Novinarstvo čini razliku i vrijedi ga promovisati i braniti – centralna je poruka ovogodišnje kampanje Svjetskog dana vijesti koji se obilježava 28. septembra. Tim povodom biće organizovana globalna kampanja u kojoj će više od 500 novinarskih redakcija pokazati vrijednosti novinarstva zasnovanog na činjenicama. 

 

Vijest je najkraći, najjednostavniji i najpopularniji oblik pisane, govorne ili vizuelne informacije o nekom događaju, pojavi, društvenom ponašanju ili nekoj ličnosti. Novinar je obavezan iznositi istinitu, uravnoteženu i provjerenu informaciju. 

 

U bosanskohercegovačkim medijima novinarska pravila se često ne poštuju, a ustaljene profesionalne novinarske forme se krše. Vrlo je malo pravih vijesti i svakim danom ih je sve manje, kaže za Mediacentar Sarajevo novinarka Rubina Čengić. Njeno mišljenje dijeli i dr. sc. Amela Delić Aščić, doktor komunikologije, koja navodi da u BiH, kao i svugdje u svijetu, ima mnogo “medijskih sadržaja”, no da nema mnogo vijesti. 

 

“Svakodnevno čitamo samo PR saopštenja predstavljena kao vijesti, jednostrane izvještaje, biltene crne hronike. Vijest podrazumijeva mnogo više rada od pukog prenošenja izjava i kratkih informacija”, objašnjava Delić Aščić za Mediacentar Sarajevo. 

 

Glavna i odgovorna urednica portala eTrafika Vanja Stokić navodi da u BiH ima pravih vijesti u zadovoljavajućoj mjeri, ali da su zatrpane onim nebitnim, pa ih publika teško pronalazi. Prema njenom mišljenju, veoma je zastupljena hiperprodukcija koja šteti kako novinarima, tako i publici. 

 

“Zbog utrkivanja sa vremenom i drugim kolegama, novinari su prinuđeni da objavljuju vijesti koje zapravo to nisu, samo da bi zadovoljili normu koju im urednik postavlja. A publika se gubi u moru informacija i teško pronalazi one koje su joj bitne. Zato danas imamo dosta ljudi koji se ponose time da uopšte ne prate medije”, kaže Stokić.

 

Jedna od loših praksi koja je postala ustaljena na mnogim portalima u BiH je korištenje objava različitih ličnosti sa društvenih mreža za kreiranje vijesti u kojima nema pozadine niti objašnjenja o tome zašto je baš ta izjava predstavljena kao vijest. Nema kritičkog mišljenja, izvora ili propitivanja relevantnosti nečije izjave. Jedan od problema je i copy-paste novinarstvo gdje se na velikom broju internet portala mogu pronaći isti tekstovi, sa manje-više istim naslovima, a takvi tekstovi se prenose bez provjere i konteksta.

 

 

Takvo, copy-paste novinarstvo, samo je jedan od izazova s kojim se profesionalno novinarstvo susreće u svijetu digitalnih medija. No, nije i najveći, smatra Delić Aščić, docentica Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli na odsjeku žurnalistika. Ona kaže da je činjenica da danas svako može kreirati web portal i objavljivati informacije po principu copy-paste, što otežava profesionalnim novinarima da dođu do ciljanih korisnika.

 

“Ipak, ukoliko su distinktivni, a takvi mogu biti samo ako su zaista profesionalni, mediji koji insistiraju na profesionalnim vrijednostima i konzistentni su u svome radu, mogu opstati”, naglašava. 

 

Copy-paste nije novinarstvo, ali će potpuno da uništi novinarstvo, kaže sagovornica Mediacentra Sarajevo Vanja Stokić, glavna i odgovorna urednica portala eTrafika. 

 

“Ono sa sobom nosi manje vremena za autorski rad, konstantno utrkivanje i žurbu, nepoštovanje autorskih prava kolega, ali i ogromnu mogućnost prenošenja lažnih vijesti, spinova i dezinformacija”, govori Stokić napominjući kako se oni koji prenose vijesti pouzdaju u to da je izvor odradio posao korektno i dodaje da ako to izvor nije učinio, svi ostali će da prenesu njegove greške. Ona podcrtava da to što su novinari prenijeli tuđu grešku ili laž ih ne oslobađa odgovornosti. “Vi ste omogućili da se ona dalje širi”, dodaje.

 

Ona ocjenjuje da su mediji u BiH preopterećeni kopiranjem tuđih tekstova, te da “misle da tako moraju i ne shvataju da im je to nametnuto”. 

 

Podsjeća kako je redakcija eTrafika, čija je urednica, kopirala tuđe tekstove na početku svog rada, dok nisu shvatili da ih to odvlači od autorskog rada i da te tekstove čitaoci mogu da pronađu na svakom drugom mediju. Kaže kako je odluka da prestanu sa kopiranjem i okrenu se isključivo autorskom radu bila najbolja koju su donijeli. 

 

“Mi smo relaksiraniji, imamo više vremena da radimo na svojim tekstovima, uspjeli smo da se profilišemo. Sve to je naša publika prepoznala i vjerujte da jako cijeni”, naglasila je Stokić.

 

Da je u BiH sve više medijskih sadržaja koji prenose tuđe izjave i mišljenja i to bez propitivanja i provjera ili procjene zašto je to važno, ali ne donose vijesti, smatra novinarka Rubina Čengić koja dodaje da ako mediji i donesu vijest, ona često bude nepotpuna, prepisana, ili pogrešno interpretirana. Naglašava kako je to pogubno za sliku stvarnosti koju građani trebaju imati da bi donosili informisane odluke i da bi znali šta se događa oko njih. 

 

“Ima ta jedna maksima koja kaže da ti novine mogu pokriti i prozor u svijet, i bukvalno i u prenesenom značenju, i to je zbunjujuće stanje za širu zajednicu, za ljude kojima čitanje vijesti nije posao. Oni mogu biti jako zbunjeni i znam da im nije lako”, kaže Čengić.

 

 

Svako novinarstvo mora biti zasnovano na činjenicama, saglasne su sagovornice Mediacentra, i kao takvo - jedino je ispravno. 

 

“Novinarstvo, ako je pravo, jeste zasnovano na činjenicama i uvijek traga za novim, pa i onim činjenicama koje nisu u skladu s očekivanjima medija, vlasnika, urednika ili novinara, pa možda i sagovornika”, objašnjava Delić Aščić. 

 

Vanja Stokić dodaje kako se mora izvještavati tako da novinari i novinarke imaju dokaz za svaku svoju rečenicu. Dodaje i da većina medija u BiH prenosi lične stavove i mišljenja kao činjenice, a da se novinari mahom oslanjaju na to da je sve ono što im sagovornici kažu tačno, a da to ne provjere. 

 

“Oni zapravo ne shvataju da ih potpisivanje sagovornika ne oslobađa odgovornosti. Ako je sagovornik prevario ili slagao novinara, novinar je kriv jer nije provjerio njegovu izjavu i potražio dokaze”, dodaje. 

 

Novinarstvo zasnovano na činjenicama jeste profesionalno i odgovorno novinarstvo, ali je takvog novinarstva u BiH sve manje, kaže Čengić. Ona ocjenjuje kako je zbog toga većina ljudi zbunjena, uplašena, ne vjeruju nikom i ne znaju šta da misle, no, kako dodaje, utješno je to što nije takva situacija samo u BiH.

 

 

Studija objavljena u okviru projekta OHCHR-UNESCO Global Drive pokazala je da su tri glavne prepreke slobodnom radu medija u Bosni i Hercegovini: političko uplitanje u rad medija, finansijska nestabilnost i poteškoće u dobijanju informacija. U navedenoj studiji se podsjeća na izvještaj Mediacentra Sarajevo u kojem se navodi da se iz javnih budžeta na svim nivoima svake godine, kroz bespovratna sredstva, subvencije i ugovore o javnim nabavkama, dodjeljuju sredstva za javne i privatne medije, ali dodjele nisu zasnovane na transparentnim procedurama, preciznim kriterijumima koji bi služili javnom interesu i ocjenama od strane stručne komisije.

 

Da bi se unaprijedilo novinarstvo, potrebno je finansijski pomoći medijima, smatra Vanja Stokić. “Htjeli mi to da priznamo ili ne, od novca mnogo toga zavisi. Potrebno je da država BiH izdvaja novac za medije, a da pri tome nema šapu nad uredničkom politikom niti da se miješa u sadržaj”, kaže ona.

 

Takođe je, kako dodaje, bitno razgraničiti ko jeste, a ko nije medij. “Ako NVO ima svoj website gdje objavljuje vijesti o svojim aktivnostima i isječke iz dnevnika svojih članova, je li to medij? Nije!”, govori. 

 

Važno je i da se donese novi zakon o medijima, jer u ovom, prema mišljenju Stokić, većina medija (portala) uopšte ne postoji. Ona kaže da je bitno i kažnjavati medije koji nemaju jasno navedenu vlasničku i uredničku strukturu i da je mnogo sivih zona u BiH koje, kako naglašava, predugo čine štetu svima.

 

“Novinarstvo u BiH je jako ugroženo i rekla bih da je na izdisaju”, mišljenja je Rubina Čengić koja dodaje da bi svaki novinar trebao da se zapita zašto to radi i kako to radi.

 

“Ako odgovor bude zbog plate i slave i susreta sa poznatim ličnostima - valja mijenjati posao, to se može postići na neki  drugi način. Ako je odgovor da zbunju narod - treba se opet zapitati zašto, pa ako je opet odgovor zbog novca i slave - to se može postići i na drugi način. Na kraju bi valjda ostali oni koji razumiju da je novinarstvo otkriti sve što neko hoće da sakrije dok je sve drugo PR”, zaključila je Čengić.

 

Vijesti u BiH su dominantno fokusirane na negativnost, drame i konflikte, kaže Amela Delić Aščić. Ona ističe primjer konstruktivnog novinarstva kao jednog od mogućih rješenja. Takav tip novinarstva preovladava u skandinavskim zemljama i SAD-u a koje je zasnovano na izmijenjenim vrijednostima vijesti - rješenjima, perspektivama, nadi, dobrobiti korisnika i šire društvene zajednice. 

 

“Novinarstvo mora početi da se bavi uzrocima, a ne samo posljedicama. Budućnost novinarstva vidim, kako to smatra i jedna od najboljih živućih autorica iz ove oblasti, Barbie Zelizer, u dvije opcije - revolucija ili reforma. Nama je, u bh. kontekstu, bliža reforma novinarstva”, kaže Delić Aščić. 

 

Vjeruje da će bh. novinarstvo uspjeti da se transformiše i tako sačuva svoj legitimitet u društvu.