Javni novac, skriveni kriteriji i lojalni mediji: zašto finansiranje medija u BiH ostaje izvan zakona i javnog nadzora

foto: Pixabay / Ilustracija

Vlada Tuzlanskog kantona je krajem 2025. godine, tokom novogodišnjeg prijema u kabinetu premijera Irfana Halilagića, vlasnicima lokalnih medija uručila ugovore o dodjeli godišnjih subvencija. Za tu budžetsku stavku izdvojeno je ukupno 200.000 konvertibilnih maraka.

Lista dobitnika, kao ni projekti koji su bili predmet ocjenjivanja, nisu bili javno objavljeni – ni putem oglasne ploče, niti na zvaničnoj internet stranici kantonalne Vlade. Međutim, nakon upita portala Media.ba, lista je dostavljena. Iz naziva prijavljenih projekata, poput: „Praćenje rada Vlade Tuzlanskog kantona“, „Iz prve ruke – rad Vlade Tuzlanskog kantona“, „Aktuelnosti Vlade Tuzlanskog kantona“ i „Sistemsko praćenje aktivnosti i izvještavanje“, vidljivo je da se većina njih odnosi na marketinške aktivnosti Vlade. Jedan od uslova iz javnog poziva bio je i broj pratilaca osnovnog službenog profila medija na društvenim mrežama Meta platforme.

Među dobitnicima subvencija nisu isključivo mediji, već i udruženja izdavača, poput A&M Media Tuzla, čija vlasnička struktura nije poznata, zatim marketinška agencija Inform iz Živinica, kao i Udruženje Centar kreativnih aktivnosti, čiji podaci o vlasništvu također nisu javno dostupni. Istovremeno, Vlada Tuzlanskog kantona je u budžetu za 2026. godinu povećala sredstva Javnoj ustanovi Radio-televizija Tuzlanskog kantona (RTVTK) za dodatnih 200.000 konvertibilnih maraka. Kao razloge za ovo povećanje, iz Ministarstva finansija Tuzlanskog kantona naveli su izmirenje obaveza po sudskim presudama, dodatno utvrđene obaveze u postupku inspekcijske kontrole Porezne uprave Federacije BiH, te povećanje plata zaposlenima.

Osim Tuzlanskog kantona, rad komercijalnih medija subvencioniraju i Vlada Unsko-sanskog kantona sa 200.000 konvertibilnih maraka, te Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona sa 420.000 konvertibilnih maraka. Iz Zeničko-dobojskog kantona na novinarski upit nisu odgovorili.

Deset miliona za lokalne medije

Prema nepotpunim podacima prikupljenim u ranijem periodu, finansiranje medija u vlasništvu kantona i gradova u Federaciji BiH tokom 2025. godine građane je koštalo oko 9,63 miliona konvertibilnih maraka. Istovremeno, Vlada Republike Srpske za medije u vlasništvu entiteta – RTRS i agenciju SRNA – izdvaja ukupno 11,6 miliona konvertibilnih maraka.

Kada je riječ o Javnom servisu Federacije BiH (RTV FBiH) i Javnom servisu Bosne i Hercegovine (BHRT), koji se finansiraju putem RTV pretplate, traženi podaci nam nisu dostavljeni. Elektroprivreda BiH, koja prikuplja sredstva od pretplate putem računa za električnu energiju, na naš upit odgovorila je da se radi o „poslovnoj tajni“, te je odbila da odgovori na dodatna pitanja.

Prema nezvaničnim podacima, RTV taksa je u ranijim godinama fakturisana za gotovo 530.000 domaćinstava, ali je uspješnost naplate iznosila 40-ak posto. Na taj način, putem RTV pretplate, mjesečno se prikupljalo gotovo 1,5 miliona konvertibilnih maraka. Prema dostupnim informacijama, Elektroprivreda BiH nema zakonski mehanizam za prinudnu naplatu RTV takse.

Finansiranje medija nije sistemski uređeno

Da finansiranje medija u Bosni i Hercegovini – kako onih u vlasništvu općina, kantona i entiteta, tako i komercijalnih – nije sistemski uređeno, smatraju i sagovornici s kojima smo razgovarali.

„Neke procjene koje su se pojavljivale u javnosti govore da od najnižeg, općinskog nivoa vlasti, pa naviše, u medije u Bosni i Hercegovini odlazi između 60 i 70 miliona konvertibilnih maraka“, tvrdi Siniša Vukelić, urednik portala Capital. Prema njegovom mišljenju, sredstva se uglavnom dodjeljuju medijima koji provode prikriveni marketing, a u posljednje vrijeme i otvorenu promociju vlasti.

„Njihovo izvještavanje je jednostrano, dok slobodni i kritički mediji vode potpuno neravnopravnu borbu sa višestruko manjim budžetima. Nažalost, medije danas osnivaju i političke stranke, koje su često najveći generatori mržnje, a te medije koriste za vlastitu promociju“, navodi Vukelić.

S njim je saglasan i stručnjak za politički marketing Zoran Blagojević, koji procjenjuje da je tek 40-ak posto sredstava dodijeljenih medijima javno prikazano.

„Ta sredstva se često ne dodjeljuju direktno iz budžeta. Dešava se da direktor nekog javnog preduzeća posredno naloži uplatu marketinških sredstava određenom mediju putem privatnih firmi. Riječ je o duboko netransparentnoj praksi u Bosni i Hercegovini, ali ukoliko želimo postati transparentno društvo, ti podaci moraju biti javno dostupni“, smatra Blagojević.

Nepravilnosti, nezakonitost, snažan politički uticaj

Ni predsjednik Udruženja BH novinari Marko Divković ne smatra da je finansiranje medija u Bosni i Hercegovini zakonski uređeno.

„Ako krenemo od javnih emitera, već na početku nailazimo na niz nepravilnosti, tolerisanje nezakonitosti i snažan politički uticaj, najčešće zasnovan na nacionalističkim i stranačkim interesima. Otuda i činjenica da emiteri jedni drugima duguju ogromne iznose, bez realne mogućnosti da se ti dugovi uskoro izmire“, ističe Divković.

Kao primjer navodi dugovanja RTRS-a prema BHRT-u, dok neuređen sistem naplate RTV takse dodatno dovodi javne servise u težak položaj.

„U jednom dijelu Federacije BiH ta se obaveza plaća uz račune za električnu energiju, dok u dijelu zemlje u kojem dominira HDZ BiH tih prihoda gotovo da i nema. BHRT i FTV su zbog toga prisiljeni značajan dio svog programa komercijalizovati, iako to nije njihova osnovna uloga“, dodaje Divković.

Prema rezultatima izvještaja „Mapiranje informativnih web portala u Bosni i Hercegovini – Presjek stanja u 2025. godini“, u BiH je registrirano 488 informativnih portala, od kojih je samo 40 posto fokusirano na transparentnost, odnosno imaju potpune impressume kroz koje se mogu vidjeti podaci o vlasništvu, uredništvu i sjedištu. (Izvještaj su, za Vijeće za štampu i online medije u BiH, pripremili Lejla Turčilo, profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, i Vuk Vučetić, profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu.)

Najveći dio novca iz budžeta ide javnim servisima

Transparency International BiH u svom posljednjem istraživanju navodi da najveći dio budžetskih sredstava dobijaju javni servisi.

„Međutim, dio sredstava se dodjeljuje i privatnim medijima, a u izbornim godinama ta izdvajanja se dodatno povećavaju. To upućuje na zaključak da se sredstva usmjeravaju medijima koji su naklonjeni vlastima i koji o njihovim aktivnostima izvještavaju bez kritičkog propitivanja“, smatra Damjan Ožegović iz Transparency Internationala BiH.

Prema njegovim riječima, takva praksa je izuzetno štetna za društvo u cjelini. „Bez kritičkog novinarstva ne možemo očekivati da se loše prakse ispravljaju, da javni funkcioneri budu odgovorniji, niti da se afere otkrivaju“, upozorava Ožegović, dodajući da dio odgovornosti snose i sami mediji.

„Udruživanjem i kolektivnim insistiranjem na potpunoj transparentnosti javnog finansiranja, medijska zajednica bi mogla spriječiti ovakvo stanje. Iako su nosioci vlasti najodgovorniji, dio krivice snose i mediji koji pristaju na ovakva pravila zbog skromnog udjela u javnim budžetima. Razlozi za to leže u činjenici da je dio medija u vlasništvu vladajućih struktura ili njima bliskih pojedinaca, ali i u tome što je tržište medija i javnih sredstava u Bosni i Hercegovini izuzetno malo i siromašno.“

Urednik Capitala smatra da je riječ o decenijskom slomu profesije. Novinari su, kako kaže, svakodnevno izloženi finansijskim i drugim vrstama pritisaka, a oni koji nisu bili jasno moralno orijentisani vremenom su poklekli i dopustili političkim strankama da utiču na uređivačku politiku.

„Nedostatak profesionalne odgovornosti i grižnje savjesti nadoknađuju visokim primanjima“, zaključuje Vukelić.

Udruženje BH novinari je još prije osam godina nadležnim institucijama dostavilo prijedloge Zakona o medijskom vlasništvu i Zakona o marketinškom oglašavanju, kojima bi se uveo red u oblasti vlasništva, uređivačke politike i finansiranja medija. Ti prijedlozi do danas nisu usvojeni.

___