EU kao prva sljedeća država. Zbog toga su se tamošnje vlasti, između ostaloga, obavezale da će do kraja naredne godine usuglasiti domaće zakonodavstvo s dva EU akta – EMFA i DSA (Digital Services Act, Akt o digitalnim uslugama). Stoga je Ministarstvo kulture i medija formiralo Radnu grupu koja radi na uključenju ova dva akta u domaće zakonodavstvo.

„Analize ukazuju da je usklađenost domaćeg zakonodavstva s EMFA značajna i da Crna Gora ima solidan zakonodavni okvir, usklađen s europskim standardima, ali su problem djelomične, učestale zakonodavne intervencije u medijskom sektoru i slaba primjena propisa“, pojašnjava Olivera Nikolić, direktorica Instituta za medije Crne Gore (IMCG).

„Posljednji put smo mijenjali medijske zakone sredinom 2024. godine, a prije toga su promjene rađene 2020. U međuvremenu smo usvojili prvu medijsku strategiju, ali svaka od ovih reformi i dalje zaobilazi ključne probleme male crnogorske medijske scene poput izloženosti i ranjivosti na strani utjecaj, na političku i ekonomsku moći lokalnih aktera, medijske koncentracije, nedostatka pouzdanih mjerenja i podataka o veličini tržišta, povjerenja publike, slabog socioekonomskog položaja novinara...“, upozorava Nikolić.

Kada se govori o primjeni zakona, dodaje, „dovoljno je ukazati da ni posljednje promjene koje su pravno ojačale upravljačku i financijsku nezavisnost Javnog servisa, u praksi nisu dovele do oslobađanja ključne medijske kuće u državi od političkog utjecaja“.

„Naprotiv, naočigled svih i usprkos zakonu i pravosnažnim sudskim presudama na čelu te medijske kuće od 2021. godine je čovjek koji je nelegalno izabran. Kakva je politička klima i nivo političke kulture ukazuju i tri neuspjela konkursa za izbor člana regulatora za medijsko tržište Agencije za audio-vizualne medijske usluge Crne Gore (AVM), a koji nije po volji vladajuće većine, što ugrožava rad regulatora“, ukazuje Nikolić.

Afere sa špijuniranjem makedonskih novinara i utjecaj iz susjednih država

Sjeverna Makedonija je već više od 20 godina kandidat za članstvo u EU i očekuje se da nakon lokalnih izbora, koji su najavljeni za 19. listopada, ispuni obaveze za ustavne izmjene koje su preduvjet za početak pregovora. Reforma medijskog zakonodavstva je dio te reforme i taj proces bi trebao početi uskoro.

„Implementacija EMFA je važna za Sjevernu Makedoniju zato što će omogućiti bolji monitoring i bolju transparentnost u dijelu koncentracije vlasništva, naročito kod online medija. Zaštita novinarskih prava i uredničke nezavisnosti od vanjskih i unutarnjih utjecaja, kao i od utjecaja vlasnika je ključan aspekt europske regulative“, izjavila je Biljana Petkovska, direktorica Makedonskog instituta za medije (MIM) u Skoplju.

„Eksplicitne zabrane neovlaštenog praćenja i špijuniranja novinara i medijskih radnika su isto važno pitanje imajući u vidu da smo u nekoliko navrata imali afere sa špijuniranjem novinara. Zaštita radnih prava novinara kao i zaštita njihovih izvora bitno će poboljšati sadašnju situaciju“, nastavlja Petkovska.

SLAPP tužbe su veliki izazov, upozorava, jer ih „moćni biznismeni i politički akteri zloupotrebljavaju da bi mogli pritisnuti istraživačke novinare, uzrokujući samocenzuru, naročito kad su istraživanja o korupciji u pitanju“.

Naglašava i još jedan problem, specifičan za Sjevernu Makedoniju. „Makedonski medijski milje je izložen utjecaju iz okolnih država, naročito iz Srbije. I pored toga što je kod nas medijska situacija sada daleko bolja od situaciju u Srbiji, važno je da se zakonodavstvo uskladi sa EMFA i da tako omogući bolju pravnu zaštitu novinara i medija. Kvalitetna i efikasna implementacija zakona je još jedan izazov i slaba karika institucionalnog sistema u praksi, jer za to je potrebna i politička volja i profesionalno i nepristrano pravosuđe, a to su oblasti koje se isto suočavaju a velikim izazovima“, upozorava Petkovska.

Navodi ipak i pozitivan primjer, prema kojem „za sada nisu javno najavljene izmjene kaznenog zakonodavstva koje bi adresirale novinare“. „Kod nas postoji zakon koji štiti prava 'zviždača' i mediji ga uspješno koriste. Napad na novinare se tretira kao napad na službeno lice, a Tužilaštvo ima specijalne tužioce koji su obučeni da procesiraju ove predmete“.

Zakonska regulacija u Sloveniji prijeti smanjenju prava pristupa informacijama

Da je situacija s medijskim slobodama i sigurnošću novinara daleko od idealne čak i u Sloveniji, dugogodišnjoj članici EU, svjedoči Marko Milosavljević, profesor medijske regulacije na Univerzitetu u Ljubljani i bivši član više stručnih odbora Savjeta Europe za područje medija.

„Implementacija EMFA u Sloveniji se službeno desila u rujnu, prihvaćanjem novog Zakona o medijima u slovenačkom parlamentu iako još nije jasno hoće li biti definitivno prihvaćen je postoji otvorena mogućnost opozicijskog referenduma“, objasnio je Milosavljević.

Novi Zakon o medijima ima nekoliko novih članaka, dodaje, koji prije toga nisu bili u medijskoj regulaciji, prvenstveno onih koji reguliraju „državno“ oglašavanje. „To je sad posebna kategorija i traži se veća transparentnost, ali mehanizmi u zakonu još uvijek nisu dovoljno precizni da bi spriječili političku arbitrarnost i klijentelističku dodjelu državnog novca prijateljskim medijima. Isto se odnosi na sisteme državne pomoći – kriteriji su suviše široki i neprecizni pa omogućavaju najrazličitije interpretacije. A zakoni ne bi smjeli biti takvi, nego što precizniji“, upozorava.

Postoje i dodatne prijetnje medijskim slobodama i sigurnosti novinara u Sloveniji, kaže Milosavljević, jer su nedavnim pokušajem promjene Zakona o slovenskoj državnoj sigurnosnoj agenciji SOVA predložena velika nova ovlaštenja toj agenciji.

„U slučajevima kada postoji velika vjerojatnost da bi mogla biti ugrožena sigurnost države, SOVA bi mogla imati slobodan pristup podacima iz bilo kojeg telekomunikacijskog uređaja. To znači da bi bila omogućena upotreba tehnoloških sredstava za kontrolu signala mobilne telefonije i direktan pristup podacima iz telekomunikacijskog uređaja. Na taj prijedlog, koji se pojavio krajem rujna, reagirala je i Povjerenica za pristup informacijama koja je upozorila da bi takav zakon i ovlaštenja proizašla iz njega mogli dovesti i do kršenja temeljnih ljudskih prava. Tako bi svakako bio ugrožen rad i sigurnost novinara“, pojašnjava cijenjeni slovenački medijski stručnjak.

Upozorava da regulacija u Sloveniji u ide u smjeru smanjivanja novinarskog pristupa informacijama i na nekim drugim područjima, kao što je pristup podacima o vlasnicima kompanija i nekretnina.

„Problematični su i postupci oko pristupa informacijama od javnog značenja“, navodi. „Naprimjer, odgovori na neke novinarske zahtjeve čekaju se neprihvatljivo dugo. Po posljednjim podacima najduži postupak od novinarskog traženja podataka do dobivanja odgovora trajao je čak sedam godina.“

EMFA se u Hrvatskoj svodi na birokratsku obvezu, a ne na alat za jačanje demokracije i javnog interesa

Uz Sloveniju, koja je članica EU još od 2004. godine, dugogodišnji EU staž ima i Hrvatska, koja je to postala 2013. godine.

Maja Sever, novinarka javnog servisa Hrvatske radiotelevizije i predsjednica Sindikata novinara Hrvatske, koja je nedavno u drugom četverogodišnjem mandatu ponovo izabrana za predsjednicu Europske federacije novinara (EFJ), na primjeru Hrvatske je potvrdila da praksa, čak i u državama dugogodišnjim članicama Unije, ne ide baš uvijek ukorak s kvalitetnim zakonskim rješenjima. Zemlje članice, unatoč formalnom prihvaćanju EU akata, mogu izbjeći u svojim zakonodavstvima primjenu zaštitnih rješenja ka i ne pridržavati se vlastitih zakona a da institucije EU za takvo ponašanje nemaju učinkovite sankcije.

„Ideja EMFA jest da se stane na kraj praksi da se medijske slobode štite samo deklarativno, dok se zapravo medijski sustav sustavno uništava i zarobljava političkim i ekonomskim pritiscima. Ipak, i primjena Europskog zakona o medijskim slobodama ovise o političkoj volji na nacionalnoj razini. Ako država želi zadržati kontrolu nad medijima, uvijek će pronaći način da formalno provede, a suštinski zaobiđe europske propise. Upravo to danas vidimo u Hrvatskoj“, rekla je Sever.

„Umjesto da se iskoristi prilika za reformu cijelog zakonodavnog okvira – od Zakona o medijima do Zakona o HRT-u Ministarstvo kulture i medija ponudilo je Zakon o provedbi EMFA koji ne donosi nikakve suštinske promjene. Nema stvarne neovisnosti regulatora, nema zaštite izvora, nema nadzora nad javnim oglašavanjem, nema rješenja za javne servise. Drugim riječima, EMFA se u Hrvatskoj svodi na birokratsku obvezu, a ne na alat za jačanje demokracije i javnog interesa“, tvrdi Sever.

To je potpuno promašen smjer, smatra, jer je EMFA donesena upravo zato što nacionalni mehanizmi nisu funkcionirali. U hrvatskom slučaju, dodaje, nisu funkcionirali godinama.

„Politički utjecaj nad HRT-om i Hinom, nedostatak transparentnosti, slabi radni uvjeti, nesigurnost lokalnih i neprofitnih medija, izostanak kolektivnih ugovora, politički pritisci, SLAPP tužbe, nedostatak sustava za financiranje kvalitetnog novinarstva, sve to su problemi koji se izravno kose s duhom i ciljevima ove uredbe“, jasna je Sever.

Zakoni 'bez zuba'

Prije EMFA, nastavlja, medijski sustavi u većini država članica počivali su na zakonima „bez zuba“. Postojali su propisi o medijima, pristupu informacijama, elektroničkim medijima i javnim servisima, ali bez stvarne zaštite od političke i financijske kontrole. U Hrvatskoj, konkretno, regulator nikada nije bio u potpunosti neovisan, javni servisi su ostali pod izravnim političkim nadzorom, a država nije stvorila mehanizme za zaštitu novinara od pritisaka i nadzora.

„Očekivali smo da će upravo EMFA biti korektiv ovakvih nefunkcionalnih nacionalnih sustava. No u hrvatskom slučaju, to što je zamišljeno kao instrument reforme pretvorilo se u minimalističko formalno usklađivanje“, tvrdi Sever. „Vlada je odlučila provoditi uredbu, a ne ispuniti njezin smisao. Kako sada stvari stoje, u Hrvatskoj će regulator (Agencija za elektroničke medije) i dalje biti pod kontrolom politike, HRT i Hina ostat će ranjivi na političke pritiske, a država će i dalje moći raspodjeljivati oglašivački novac bez jasnih kriterija. Takvo 'provođenje' uredbe nije samo propuštena prilika to je otvoreno kršenje duha europskog zakonodavstva“.

Ističe i da bi u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji i na Kosovu EMFA trebala biti politička referenca: ako želiš u EU, moraš imati neovisne regulatore, zaštićene novinare i jasna pravila za javni novac u medijima. U tom smislu, dodaje, EMFA postaje lakmus-test iskrene opredijeljenosti za demokraciju.

„Upravo slučaj Srbije pokazuje što se događa kad se kazneno pravo koristi kao oružje protiv javnosti. Odredbe nacrta novog Kaznenog zakona su u potpunoj suprotnosti s EMFA-om, koja naglašava da se sloboda izražavanja ne smije ograničavati kaznenim zakonom, osim u iznimnim slučajevima i uz strogu proporcionalnost. To je model 'kontra-EMFA', gdje se zakoni koriste za stvaranje atmosfere straha, a ne sigurnosti. I zato se mora jasno reći: država koja donosi zakone koji kriminaliziraju novinarstvo ne može se smatrati kandidatom koji poštuje europske standarde“, poručuje Maja Sever u ime EFJ.

U svim zemljama u ovom dijelu Europe, ističe, pitanje se svodi na jedno: hoće li EMFA i srodne europske politike postati poluga za stvarne promjene, ili tek nova retorička fasada?

„EMFA nije samo pravni akt – to je politički test. Testira volju vlasti da se odrekne kontrole nad medijima i da stvori okvir u kojem novinari mogu raditi slobodno, sigurno i odgovorno“, zaključuje Sever.

Bez odgovora s Kosova

Kosovski sugovornici nisu se odazvali molbi da komentiraju tamošnje stanje medijskih sloboda i sigurnosti novinara.

Prema izvještajima Reporters Without Borders (RSF) u indeksu medijskih sloboda Kosovo je prošle godine doživjelo najveći pad u posljednjih 15 godina zauzevši 99. mjesto od 180 zemalja. Samo godinu dana ranije Kosovo je bilo na 75. mjestu, a prije dvije godine na 56. mjestu.

Općenito, uz političke pritiske i slabosti regulatornog kritično raste broj verbalnih i fizičkih napada na novinare.

___