Poplave, cenzura i teorije zavjere

Poplave, cenzura i teorije zavjere

Poplave, cenzura i teorije zavjere

Kako mediji u Srbiji izvještavaju o poplavama? Iz Beograda za Media.ba, Dino Jahić.

Nema velike razlike između BiH i Srbije ovih dana. Obje države pate pod teretom jedne od najvećih prirodnih katastrofa koje su se ikada dogodile na ovim prostorima. U obje države građani su prepušteni sebi dok se funkcioneri trkaju ko će se fotografisati na više poplavljenih mjesta. U obje države količina cenzure, dezinformacija i špekulacija iznesenih u posljednjih nekoliko dana prosto je nevjerovatna.  

Nije korektno a ni moguće u jednom tekstu dati cjelokupnu medijsku sliku i prikazati kako su novinari izvještavali o određenom događaju. Posebno ne o događaju ovakvih razmjera – u situaciji u kojoj je vijesti teško pratiti samo s profesionalne distance, hladno i bez emocija. Ipak, određeni se fenomeni evidentno izdvajaju i o njima je potrebno raspravljati i analizirati ih.
 
Upozorenja koja niko nije htio čuti
 
Čak i oni koji ne gledaju često televizijske programe u proteklih mjesec dana su mogli primjetiti da vremenske prognoze najavljuju velike količine padavina na Balkanu. Isto se moglo vidjeti i na bilo kom od međunarodnih sajtova koji se bave vremenskim prilikama. Ipak, čak i kada je u informativnoj emisiji na Radio-televiziji Srbije (RTS) rečeno da će za tri dana pasti kiše koliko inače padne za dva mjeseca mnogi su se više brinuli zbog nemogućnosti šetnje nego zbog mogućih poplava. Jednostavno, zvaničnih upozorenja je bilo jako malo – ni mediji ni organi vlasti nisu posvetili previše pažnje alarmiranju javnosti o potencijalnoj katastrofi. Kasnije će se ispostaviti da je informacija bilo sasvim dovoljno – stručnjaci i meteorolozi danima su upozoravali ali izgleda da nije bilo nikog da ih sluša. Ili da to objavi i postavi suvislo pitanje vlastima. Čak i kada su se vodeći mediji bavili ovom tematikom, kao dnevna novina Blic još 2012. godine, to očito nije imalo uticaja.
 
Koliko se nije vodilo računa pokazuje video prilog lokalne televizije iz Obrenovca, grada blizu Beograda, nastao prije mjesec dana, u kome reporter uvjerava javnost da većih poplava ne može biti jer: „U preduzeću koje gazduje našim priobaljem negiraju mogućnost  poplave bilo kakve razmere, pre svega zbog efikasne mreže kanala u ovom delu zemlje.“ Mali ali značajan primjer neprofesionalnosti – za sagovornika je uzet ribočuvar. Uz svo poštovanje, teško da je ribočuvar prava adresa za razgovor o ovakvim pitanjima. Ali kako to objasniti ljudima koji gledaju tv i vjeruju onom što vide („objavili su - mora da je tako“ mentalitet)?

(Dez)informacije 
 
Danas je Obrenovac opustošen, neprepoznatljiv, potopljen za samo nekoliko sati. Vjerovatno će proći dosta vremena prije nego postane potpuno jasno šta se sve u tom gradu i oko njega dešavalo jer u ovom trenutku postoji ogromna količina oprečnih informacija o kojima je još rano donositi sud. Ipak, ono što zabrinjava sa aspekta medijskih sloboda jeste da je u proteklim danima nestalo nekoliko manjih portala i tekstova koji su između ostalog kritkovali ponašanje vlasti u kriznoj situaciji. Nažalost, ovo je sve češća pojava u Srbiji
 
Javnost upućuje zamjerke na riječi gradonačelnika Beograda da stanovnici Obrenovca ne napuštaju svoje domove, što je objavljeno u petak 16. maja - kada su poplave već trajale. Iako je vijest sa tom izjavom ubrzo nestala sa mnogih portala a gradonačelnik demantovao izgovoreno , internet ima nešto bolje pamćenje  a dostupan je i videozapis . O dešavanjima u Obrenovcu možete čitati ovdje , uz opasku da mnoge informacije iz komentara i sa društvenih mreža u ovom trenutku zaista nije moguće potvrditi, što ne znači da ih treba ignorisati. Iako se postavlja sve više pitanja o brzini evakuacije, nadležni uglavnom kažu da nisu napravljeni propusti.
 
Prostor za izražavanje drugačijeg mišljenja u posljednje vrijeme znatno je sužen – na nekoliko sajtova i blogova (ako ih ne hakuju), u komentarima pod tekstovima (ako ih ne obrišu) i na društvenim mrežama. A i tada se ponovo može raspravljati o vjerodostojnosti i dokazivosti iznesenih informacija. Facebook, Twitter i druge slične mreže odigrale su veliku ulogu u spašavanju ljudi, dijeljenju informacija o ugroženim lokacijama i prije svega u alarmiranju građana da se uključe u dostavu pomoći. Ipak, koliko god dobrog činile, mreže donose i veliku opasnost od širenja dezinformacija i panike, posebno jer takve informacije mediji često prenose bez ikakve provjere - o čemu između ostalog govori i tekst objavljen na portalu Peščanik. Npr. Beogradom se u petak najprije na mrežama a zatim i u medijima proširila nepotvrđena vijest o neispravnosti vode za piće. U roku od nekoliko sati vijest je ili povučena  ili demantovana ali bilo je kasno - sva flaširana voda u centru grada je rasprodana i nije je bilo moguće kupiti. 
 
Baš kao i u BiH, nevezano za uobičajene sisteme informisanja, ljudi su se brzo samoorganizovali pa je na sajtu Centra za promociju nauke objavljena mapa sa lokacijama na kojima se u Beogradu skuplja pomoć, dok su na PlanPlusu – popularnoj mapi Beograda i drugih gradova – označene lokacije SOS punktova. Na sajtu Poplave.rs može se pronaći mnoštvo bitnih informacija, kao što je redovno ažurirana tabela u kojoj je naznačeno gdje je šta potrebno donirati. Osim novinara, radio-amateri  i dobrovoljci su u prvim danima poplava odigrali bitnu ulogu ne samo u spašavanju već i u informisanju.
 
Političari ili spasioci
 
Nakon početne uspavanosti i kada je već postalo jasno da se dešava nepogoda velikih razmjera  mediji u Srbiji su svu pažnju fokusirali na poplave. RTS je promijenio programsku šemu i imao direktna uključivanja sa terena, vanredne vijesti te u nekoliko navrata i otvoreni program. Slično su radile i ostale televizije. Većina uticajnijih portala pratila je događaje „iz minuta u minut“ a u totalnom haosu od informacija koje su stizale sa terena dešavalo se da na istoj stranici paralelno ide nekoliko live blogova pa se čitaocu nije bilo lako snaći. I u štampi i na portalima dominirali su „kataklizmični naslovi“ i naglašena dramatičnost događaja.
Kao i u BiH, u medijskim izvještajima su veoma često u prvi plan dolazili političari i funkcioneri, prije svega premijer Aleksandar Vučić. U mainstream medijima je u proteklih godinu-dvije jako teško pronaći kritiku upućenu njemu ili njegovim saradnicima i čini se kako se ništa ne može dogoditi bez da to sam premijer ne odluči ili ne učestvuje u tome. Tokom poplava mediji su redovno izvještavali o njegovim aktivnostima. Portal dnevnog lista Kurir 15. maja donosi vijest i fotogaleriju Vučićevog odlaska u mjesto Koceljevo kako bi dostavio pomoć građanima, nakon što je„otkazao sve današnje obaveze“, dok su već sutradan čitaoci mogli vidjeti premijera kako „spašava dete iz bujice“ u Obrenovcu (u međuvremenu je video uklonjen).
 
Uz obavezno prisustvo kamera i drugi političari su tragediju koristili za samopromociju. Bilo da su utovarivali pomoć, pomjerali drveće sa ceste  ili išli u oblizak poplavljenih gradova, novinari su uvijek bili uz njih. Zauzimanje mjesta u čamcima za spašavanje i poziranje fotoreporterima mnoge je iritiralo, što pokazuje bijes mještana Krupnja koji su bez pomoći pet dana bili odsječeni od svijeta, kao i rezigniranost spasioca iz Obrenovca.
 
 
 
Zvijezde i zavjere
 
Prosto je nevjerovatno kojom brzinom teoretičari zavjere ulaze u javni prostor čim se dogodi nešto što bi na bilo koji način moglo potvrditi njihove teorije. Godinama se u Srbiji špekuliše da su u okolini Beograda instalirani HAARP (link 19) sistemi a paranoja je dosegla te granice da se pojavljuju priče kako je jedan uređaj smješten u spomeniku na Ušću ili u nedavno izgrađenom Mostu na Adi. Na društevnim mrežama i komentarima pod tekstovima ljudi su čak predlagali da se ide rušiti HAARP u mostu, dakle sam most!? 
FOTO:  Most na Adi i spomenik Večna vatra
 
Osim HAARP-a neki su za poplave bili spremni orkviti i LGBT populaciju ili pobjednicu nedavno održane Evrovizije – u čemu su prednjačili crkveni velikodostojnici
 
 
Kao i uvijek u ovakvim situacijama, brojne fotografije koje su se pojavljivale po društvenim mrežama a koje su mediji preuzimali zapravo su nastale ranije i na drugim mjestima. Kurir je kao ilustraciju za tekst „Bednici: Krali patike a za evakuaciju čamcem tražili 1000 dinara!“ iskoristio fotografiju pravih spasilaca – koja kasnije jeste uklonjena ali šteta je već bila napravljena. 
 
 
Mediji su odigrali veliku ulogu u pozivanju javnosti u pomoć ugroženima ali zloupotreba ljudskih tragedija zarad povećanja čitanosti/gledanosti pravila je na momente svojevrstan reality show od prirodne katastrofe. U prvi plan na fotografijama često su stavljani maloljetnici, čak i kad nije sigurno da imaju veze sa događajem koji se opisuje. Na čak četiri od pet posljednih naslovnica Blica nalaze se fotografije maloljetnika, uglavnom prikazanih u teškom položaju prilikom ili nakon spašavanja. 
Dosta prostora posvećeno je (samo)promociji „zvijezda“ kroz tekstove o njihovim donacijama i borbi s poplavama - celebrity kultura i u vrijeme nepogode! Patetičan tekst „Ceca mobilisala sve muškarce iz svoje kuće“ objavljen je u listu Alo, a preuzeli su ga i portali drugih medija. Između ostalog, čitaoci mogu saznati da „folk zvezda saoseća sa svojim narodom i noćima ne spava“ kao i da ne želi da svoja djela objelodanjuje u medijima – iako se u tekstu navodi da će donirati 10.000 eura „već u toku prepodneva“
 
Komentar ili analizu obično bi trebalo nekako poentirati. Jedina smislena poenta u ovim danima je – biće vremena i za senzacije i za skupljanje političkih poena i za pametovanje na društvenim mrežama. Sada „zvijezde“, političari, novinari trebaju biti prije svega ljudi i pomoći unesrećenima koliko ko može. Ili barem ne činiti dodatnu štetu.