Akt koji insistira na većoj odgovornosti društvenih mreža stupio na snagu u EU

Štetni sadržaj na internetu, njegova regulacija i šta će novoga donijeti DSA

Akt koji insistira na većoj odgovornosti društvenih mreža stupio na snagu u EU

BiH će morati primijeniti Akt o digitalnim uslugama.
 
foto: Pixabay / Ilustracija
 
Akt o digitalnim uslugama (DSA), jedan od načina borbe protiv širenja nezakonitih i štetnih sadržaja na internetu, za kojeg je krajem aprila ove godine na nivou Evropske unije (EU) postignut politički dogovor, sredinom novembra je stupio na snagu.
 
Online platforme će, kako je objavljeno na stranici Evropske komisije, do 17. februara 2023. morati da prijave broj aktivnih korisnika na svojim web stranicama. Na osnovu brojeva korisnika Komisija će donijeti procjenu da li platformu treba označiti kao vrlo veliku internetsku platformu ili pretraživač. Nakon što donesu odluku, imat će četiri mjeseca da ispune obaveze iz DSA, uključujući provođenje i podnošenje Komisiji prvih godišnjih procjena rizika. Države članice EU, kako je objašnjeno, morat će do 17. februara 2024., kada bi DSA trebao da bude u potpunosti primjenjiv za sve subjekte u njegovom djelokrugu, da ovlaste svoje koordinatore za digitalne usluge. 
 
Aktom o digitalnim uslugama, između ostalog, utvrđuje se jasna odgovornost pružatelja posredničkih usluga, a posebno internetskih platformi poput društvenih mreža i internetskih tržišta, uvodi se odgovornost platformi za algoritme, te poboljšava moderiranje sadržaja, a cilj ovog zakona punog naziva Digital Service Act - DSA  je stvaranje sigurnijeg digitalnog prostora u EU.
 
Prema mišljenju istraživača Share Fondacije Bojana Perkova, DSA je veliki korak u kontroli tehnoloških kompanija jer se njime insistira na mnogo većoj transparentnosti i odgovornosti platformi za moderaciju sadržaja.
 
Medijska ekspertica Bojana Kostić kaže da je pitanje ugradnje određenih korektivnih i kontrolnih mehanizama u procese kreiranja ili moderiranja slobode izražavanja koje provode kompanije društvenih mreža.
 
“Srž jeste na regulaciji slobode izražavanja, ali ne na način na koji mi to tradicionalno posmatramo kao prava pojedinca u odnosu na određene grupe, ali je svakako deo kako će te kompanije regulisati našu slobodu izražavanja koju oni već regulišu deset godina, odnosno 20 i više otkad imamo internet posrednike”, smatra Kostić.
 
Bosna i Hercegovina će morati primijeniti Akt o digitalnim uslugama, zato što je, kako pojašnjava Maida Ćulahović iz Regulatorne agencije za komunikacije BiH, u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, što znači da mora da primjenjuje pravnu stečevinu EU. Navodi da je riječ o zakonima sa direktnom primjenom, koji ne moraju da se transponuju u zakonodavstvo, ali da bi se o ovom novom zakonu u BiH moglo govoriti tek od 1. januara 2024. godine.
 
Pravila DSA: Šta znače za korisnike? 
 
DSA nazivaju zakonom koji će „očistiti internet“, a nova pravila uključuju, između ostalog, i zabranu oglašavanja usmjerenog na djecu ili oglašavanje zasnovano na podacima o vjeroispovijesti, spolu, rasi i političkom mišljenju. Takođe vladama EU se omogućava da zatraže uklanjanje ilegalnog sadržaja, uključujući onaj koji promiče terorizam, seksualno zlostavljanje djece, govor mržnje i komercijalne prevare. Pored nabrojanog, platforme društvenih mreža će morati omogućiti korisnicima da označe ilegalni sadržaj na „jednostavan i efikasan način“ kako bi se mogao brzo ukloniti, dok će online tržišta poput Amazona trebati slične sisteme za označavanje sumnjivih proizvoda.
 
Druge mjere uključene u DSA zahtijevat će od velikih online platformi i internet pretraživača da preduzmu specifične mjere tokom krize, što je potaknuto invazijom Rusije na Ukrajinu i dezinformacijama koje su se pojavile u vezi s tim.
 
Mnogi polažu velike nade u DSA, jer vjeruju da će njegovom primjenom biti stvoren sigurniji internet, no prema mišljenju medijske ekspertice Bojane Kostić, isuviše je rano da bi se to moglo reći. Ona podsjeća da se prvi put u historiji regulacije medija i digitalnih prostora, a i medija uopšte na nadnacionalnom nivou, razgovara o ovoj temi.
 
“Ako pitate da li su mere koje su predložene i zakonska rešenja svrsishodna, reći ću da mislim da promašuju metu, da meta treba da bude moć kompanija, a ne posledice te moći ili ekstrapolacije te moći nego treba da bude sama moć”, kaže Kostić. Ona govori i da DSA teži da napravi jednak položaj za sve učesnike na tržištu, a ne nužno i da zaštiti učesnike u njemu, uključujući i građane, što je ključna nijansa.
 
“Drugi razlog je taj što ovim zakonom EU pokušava da ugradi neke korektivne mehanizme i da redukuje štetu koje ove kompanije izazivaju pojedincima, ali da ne umanje kompetitivnu vrednost tih kompanija i EU na tom tržištu. Tako da je ovaj zakon deo ekonomskih mera koliko i ljudskopravaški”, poručuje Kostić.
 
O tome kako će ovaj zakon uticati na korisnike društvenih mreža Kostić kaže da ta direktiva “ne dira u korištenje”, štaviše, da ona osigurava da status quo i moć kompanija ne bude uzdrmana.
 
“Ta moć kompanija je na neki način možda i cementirana, ali cela poenta je da to neće uticati na nas kao korisnike, štaviše, sama direktiva predviđa i medijsku pismenost kao jednu od posebnih mera koje države članice treba da podignu na ozbiljniji nivo. Da li nude alternativu ili alate građanima? Nažalost, ne i to se veoma zamera regulativi da ona građanima, korisnicima nije omogućila kontrolu koju smo toliko želeli da vidimo u tome”,  kaže ona. 
 
Kada je riječ o sistemskim rizicima koje kompanije treba da adresiraju u svojim procjenama rizika i prema ponuđenim rješenjima, prema njenim riječima, jedna od mjera, kada se utvrdi da postoji sistemski rizik za utišavanje govora, za manipulacije i za političko targetiranje jeste da se jedan od parametara na osnovu kojih se određuje pristup informacijama stavi pod kontrolu korisnika.
 
Problemi pri regulaciji sadržaja u zemljama Zapadnog Balkana
 
Brojni su problemi sa moderacijom sadržaja na društvenim mrežama u svijetu, a za sada zemlje Zapadnog Balkana ostaju izvan DSA-a. Ćulahović govori da je iako je riječ o zakonima koji imaju direktnu primjenu i ne moraju se transponovati u zakonodavstvo, ipak smatra da je rano govoriti kako će primjena DSA izgledati u BiH i zemljama Zapadnog Balkana.
 
„Zemlje regije su premala tržišta i teško je očekivati da ćemo biti nadležni za jednu od tih posredničkih usluga ili platformi koja se reguliše DSA-om, međutim ono čemu se radujem je uspostavljanje sistema zaštite korisnika“, navodi ona. Objašnjava da će uspostavljanjem koordinatora za digitalne usluge ili određene platforme značiti da će i građani u BiH koji koriste te platforme, a koje su u nadležnosti jedne od zemalja EU, imati mogućnost da šalju prigovore i da se koriste mehanizmima zaštite korisnika koji su predviđeni DSA-om. 
 
Aktom o digitalnim uslugama predviđeno je da svaka država imenuje koordinatora za digitalne usluge, a Ćulahović je navela da to može biti jedna institucija ili više njih od kojih će jedna biti koordinator.
 
Najveći izazovi u moderaciji sadržaja na društvenim mrežama u zemljama Zapadnog Balkana je, prema mišljenju Bojana Perkova, nepoznavanje lokalnog konteksta, jezika, kulturoloških standarda koji oblikuju region, a koji je vrlo povezan.
 
„Region ima vrlo povezanu istoriju naročito u skorijem periodu zbog ratova koji su se desili i opet sa druge strane pitanje je koliko su društvene mreže spremne da ulože svojih resursa u neko tržište koje je relativno malo kao što je to Zapadni Balkan. Dakle sve zemlje Zapadnog Balkana kad se saberu po broju stanovnika mnogo su manje od recimo jedne Francuske ili Nemačke“, navodi on.
 
Kaže da način uklanjanja sadržaja na društvenim mrežama nije efikasan jer mašine, odnosno algoritmi, uklanjaju sadržaj na društvenim mrežama što dovodi do posljedica na slobodu govora, odnosno uklanjanja legitimnog sadržaja.  
 
„Posljedice po slobodu govora su pre svega takve da se uklanja legitiman sadržaj upravo zbog toga što te mašine, odnosno algoritmi i filteri koji se bave filtriranjem sadržaja, nisu savršeni; to nisu ljudska bića i dešavaju se greške upravo zbog toga što ne mogu često da prepoznaju kontekst da li je nešto parodija, satira, karikatura, da li se koristi u dozvoljene svrhe kada je reč o zaštiti autorskih prava“, ističe Perkov u razgovoru za Mediacentar.
 
On kaže da pored toga postoje i različita poimanja slobode govora i slobode izražavanja u različitim dijelovima svijeta. Često može doći, kako navodi, do nesuglasica s obzirom na to da su najveće svjetske platforme upravo iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD) gdje postoji mnogo viši stepen slobode izražavanja nego u određenim dijelovima svijeta kao što je na primjer Evropa.
 
Dodaje da se u zemljama Zapadnog Balkana malo govori o moderaciji štetnog sadržaja na internetu, te da korisnici društvenih mreža nisu upoznati s tim sve dok im se ne desi da im neki sadržaj bude uklonjen.
 
„Tek kada im se desi da im se neki sadržaj ukloni, skine, da im se suspenduje nalog, onda se zainteresuju za to, te se pitaju kako se to desilo i koji su načini da se žali na tu odluku. Tu često dolazimo u situaciju da prosečan korisnik, naročito ako je neka odluka koju je dobio na mail napisana na jeziku na kojem ne razume, recimo na engleskom, ne može mnogo toga da uradi ukoliko ne postoji određeni predstavnik te kompanije koji može da mu pomogne na njegovom jeziku ili da na drugi način dođe do zadovoljenja njegovih prava“, smatra Perkov.
 
Trenutni trendovi u regulaciji sadržaja u Evropi 
 
Pored DSA, nekoliko je primjera zakonodavnog ili regulativnog okvira kojim se nastoji uticati na odgovornost društvenim mreža u Evropi, ali oni koji se primjenjuju, kao naprimjer u Njemačkoj, prema mišljenju Ćulahović, uglavnom su ograničavajući. Kao dobre primjere regulacije online sadržaja izdvaja nacrte o kojima se trenutno razgovara u Velikoj Britaniji i Irskoj koji još nisu usvojeni. Kaže da ovi nacrti uspostavljaju okvir koji će se primjenjivati i na nezakonite i na štetne sadržaje, odnosno sve što se podrazumijeva pod online harms.
 
„Ovi nacrti daju nadležnost svojim regulatorima, proširuju nadležnost regulatora koji se trenutno bave samo elektronskim medijima i na online harms ali to će biti vrsta regulacije koja više ide u pravcu koregulacije. Dakle online platforme, društvene mreže će biti u obavezi da primjenjuju određene mehanizme kako bi osigurali zaštitu i prava korisnika, a regulator će biti taj koji će vršiti naknadnu kontrolu“, objašnjava Ćulahović.
 
Za te nacrte je bitno naglasiti i da će regulatori imati ovlasti da traže određene informacije, da izriču mjere, sankcije i provode sisteme zaštite korisnika. Takođe, prema njenom mišljenju, interesantno u vezi sa tim prijedlogom je i što će nadležnost pripasti regulatorima koji su nezavisna tijela i za koja se smatra da imaju iskustva u regulaciji medijskog sadržaja koji se mogu primijeniti i na online sadržaje.

Više o Aktu o digitalnim uslugama čitajte u tekstu Mediacentra Sarajevo.
 
___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.