U fokusu medija detalji iz privatnog života ubijene žene i osumnjičenog.

foto: ilustracija/pixabay

Da li je u interesu javnosti da kroz tekstove o ubistvu jedne žene saznaju njen identitet, zanimanje, broj ranijih ljubavnih veza, broj muževa i broj djece? Nije. Da li je u interesu medija da, zarad povećanja čitanosti i broja klikova, objavljuju takve podatke? Praksa sve češće pokazuje da jeste. 

U sarajevskom naselju Dobrinja prošle sedmice desilo se ubistvo. Medijska kuća N1 objavila je 18. septembra sljedeću informaciju: 

“U sarajevskom naselju Dobrinja pronađeno je beživotno tijelo ženske osobe, a kako je za N1 potvrdila Azra Bavčić, portparolka Tužilaštva KS, radi se o ubistvu. Također, kazala je da se za osumnjičenim traga te da je izdata naredba o obdukciji nakon čega će biti poznato više detalja. Inicijali osumnjičenog su S.B, potvrđeno je.”

To je sve što je javnost o ubistvu trebala znati do momenta kad je osumnjičeni za ubistvo uhapšen. A i tada ne puno više od toga, jer je istraga u toku. 

Međutim, između 18. septembra, kad je ubistvo utvrđeno, do 20. septembra, kad je osumnjičeni saslušan na sudu, brojni bh. mediji (kao i neki mediji iz susjednih zemalja) su krenuli u utrku za senzacijom i klikovima, kopajući po privatnim životima žrtve i osumnjičenog, njihovim fotografijama i prošlosti. 

Dijamantski prsten, kečap i deterdžent za suđe

Iako je istraga u toku, u medijima je osumnjičeni (partner ubijene žene) već tretiran kao ubica. Zanemarujući novinarsku etiku i poštovanje prema žrtvi i njenoj porodici, kao i to da neprofesionalnim izvještavanjem mogu omesti istragu, mediji su žudili da ponude odgovor na pitanje “zašto je ubijena?”.

U toku samo tri dana objavljeno je mnogo dezinformacija i špekulacija: da su (žrtva i osumnjičeni) bili vjenčani; da su se tek trebali vjenčati; da se žrtva nije htjela vjenčati s njim. Zatim da je žrtva bila udata; da je osumnjičenom bila nevjenčana supruga; da se u međuvremenu vjenčala za drugog muškarca.  

Sve su to, naravno, bili podaci koji su potpuno nepotrebni da se građani/ke informišu o slučaju. Ali su zaintrigirali javnost željnu senzacije, koja je – zajedno s medijima – izgubila iz vida da na društvenim mrežama ne komentariše izmišljeni filmski scenarij nego stvarni, i to nedavni, događaj. Da ubijena žena ima porodicu, koja je – dok je u žalosti – izložena lavini brutalnih medijskih izvještaja i komentara na društvenim mrežama i da je njihova privatnost – bez ikakve krivice – izvrgnuta osudama i kritikama javnosti. 

Umjesto tematskih članaka o tome kako društvo može da prepozna i spriječi nasilje nad ženama, čitali smo tekstove o mogućim motivima za ubistvo sa zastrašujućim manjkom elementarnog saosjećanja prema žrtvi i njenoj porodici i brojnim elementima mizoginije. 

Javnost je mogla saznati identitet ubijene žene i detalje o njenom izgledu, o njenoj prošlosti, o bivšem mužu, ranijim partnerima, djeci, zaposlenju, načinu na koji se navodno upoznala s novim partnerom, itd. Kroz medijske izvještaje nam je kao čitaocima sugerisano da je njeno ponašanje moglo biti okidač za tragediju (tj. da je sama kriva), te da je osumnjičeni imao psihičke poteškoće i ranije bračne probleme (tj. da je imao opravdanje za zločin). Mediji su zločin nazvali “zločinom iz strasti”, a Dnevni avaz ga je čak rangirao kao prvog na top listi zločina iz strasti “koji su u posljednjih nekoliko godina potresli BiH.”

Ovo su neki od primjera naslova, kao i samih tekstova objavljenih između 18. i 21. septembra (iz kojih smo izostavili lične podatke; linkovi na analizirane tekstove ponuđeni su kao reference): 

Doznajemo.com: “Poklonio joj dijamantski prsten, pa je ubio”

“Upoznali su se na Facebooku, obećavao joj je ‘kule i gradove’, ali je ubrzo počela dolaziti do izražaja njegova posesivna priroda i gotovo bolesna ljubomora.”

Oslobođenje: “Ubio je jer nije htjela da se vjenča?”

“(Žrtva) navodno, odbila da se uda za osumnjičenog koji se već pripremao za svadbu i tražio kuma.”

Hayat.ba: “Komšije kažu kako je bračni par i ranije imao dosta nesuglasica.”

“- U haustoru zgrade prije izvjesnog vremena bilo je tragova krvi pa se počelo pričati da je navodno migrant nekoga napao. Međutim, i tada su se bili posvađali i fizički obračunali. Ne mogu da vjerujem da se ovo desilo, ako su imali nekih problema, mogli su ih na drugačiji način riješiti – priča za Hayat jedan od komšija.” 

Dnevni avaz: “Zločin iz strasti: zabranio joj da nosi kratke suknje i štikle”

Dnevni avaz: “Ubica pisao pravosuđu Austrije: Ja sam psihički nestabilna osoba.

Nemam sredstava za osiguranje adekvatnog branioca, a od onoga kojeg mi je austrijski sud dodijelio malo imam koristi” (navodno pismo je iz 2013. godine) 

Sasvim nepotrebne opise detalja zločina mediji su začinili bizarnim navodnim iskazima osumnjičenog koji je na sudu dao izjavu o ubistvu 20. septembra. Ovako su glasili neki od novinskih naslova: “Okliznula se na kečap”; “Pala je i udarila glavom u dasku”; “Uzeo sam deterđent za suđe da čistim pod, ona se okliznula i pala pored mene”. A ovako tekstovi: 

Faktor.ba: “Prema njegovom iskazu, kada su se spremali da doručkuju, on je slučajno prosuo kečap i uzeo deterdžent za suđe da očisti mrlju. Tada je, tvrdi, ona naišla i okliznula se i pala pored njega na pod. On ju je, kako je ustvrdio, pokušao uhvatiti za noge, kako bi ublažio njen pad, ali je ona pala na dasku za meso koju je nosila u ruci.”

Depo.ba: “Poznato je da je najvjerovatnije ubijena udarcima kuhinjskom drvenom daskom, a koja joj je prilikom uviđaja pronađena u desnoj ruci. Tijelo je bilo prekriveno narandžastim peškirom.”

“Tužilaštvo ga (osumnjičenog) sumnjiči da je upotrebom fizičke snage, na način da je izvršio pritisak rukama na njen (žrtvin) vrat, a zatim je nepoznatim predmetom više puta udario u predjelu desne strane glave, nakon čega je napustio stan, ne obavijestivši nikoga o njenoj smrti.” 

Oslobođenje: “Nesretna 53-godišnjakinja pronađena je u kuhinji a na vratu ispod uha imala je vidljivu povredu za koju je utvrđeno da je nanesena tupim predmetom, vjerovatno daskom na kojoj se reže meso i koja je bila smrtonosna.” 

Dnevni avaz: “Ležala je na leđima u bijelom ogrtaču, a u desnoj ruci nalazila joj se drvena daska za rezanje. Bilo je i tragova kečepa. Bilo je tragova krvi na sve strane, i to na prekidaču do ulaznih vrata, na zidu do prekidača, na ulaznim vratima te ispod glave nastradale.” 

Glas naroda: ‘Sama je kriva’

Novinski tekstovi su u tolikoj mjeri banalizirali tragediju da je ona povremeno bila čak i predmetom sprdnje na društvenim mrežama. 

Screenshot komentara sa Facebook stranice Depo.ba 

Komentari na društvenim mrežama impliciraju da je sugestivno izvještavanje medija o tobožnjoj nesmotrenosti žrtve da uđe u vezu s muškarcem kojeg je upoznala preko interneta, te pominjanje njenih ranijih ljubavnih veza uticalo na kreiranje javnog mnijenja, odnosno osude takvog ponašanja.

Screenshot komentara sa Facebook stranice Depo.ba 

Uobičajeni argument da je “sama to tražila” provlačio se kroz komentare na društvenim mrežama ispod tekstova o žrtvinoj prošlosti (kao npr. da je razvedena; da je živjela u izvanbračnoj zajednici s bivšim partnerom) i njenoj vezi s osumnjičenim (kao npr. da su se upoznali preko Facebook-a). 

Screenshot komentara sa Facebook stranice Depo.ba 

Ali osim tekstova koji su svojim navodima o žrtvinim ljubavnim vezama tendeciozno sugerisali javno propitivanje njenog morala i ponašanja, čak i vijesti koje su, na primjer, govorile samo o tome da je osumnjičeni priveden izazivale su mizogine komentare, koje su napisale same žene.

Screenshot komentara sa Facebook stranice Dnevnog avaza 

Za nasilje je kriv nasilnik a ne žrtva

Jedan od pozitivnih primjera pravovremene i konstruktivne reakcije je Facebook stranica Krajnje Neuračunljive, čija je kreatorka pokušala ukazati na činjenicu da su za nasilje uvijek krivi nasilnici a ne žrtve. Prvo je 19. septembra prije podne objavila post u kojem medijima daje smjernice kako izvještavati o ovakvim tragedijama, između ostalog – referirati se na zakone i statističke podatke o nasilju nad ženama: 

“dragi novinari,

fizičko nasilje nisu “nesuglasice”;

to da partner pretuče partnerku tako da komšije vide krv po haustoru nije “obračun” nego je partnersko nasilje. obračun zvuči kao da je u tom nasilju bilo neke jednakosti, kao da je krivica možda podjednaka, kao možda je ona to započela, ili zaslužila, ili možda je glas povisila, pa je onda kao ok da je on izšaketa tako da haustor bude krvav. korištenjem riječi obračun i prenošenjem riječi obračun vi postavljate lažnu jednakost između žrtve i nasilnika, vi prebacujete dio odgovornosti za njeno *ubistvo* na ženu koja je ubijena, i skidate dio odgovornosti sa osobe koja je ubila. time ne samo da ne radite svoj posao kako treba, već i doprinosite kulturi u kojoj komšije slušaju ženu kako vrišti godinama i gledaju svoja posla. u kojoj kasnije kažu - pa mogli su drugačije riješit probleme. hrsuze jedan, nisu oni riješili probleme, on je nju ubio.” 

Kasnije istog dana, kreatorka stranice objavila je i poziv građanima/kama da sporne medijske sadržaje – između kojih je prenijela nekoliko njih – prijave Vijeću za štampu BiH. 

Jedna od sugestija, navedena u prvoj Facebook objavi stranice Krajnje neuračunljive, je bila da se u medijskim izvještajima navedu SOS brojevi za žrtve nasilja. Portal Sarajke.com je 20. septembra, osim informacije o hapšenju osumnjičenog, u tekst o hapšenju osumnjičenog uključio i informaciju o postojanju SOS telefona za pomoć žrtvama nasilja, koju ovdje, zbog njene važnosti, prenosimo: 

“Pozivi na SOS telefonske linije su besplatni i povjerljivi. SOS telefonska linija daje savjete, informacije, te upućuje na službe za podršku porodici, savjetovališta, policiju, pravnike i bolnice širom Bosne i Hercegovine za ljude koji dožive ili su doživjeli nasilje u porodici.

Gender centar Federacije Bosne i Hercegovine uspostavio je SOS telefonski broj 1265 za pomoć žrtvama nasilja u porodici na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

SOS liniju 1264 za područje Republike Srpske uspostavile su 2005. godine četiri nevladine organizacije i Gender centar Republike Srpske.”

U BiH je svaka druga žena i djevojčica bila izložena nekom obliku nasilja od svoje 15. godine, ali je medijsko izještavanje i dalje nedovoljno fokusirano na to kao društveni problem i na načine kako ga spriječiti. Osim toga, senzacionalističko izvještavanje, poput ovoga o nedavnom ubistvu žene u Sarajevu, još jedan je primjer neetičkog izvještavanja u osjetljivim slučajevima o kojima govori analiza medijskog izvještavanja o ovoj oblasti. U profesionalnom pristupu ovoj temi, novinarima i novinarkama mogu da pomognu preporuke iz ove analize kao i iz priručnika UN Women u BiH.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.