Na listi čekanja za život

Na listi čekanja za život

Rak dojke još uvijek je na prvom mjestu fatalnih bolesti za žensku populaciju. Prema statistikama kojima raspolaže Svjetska zdravstvena organizacija-WHO, godišnje u svijetu oboli više od milion žena, a u JU Dom Zdravlja Tuzla na preventivni pregled se čeka dvije godine.

U Bosni i Hercegovini oko 1.300 žena godišnje oboli od raka dojke, a
pola njih ne uspije pobijediti tu tešku bolest. Jedini način uspješne
borbe i prevencije, prema istraživanjima SZO-a, je rano otkrivanje ove
bolesti ljekarskim pregledom pomoću aparata nazvanog mamograf.  Na taj pregled, koji traje pet minuta, u tuzlanskom Domu Zdravlja čeka se i po dvije godine.

Izvještaj Zavoda za javno zdravstvo FBiH; Sl. 1.1. Vodeća sijela raka kod žena u FBiH, uporedba 2007. i 2008. godina

U Tuzlanskom zdravstvu postoje tri ovakva instrumenta. Dva javna i
jedan privatni.  Oko njiih se vrti ova priča. Priča o javnom zdravstvu
i ljudskim pravima. Na papiru, u zakonskoj regulativi, sve funkcionise
u najboljem redu, ali u praksi nailazimo na surovu stvarnost.

 

Izvještaj Zavoda za javno zdravstvo FBiH; Sl. 1.1. Vodeća sijela raka kod žena u FBiH, uporedba 2007. i 2008. godina

 

DOBAR DAN I DOVIĐENJA ZA PAR GODINA

Ana Kamenjašević, 52-godišnja građanka Tuzle prepričava svoj sudar sa birokratijom javnog Doma zdravlja:“Stalno apeliraju da je redovan pregled najvažniji, najbolja prevencija. Doktoru sam se javila nakon što sam počela osjećati bolove u predjelu grudnog koša, ali nisam naišla na razumijevanje i efikasan sistem”, sjeća se Ana.

09. oktobra 2009. godine, naručena je na pregled zakazan za 08. decembar 2011. godine. Iako je regularna osiguranica u Javnom zdravstvenom sistemu, čekaće više od dvije godine da odagna svoj strah.

“Kada su mi rekli termin za pregled, ja sam ostala apsolutno šokirana. U prvom trenutku sam bila bijesna, sve me je to potpuno izbacilo iz takta. Međutim, kako vrijeme odmiče, sve više osjećam strah. Za dvije godine može mnogo toga da se desi, čitav život se promjeni”, ističe gospođa Ana.

“Prednost kod mamografskog pregleda imaju žene koje spadaju u rizične skupine pacijenata, zatim pacijenti oboljeli od karcinoma, pacijenti sa svježim povredama, upalni procesi itd. Sve te skupine pacijenata ne ulaze u listu čekanja, nego se primaju odmah”, objašnjavaju u Domu zdravlja. “Svi ostali idu na listu čekanja, a kada će doći na red zavisi od termina koji je na raspolaganju” obrazlaže organizaciju rada u u javnom domu zdravlja, Dr. Amila Halilčević, specijalista radilogije i, donedavno, jedini obučeni kadar za obavljanje mamografskog pregleda.

“Priliv pacijenata je svakim danom sve veći. Obuhvaćeni broj pacijenata se razlikuje, ako gledamo nekoliko godina unazad i on se rapidno povećava. Dnevno se u Domu Zdravlja obavi 10 do 12 redovnih pregleda, redovno naručenih pacijenata, te ostali pregledi koji se odnose na onkološke pacijente, hitne slučajeve, sistematske preglede i slično”, objašnjava doktorica Halilčević.

Ona tvrdi da stručni tim trenutno obavlja i više posla nego što, realno, može i smije, a isto tvrdi i glasnogovornik Doma zdravlja Adis Nišić: “Trenutno u Domu Zdravlja rade samo tri specijalizirana radiologa koji, zbog lične zdravstvene zaštite, dnevno smiju uraditi od 5 do 10 mamografskih pregleda. Naravno da i nama to predstavlja problem i da smo toga svjesni. Međutim, još jednog radiologa specijalistu naša ustanova će dobiti tek za četiri godine, koliko traje specijalizacija,” kaže Nišić.

Dok u Ministarstvu zdravlja Tuzlanskog kantona nisu imali više vremena za razgovor o ovoj temi, posljedice loše organizacije sistema javnog doma zdravlja obijaju se o zdravlje pacijenata. Oni se žale na slučajeve nemogućnosti zakazivanja pregleda, višemjesečno čekanje na pregled, ali i na tumačenje njegovih rezultata i uspostavljanje dijagnoze. Ni Veronika Žižak, voditeljica grupe za samopomoć oboljelima od karcinoma, pri udruženju Prijateljice, nije zadovoljna efikasnošću zdravstvenog sistema.  Nevladina organizacija za koju radi učestvovala je u humanitarnoj akciji za nabavku mamografa. Danas, nije zadovoljna onim što čuje.  “Ovo trenutno ne funkcioniše kao centar za mamografiju. Sistem je uspostavio listu čekanja, a čekanje na pregled, do čak dvije godine, je izuzetno opasno,” kaže godpođa Žižak. ‘’Smatram da ni statisike nisu relevantne, jer ne postoji registar oboljenja. Kada bi se znao stvaran broj oboljelih, koji je vjerovatno znatno veći od onog koji se iznosi u javnosti, možda bi se i borba protiv karcinoma dojke ozbiljnije shvatala” kaže Žižak.

DOM ZDRAVLJA ZABORAVLJA

Na području Tuzlanskog kantona javno zdravstvo raspolaže sa dva mamografa, od kojih se jedan nalazi na Univerzitetsko-kliničkom centru (UKC), a drugi u  Domu  Zdravlja Tuzla. Na Kliničkom centru liječe se žene sa područja svih općina Tuzlanskog Kantona, osim Općine Tuzla. One su upućene na ljekarsku njegu u  Domu Zdravlja, i većina ih je nezadovoljna kvalitetom pruženih usluga.

Maja Pavljašević, apsolventica ekonomije, nefunkcionisanje zdravstvenog sistema otkrila je dosta rano. U dvadesetoj godini obolijeva od melanoma. Danas je dobro, ali svaka, i najmanja, bol za nju je alarm da posjeti svog doktora. “Ja sam, također, jedna od onih mladih djevojaka koja je imala negativno iskustvo u Domu Zdravlja po pitanju ultrazvučnog pregleda. Moj problem je bio sljedeći: imala sam bolove u ramenu i ispod pazuha, te prateći televizijske emisije bojala sam se da se ne radi o raku dojke. Kada sam došla svom doktoru u porodičnoj medicini i  tražila da mi da uputnicu za ultra-zvuk grudi, rekla mi je da sam premlada, da nisam u rizičnoj skupini i da već imaju previše bolesnica na listi čekanja za ultra-zvuk” prisjeća se Maja neprijatnih trenutaka. ‘’Bilo mi je jako teško da čujem tako nešto, jer me je bilo strah, i u takvoj ste situaciji da bi uradili bi sve da dođete na pregled. Onda vas netko tako odbije i vi morate ići privatno i dati novac za nešto što je, u biti, uključeno u vaše zdravstveno osiguranje”,  sliježe Maja ramenima na kraju svoje priče.

Dr. Mirela Kapidžić, specijalista ginekologije i akušerstva na Univerzitetskom Kliničkom Centru, gdje radi drugi tuzlanski mamograf, kritički se osvrće na organizaciju rada u javnom domu zdravlja, te smatra da se zdravstvene ustanove moraju više okrenuti ka brizi o pacijentima.

Prema podacima Zavoda za statistiku FBiH smrtnost od malignoma je petina od ukupne smrtnosti  i zauzima drugo mjesto, odmah iza bolesti srca i krvnih sudova. Za žene iznad četrdeset godina starosti, mamografski pregled se preporučuje svake dvije godine, a za žene iznad 50 godina starosti najmanje jednom godišnje. U BiH godišnje od raka dojke oboli oko 1.300 žena, a skoro polovina ne uspije da pobijedi ovu bolest. Rano otkrivanje raka spašava živote.
„Vrlo je neozbiljno tolerisati ovaj problem i ne prihvatiti njegovu istinsku težinu. Ljekar sam i savršeno sam svjesna šta za pacijenta znači briga o zdravlju i pravovremeni pregled.  Kod nas je problem sa raznoraznim uputnicama. Pacijenti da bi došli na pravo mjesto, da bi ostvarili pravu zdravstvenu uslugu, preventivnu zdravstvenu uslugu, moraju da prođu nekoliko instanci, da dođu do adekvatne zdravstvene zaštite. Pacijent, jadan, luta od porodičnog ljekara, preko ljekara opšte medicine  do ljekara specijaliste. Trenutno se ne zna na koje mjesto se pacijent treba javiti. Nije problem ni do kadra koji će to raditi, pacijentu su najveći problem uputnice koje ne može da dobije iz primarne zdravstvene zaštite, da bi taj pregled na vrijeme obavio u UKC-u. Nama, ljekarima, su praktično svezane ruke“, pojašnjava dr. Kapidžić.

Ona takođe smatra da dva dijela istog zdravstvenog sistema, Dom zdravlja i Univerzitetsko-klinički centar, treba bolje da sarađuju. „Problem organizacije bi se znatno umanjio kvalitetnom saradnjom, adekvatnom procjenom stanja pacijenata i urgentnosti pregleda. Moramo dati pacijentima mogućnosti da ostvare svoje osnovno ljudsko pravo, pravo na zdravstvenu njegu i zdravlje. Valjda smo zbog toga tu. Tužno je, ali možemo reći da je medicina, na neki način, komercijalizirana i pacijent se stavlja u zapećak“ kaže dr. Kapidžić.

Kada su u pitanju zemlje u Regionu, prema istraživanjima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u 2005. godini broj oboljelih žena bio je 2.303, dok je u Srbiji taj broj i veći, s obzirom na veću populaciju. U zemljama koje duže vrijeme imaju programe ranog otkrivanja raka dojke (npr. Finska, Velika Britanija), unatoč općem trendu porasta oboljelih, bilježi se pad mortaliteta, dok je mortalitet od raka dojke u zemljama u regionu, na žalost, još uvijek u porastu.

HIPOKRAT - BUSINESS MAN

Treći mamograf u Tuzli posjeduje privatna klinika. Pregled košta 50 KM, a famozne „liste čekanja“ ne postoje. U čekaonici srećem još jednu, nezadovoljnu, bivšu pacijenticu javnog Doma Zdravlja. Nakon iskustva sa javnim zdravstvom, odlučila je da za kvalitetnu uslugu sama plati. Fadila Tinjić ima 50 godina i zaposlena je u Općini Tuzla. Od prije nekoliko godina mora redovno kontrolisati svoje zdravstveno stanje.

“Imam cistične promjene na obje dojke, te moram redovno da pratim njihovo stanje, svaka tri mjeseca ultra-zvukom. Nisam u mogućnosti u Domu Zdravlja da to radim, zato što se na kontrolu čeka po godinu i više. Zato sam došla u privatnu ordinaciju. Zdravstveno sam osigurana, ali naravno da se bojim za svoje zdravlje, ” kaže Fadila. “Trebali bi barem, u Domu Zdravlja, zbog tog redovnog uplaćivanja zdravstvenog osiguranja omogućiti redovan pregled ženama koje imaju problema, ako ne mogu omogućiti svim ženama. Bilo bi lijepo da svim ženama omoguće, a pošto ne mogu da omoguće ni bolesnim ženama, mi smo prinuđeni da dođemo u privatne ordinacije”, žali se gospođa Fadila.

Pacijenticama bez novca preostaje višemjesečna strepnja. Ana Kamenjašević, 52-godišnja građanka Tuzle sa početka priče, govori o tome: “Pomalo me hvata i panika. Pogotovo što imam 52 godine, koje su jako kritične, i u kojima bi žena trebala obaviti tu vrstu pregleda najmanje jednom godišnje. Ja sam razmišljala da odem u neku privatnu ordinaciju, jer neću moći tako dugo čekati.’’

“Međutim, s druge strane, firma u kojoj ja radim redovno plaća sve doprinose, pa i zdravstveno osiguranje. Zato me hvata  bijes. Od moje plate se odbija iznos za plaćanje zdravstvenog osiguranja, a ja bih sada trebala da plaćam duplo”, razočarana je gospođa Kamenjašević.

Od pregleda koji se mjeri minutama, dijeli je još nešto manje od dvije godine.