Tokom prošle godine dvije novinarke su ubijene: Kim Wall i Daphne Caruana Galizia. Kim je ubijena tokom radnog zadatka a Daphne zbog dugogodišnjeg rada na razotkrivanju koruptivnih radnji u Malti.

U isto vrijeme prošle godine, hiljade i hiljade žena širom svijeta, podigle su svoj glas protiv seksualnog uznemiravanja i diskriminacije na radnim mjestima. Pokreti #MeToo i #TimesUp pokušali su da skrenu pažnju na nejednake uslove rada za žene i muškarce, na nejednake uslove življenja u kojima je Harvey Weinstein slučaj na svjetlo donio priče o zlostavljanjima, silovanjima i uznemiravanjima žena u filmskoj industriji. No, stvari se kreću u istom pravcu u bilo kojoj od industrija i u bilo kojoj od zemalja, pa tako i u medijskoj. Nedavno istraživanje rađeno u Mediacentru Sarajevo, pokazalo je, na primjer, da se na uredničkim pozicijama u Bosni i Hercegovini nalazi samo 37 posto žena. Iako se smatra da je novinarstvo ženska profesija jer, po nekim procjenama, više je žena novinarki, ipak su muškarci ti koji se nalaze na rukovodećim pozicijama. I to je samo jedan od primjera na kojem se može vidjeti da medijska industrija ne tretira jednako žene i muškarce. S druge strane, žene se suočavaju sa drugim brojnim izazovima.

Dodatno su u online okruženju napadi na novinarke sve lakše izvodivi i samim time sve češći. Uznemiravanja na radnom mjestu mogu dovesti do toga da novinarke prestanu uzimati zadatke ili da napuste medijsku industriju. Naravno, sa opasnim uslovima rada suočavaju se svi u indistriji, bez obzira na spol, boju kože, rod ili porijeklo. No ipak, manje su šanse da će se vaš muški kolega sretati, gotovo svakodnevno, sa neprimjerenim komentarima na račun izgleda, seksualnim aluzijama, neželjenim dodirima i kontaktima.

Uslovi rada za novinarke u današnjem vremenu su, u najmanju ruku, izazovni, smatra Kiran Nazish, novinarka pakistanskog porijekla i izvršna direktorica Koalicije za žene u novinarstvu.

“Nedavno je novinarka BBC-a u Pakistanu napadnuta i to na takav način da su njenu sliku stavili na sliku nage žene u seksualnoj poziciji i počeli da dijele te slike svuda po društvenim mrežama. Mi smo uspjeli kontaktirati Facebook i skinuti te fotografije, no na koncu, taj sadržaj se veoma lako širi. I ovo samo pokazuje da je veoma lako i da postoje brojni načini na koji možete napasti novinarke.”

Ne samo da se suočavaju sa diskriminacijom zbog svog spola, uznemiravanjem od strane muških kolega, nemogućnošću napredovanja, jer su visoke pozicije obično rezervisane za srednjovečne bijele muškarce, no kako su nam pokazali slučajevi Kim Wall i Daphne Caruana Galizie,  bavljenje novinarstvom nekada može imati smrtne posljedice. 

Sistem podrške

Kiran svakodnevno radi na pomoći novinarkama širom svijeta koje se suočavaju sa problemima pri svom radu, bez obzira da li se radi o fizičkim prijetnjama, slučajevima uznemiravanja ili savjetima o najboljim načinima pisanja neke priče.

“Žene ne samo da se suočavaju sa duplom diskriminacijom, no također postoje i zasjede u brojnim zemljama,” navodi Nazish, pojašnjavajući da su nedavno radile na slučaju otmice jedne novinarke u Pakistanu, koja je ujedno i njihova članica.

Koalicija za žene u novinarstvu postoji od marta 2017. godine. Vođene idejom da ne postoji sistem podrške za novinarke i da je to jedan od razloga zbog kojeg se mali broj žena nalazi na vodećim medijskim položajima, osnovale su platformu kroz koju se nadaju da će doprinjeti promjeni.

“Prije svega danas novinari bez obzira na spol i zemlju, rade u veoma opasnim uslovima. Dosta se političkog previranja dešava u brojnim zemljama i regijama. Čak se ni kolegice koje rade u evropskim zemljama ne osjećaju najsigurnije ovih dana. Prošle godine, jedna naša kolegica, Kim Wall, je ubijena. Ovo se nastavlja dešavati,” pojašnjava Nazish, navodeći dalje da: “naravno postoje sigurnosne prijetnje kada pokrivate priču u bilo kojoj zemlji i za bilo kojeg novinara. No, zbog samog svog spola, žene su sklonije da se nađu u ovim situacijama, bez obzira da li se radi o novinarki u lokalnoj sredini ili nekoj od stranih dopisnica.”

Osnovni posao Koalicije jeste da pruža pomoć novinarkama kroz mentorski program. Dva puta godišnje objave poziv na koji se prijave novinarke širom svijeta i koje se onda uvežu sa kolegicama koje sa njima mogu da rade na rješavanju problema sa kojima se suočavaju.

“Razlog zašto ovaj program funkcioniše jeste zbog toga jer je mentor dostupan za novinarku tokom cijele godine. Mentor je tu da vam pomogne da pređete svoj put. Osim razgovora o idejama, traženja rješenja za problem sa kojim se novinarka suočava, postoji i velika mentalna podrška,” pojašnjava Nazish.  Mentorstvo, osim rješenja, novinarkama pomaže i u emocionalnim procesima te suočavanju sa ozdravljenjem nakon napada. Bez obzira na objavljene konkurse, Nazish kaže da, ako se novinarka nalazi u situaciji u kojoj joj hitno treba pomoć, oni će joj je svakako pružiti.

“Ovo je zajednica za podršku. Kada se desi slučaj uznemiravanja ili diskriminacije, onda mentor pokušava novinarki da pomogne da iznađe način da se suoči sa problemom, da se izbori. Recimo, bili smo u situacijama, da kada dođe do uznemiravanja, zovemo redakciju i podnesemo žalbu u ime novinarke koja je naša mentorka a koja je žrtva uznemiravanja. Ove stvari su obično veoma komplikovane i mi im prilazimo sa oprezom i namjerom da pomognemo,” kaže Nazish naglašavajući potom da ono što oni na kraju žele jeste da pomognu novinarkama koje se nađu u situacijama koje to zahtijevaju.

Ignorisanje uznemiravanja

Kada je u pitanju seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, ono što Nazish kaže, a što se pokazalo istinitim sa posljednjim “slavnim” slučajevima uznemiravanja koja su otkrivena, jeste da urednici i novinari ne shvataju kada vrše diskriminaciju ili kada uznemiravaju svoje kolegice. 

Slučaj novinarke Jelene Kalinić iz Bosne i Hercegovine i poruka koje je dobila od strane suvlasnika izdavačke kuće Buybook, Gorana Samardžića, pokazao je upravo to: počinilac nije uvijek svjestan da, ustvari, uznemirava neku osobu. No, to ne znači da je problem manji ili nevažniji, samo ustvari znači da o ovome ne govorimo dovoljno i da, očito, ne znamo dovoljno. Ili da možda čak ni ne marimo. Zakon o ravnopravnosti spolova BiH definiše seksualno uznemiravanje, koje se smatra krivično kažnjivim djelom. Prema tom Zakonu uznemiravanje je “svako neželjeno ponašanje po osnovu spola kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe ili grupe osoba i stvoriti zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje ili kojim se postiže takav učinak.“

Ono što Kiran Nazish smatra da možemo uraditi kako bismo doprinijeli što boljim uslovima rada za novinarke, jeste da ne ostanemo nijemi na ono što se dešava oko nas.

“Bez sumnje, moramo da pišemo o ovim napadima. U junu smo recimo vidjeli porast napada na novinarke u Pakistanu. Jedna od naših kolegica je oteta. I mi moramo da izvještavamo o ovim slučajevima, da informišemo druge. Svaki put kada neko zlostavlja novinarku, kada novinarka postane meta, kada je njena sigurnost kompromitovana, mi moramo izvjestiti o tome. Izvještavanjem mi dokumentujemo ove slučajeve i pokrećemo dijalog o njima iznova. I mi u Koaliciji vjerujemo da kada dokumentujemo ove slučajeve, mi na neki način pomažemo novinarima,” zaključuje Nazish.