David Protess - profesor istraživačkog novinarstva koji spašava živote

David Protess - profesor istraživačkog novinarstva koji spašava živote

Ako se ponekad zapitate: "Ima li ovo što ja radim smisla," pročitajte tekst o Dr Protessu, koji na Northwestern Univerisity u Chicagu, na kursu istraživačkog novinarstva, vodi svoje studente kroz revizije smrtnih presuda. Do sada su oborili osam presuda za ubistvo, od čega četiri smrtne.

Četiri godine je Dennis Williams živeo u ćeliji sa jednim zidom i petnaestak metara razdaljine od električne stolice na koju je bio osuđen.

Par belih građana Chicaga pronađen je mrtav 1978. Bili su kidnapovani i ubijeni iz neposredne blizine. Policija nije imala gotovo nikakvih saznanja, sve dok ih anonimna dojava nije odvela do četvorice crnih mladića, od kojih je jedan bio i Dennis Williams. Tužilac je podigao optužnicu za ubistvo, iako nije imao nikakvih fizičkih dokaza.

Dennis, koji je sve vreme tvrdio da je nevin, ne samo da je osuđen na smrt od strane porote sastavljene isključivo od belaca, već je našao novog advokata, koji je isposlovao novo suđenje, samo da bi presuda bila potvrđena.Vratili su ga nazad u njegovu ćeliju sa užasnim komšilukom, gde je Dennis, uprkos tome što je izgubio svaku veru u pravni poredak, odlučio da nastavi da se bori.

Na drugom kraju grada, profesor novinarstva na Northwestern University, David Protess, dao je svojim studentima zadatak da pronađu istinu o slučaju Dennisa Williamsa. Nakon što su se godinama sve pravne institucije grada Čikaga i dva advokatska tima branilaca bavili Dennisom, sukcesivno ga osuđujući na električnu stolicu, mesec dana studentske istrage pod iskusnim i budnim okom Davida Protessa, proizvelo je ključni dokaz, ne samo da je Dennis nevin, već i da je policija znala ko su prave ubice i "sahranila" dokaze.

Testovi DNK potpuno su oslobodili sumnje Denisa i trojicu osuđenih, od kojih je još jedan već 18 godina čekao na smrtnu kaznu. Ukupno su, svi zajedno, odrobijali 65 godina. Denisov advokat je izbačen iz advokatske komore, jedan zatvorenik koji je u procesu figurirao kao informator, priznao je da je lagao, a prave ubice su priznale zločin studentima u kasetofon. Kasnije, Dennis nikada nije napustio stan, a da nekome telefonom ne javi kuda ide. Da bi imao alibi, ako ga uhapse. Ostao je šokiran činenicom da je "profesor novinarstva izvukao više pravde iz njegovog slučaja nego što je to bilo ko iz policije i sudstva imao hrabrosti da uradi". Umro je u aprilu 2003. godine.

"Slučaj Dennisa Williamsa je najgori podbačaj pravnog sistema u istoriji države Illinois," kaže David Protass u jednom intervjuu. "Tu smo imali policijsku zloupotrebu, tužioce koje je više interesovalo da osiguraju izricanje presude nego da otkriju istinu i, na kraju, nesposobnu odbranu". David Protass bi trebalo da zna o čemu priča. On i studenti koji prolaze kroz njegov Medill Innocence Project univerzitetskog tečaja istraživačkog novinarstva, dokazali su, od 1999. godine, nevinost i oslobodili osmoro ljudi sa pravosnažnim presudama za ubistvo, od koje su četiri bile smrtne kazne.

Svake godine, od 1999, kada je projekat otpočet, Protess i njegovi studenti prolaze kroz izvestan broj slučajeva ljudi osuđenih na smrtnu kaznu. Njihov je uspeh zaista fascinantan. Metod koji Protess koristi u radu na slučajevima, veoma je temeljan i, na prvi pogled, jednostavan, a primenljiv je na bilo koju situaciju u kojoj reporter ima posla sa kontradiktornim tvrdnjama, informacijama iz druge ruke i tračevima. Osim ostalog, neki od principa Protassove škole istraživanja glase: ništa ne pretpostavljaj; idi direktno izvoru; ne oslanjaj se na zvanične tvrdnje.

Protess crta tri koncetrična kruga, koje naziva "krugovima potvrde". Spoljni krug su dokumenti sekundarnih izvora, kao što su novinski članci. Sledeći krug su dokumenti iz primarnih izvora, dakle sudska dokumenta kao svedočenja i izjave. Treći krug su prave osobe, svedoci. U samom centru su oni koje Protess naziva "metama": policija, advokati, ostali osimnječeni i sam zatvorenik.

Protessovi studenti rade od prvog kruga na unutra, prateći trag informacija, da vide da li je neka nestala ili bila iskrivljena uz put. Iznenađujuće je na koliko materijala se naiđe u ranim novinskim izveštajima. "Toliko toga se tu nađe, naročito ranih osumnjičenih pored kojih policija samo prođe," kaže Protess. Ovo se događa iz mnogo razloga. Zbog pritiska da se pronađe ubica, zatvori slučaj, javnost uveri da su ulice sigurne, da se postigne dogovor sa osumnjičenim, da se ide na čoveka koji već ima kriminalni dosije, da se štampa skine s vrata...

Događaju se strašne greške. Uključujući i pogubljenja nevinih ljudi.

U intervjuu za konzervativni list svog univerziteta, Northwestern Chronicle, Protas objašnjava zašto je postao protivnik smrtne kazne u SAD: "Vidite, to nije moj moralni stav. Ja sam istraživački novinar. Moja pozicija se zasniva na dokazima. A dokazi kažu da smo u Illinoisu tokom istog perioda u kojem smo pogubili trinaest ljudi, dokazali nevinost devetnaest osuđenika na smrt. Nacionalni prosek je jedan od sedam slučajeva. To znači da je na svakih sedam ljudi koje pogubimo, jednoj osobi dokazana nevinost. Takva stopa greške u pitanju života i smrti ne može se tolerisati."

Protess zato uči studente da novinar mora konstantno da prati svaki korak procesa. Da ne dopuste da stvari nestaju iz njega osim ako znaju zašto su nestale. Da ne veruju ljudima na reč.

David Protess je postao blizak sa mnogim ljudima koje je oslobodio, prisustvovao je njihovim oslobođenjima, ponovnim susretima sa porodicama i učestvovao u njihovim životima nakon dokazivanja nevinosti. Iako duboko preživljava takve stvari Protass kaže: "Trajna slika koja ostaje u meni su pogledi i izrazi na licima mojih studenata i ono što učine sa svojim osećajem stečene moći u realnom svetu, van nastave. U svakom slučaju, to je nasleđe koje želim da ostavim za sobom."

Slika: www.nationinstitute.org