Genetski modificirani mediji

Genetski modificirani mediji

Genetski modificirani mediji

Konferencija Speak Up u Briselu još jednom upozorila na dramatične poteškoće medija na zapadnom Balkanu i Turskoj.

Foto: SEE Media Observatory

Susreti predstavnika medija zapadnog Balkana, uključujući Tursku, i predstavnika Evropske komisije uvijek su isti. Kao kad svjedoci neke teške katastrofe nakon dugog putešestvija pronađu spasioce i, dok im prepričavaju užase kroz koje su prošli, prate ih smireni pogledi. I početkom novembra 2015. na trećem susretu konferencije Speak Up nije bilo drugačije. Od vapaja turskih kolega gdje je broj zatvorenih novinara već odavno alarmantan do pitanja crnogorskih kolega da li postoji način da ih odbrane od režima do opisa devastirajuće uloge tabloida u Srbiji ili neefikasnosti pa i nekometentnosti bosanskog pravosuđa u zaštiti novinarskih prava.

Konferenciju je pratio uvodni izvještaj nezavisnih istraživača o stanju medija u regiji koji je samo analitički, precizno i taksativno pobrojao sve ono što će predstavnici medija dramatično izgovoriti unutar jednog konferencijskog dana u Briselu. Od teške ekonomske situacije, selektivne podrške države izabranim medijima, netransparentnom vlasništvu nad medijima, velikom političko-ekonomskom uticaju na javne servise, uloge privatnih emitera koji djeluju kao vladini glasnogovornici, ogromne zavisnosti istraživačkog novinarstva od međunarodnih fondova preko sve raširenijeg principa cenzure i samocenzure do snižavanja procenta javnog povjerenja u medije i sveopšte trivijalizacije medijskog sadržaja koji smanjuje prostor za važnu raspravu o značajnim političkim pitanjima.

Jedan od predstavnika turske medijske scene sve veći broj medija koji se umjesto tačnim informisanjem uglavnom bave opravdanjem politike režima nazvao je genetski modificiranim medijima. Borka Rudić generalna tajnica BH novinara, čini se u ime svih, pozdravila je povezivanje vladavina prava sa slobodom izrazavanja i slobodom medija u okviru obaveza koje trebaju ispuniti zemlje koje žele postati kanidati za članstvo u EU, što je na konferenciji precizirao EU komesar za pregovore o proširenju Johanes Hahn.

Rudićeva je tim povodom i sugerisala: Budući da EU vodi strukturalni dijalog o refomi pravosudja u BiH, apeliramo da se i pitanje pravosudne zaštite slobode izražavanja i efikasnijeg rada na istragama napada i prijetnji novinarima stavi  na agendu tih pregovora u okviru strukturalnog dijaloga. Ona je navela da je u analizi reakcija BH pravosuđa i policije u vezi sa krivičnim djelima prema novinarima od 2006. do 2015. godine. registrovano 65 slučajeva (fizički napadi, prijetnje smrću, govor mržnje i oštećenje ili uništenje  novinarske  opreme i novinarskih materijala). Samo 9 slučajeva, ili skromnih 15 %, kaže Borka Rudić, je riješeno u korist novinara. Po njoj, ključni problem je nedekvatan rad tužilaštava. Policija u najvećem broju slučajeva odradi svoj dio posla - obavi brzu i efikasnu istragu, u najvećem broju slučajeva utvrdi počinioce, pošalje tužbu nadležnom tužilaštvu koje onda sve stavi i ladicu. Slučajevi se ne procesuiraju, tvrdi Rudić, posebno kada su počinitelji iz reda političara ili osoba bliskom političkim lobijima. Da je to tako potvrdjuje slucaj kolege Siniše Vukelića, koji je dva puta dobio ozbiljne prijetnje smrću. Jedan od tih slučajeva okončalo je pravosuđe u Banja Luci u godinu dana jer je počinilac bila osoba koja nije u bliskoj vezi sa vladajućom strukturom. U drugom slučaju, kada je prijetnje Vukeliću poslao Mile Radišić, kum predsjednika Republike Srpske, tužilaštvo nije uradilo ništa iako je policija na vrijeme provela istragu i podnijela krivičnu prijavu.

 

 

U dijelu razgovora o Novim medijima u kontekstu demokratije i kritičkog promišljanja, Andrew Puddephatt, stručnjak za Internet, prenoseći jedan teorijski stav, iznio je zanimljiv opis sadašnjeg stanja u novinarstvu. Po njemu živimo kao u vrijeme prije izuma štamparske prese. Kao što je Gutembergov izum otvorio neslućene mogućnosti štampe i taj period stotinama godina se vezuje za pojam autoritet teksta, današnji digitalni svijet koji je totalno novi medijski period umjesto naprijed vratio nas je korak unazad. Današnji mediji liče na srednjovjekovnu tržnicu na kojoj su ravnopravan status imale i glasine ili povici koliko i informacije.