Femicid nije tragična ljubav već zločin i proračunati akt nasilnika.

foto: Mediacentar Sarajevo

U Bosni i Hercegovini (BiH) juče se desio još jedan slučaj femicida, a veliki broj medija je nastavio sa praksom senzacionalističkog izvještavanja, kršeći etičke standarde. Iako su primjetni određeni pomaci u izvještavanju pojedinih medija, gdje se naglasak stavlja na odgovor institucija te na femicid kao društveni problem, i dalje je vidljiv veliki broj ekletantnih primjera kršenja etičkih standarda.

U slučaju koji se desio u Sarajevu, pored iznošenja nepotrebnih detalja, nepotvrđenih i nezvaničnih informacija, relativizacije ubistva nagađanjem motiva, poput ljubomore, slučaj su zasjenile i izjave advokata koji je, između ostalog, rekao i da je osumnjičeni volio žrtvu, te da je sve bila “jedna emotivna drama koja je završila tragično”.

Uprkos činjenici da je osumnjičeni ranije osuđivan zbog nasilja u porodici, advokat Omar Mehmedbašić je izjavio da on nije bio nasilna osoba te da je u probleme upadao zbog emotivnih razloga. Portal televizije N1 je čak u naslov stavio advokatovu izjavu da će imati svjedoke da je osumnjičeni volio žrtvu i da nikad nije bio nasilan, a Dnevni avaz u naslovu je objavio izjavu advokata da je to bila tragična ljubav i da je osumnjičeni bio pažljiv otac!

Prenošenjem izjava advokata bez kritičkog uklona i stavljanjem naglaska na njegove izjave, naročito u naslovima, mediji su doprinijeli relativizaciji slučaja femicida ali i obeshrabrili osobe koje prolaze kroz nasilje da ga prijavljuju. Također su kroz izjave advokata fokus stavili na osumnjičenog te mu dali glas da se u javnosti brani, što je po svim etičkim standardima nedopustivo. Ovu priliku nije imala žrtva, te se njen glas nije čuo. Zbog ovakvih objava uslijedile su brojne rekacije na društvenim mrežama, a pojedini advokati su upozorili i na potrebu poštivanja Kodeksa advokatske etike da se prema protivnoj strani treba postupati obzirno i objektivno. 

Nema opravdanja za neprofesionalno medijsko izvještavanje

Nakon prve informacije o ubistvu i iznošenja nepotvrđenih i nezvaničnih informacija, mediji su počeli senzacionalistički izvještavati o slučaju, te su koristili dramatične termine u naslovima. Portali u BiH su ženu koja je ubijena nazivali “nesretnom”, iznoseći sve detalje i pojedinosti odnosa žrtve i osumjičenog ali i događaja koji su prethodili femicidu. Uslijedila je i objava identiteta žrtve i osumnjičenog, a pojedini mediji su femicid nazvali “likvidacijom” i “svirepim zločinom pred očima njihovog djeteta”. Navodili su informacije poput detalja iz žrtvinog života nakon napuštanja partnera, te nagađali motiv ubistva, poput ljubomore i odnosa zbog starateljstva. 

Uprkos brojnim preporukama, radu sa medijima na temu kako izvještavati o žrtvama rodno zasnovanog nasilja u porodici, pozivima i apelima medijima da oprezno i profesionalno izvještavaju o nasilju nad ženama i slučajevima femicida, mediji u BiH su nastavili s istom praksom kršenja etičkih standarda, uz neodgovorno i senzacionalističko izvještavanje.

Šta je potrebno uraditi da mediji shvate da svojim izvještavanjem doprinose relativizaciji i opravdavanju femicida te retraumatiziraju žrtve nasilja i njihove porodice? Da li je broj klikova važniji od digniteta žrtve i činjenice da relativiziraju femicid i retraumatiziraju sve žene koje prolaze kroz nasilje? Da li su advokatove izjave koje relativiziraju femicid važnije od izjava stručnjaka i onih koji ukazuju na femicid kao društvenih problem? I šta je sa porodicom žrtve koja mora da te izjave čita? Iako je praksa pokazala da mediji nekoliko dana nakon slučaja femicida počnu detaljnije izvještavati o problemu nasilja nad ženama, ipak, objavljivanje prvih informacija o slučaju i utrka ko će prvi objaviti informacije ne može biti opravdanje za neprofesionalizam i senzacionalističko izvještavanje o temi. 

Nasilje nije posljedica ljubomore već potreba za moći i kontrolom

Kako naglašavaju "Novinarke protiv nasilja" u svojim smjernicama, nasilje prema ženama nikada nije tragičan događaj, već proračunati akt nasilnika! Nasilje se, kako se i navodi u smjernicama, ne smije predstavljati kao izraz ljubavi ili posljedica ljubomore, već isključivo kao izraz potrebe za moći i kontrolom, te se ne smije izjednačavati nasilje sa porodičnim i bračnim problemima. Mediji ne smiju prikazivati i pisati o žrtvama kao o „jadnim“, „nesretnim“ ženama, jer na taj način umanjuje se njihovo dostojanstvo i one se u potpunosti svode na ulogu žrtve.

Ako izjava mora da bude uzeta, prema smjernicama "Novinarki protiv nasilja", navodi se da mediji trebaju isključivo za izjavu pitati advokata ili advokaticu. Ipak, napominjemo da je ovdje potreban oprez jer se i kroz izjave advokata slučaj femicida može relativizirati i pravdavati, te glas davati počiniocu. 

O preporukama o medijskom izvještavanju o femicidu pisali smo i ranije, te sada na njih ponovo podsjećamo, u nadi da će poslužiti onima koji žele odgovorno da izvještavaju o ovom ozbiljnom društvenom problemu.

Preporuke su izvučene iz istraživanja UN women o medijskom izvještavanju o rodno zasnovanom nasilju u BiH, smjernica Novinarki protiv nasilja iz Srbije, kao i naših dosadašnjih analiza. Ove preporuke smo objavili prilikom apela medijima da profesionalno izvještavaju o slučaju femicida u Gradačcu, koji se desio u augustu ove godine. Neke od preporuka su.

• Ne koristiti senzacionalističke naslove i uznemirujuće detalje o slučaju;
• Zaštititi identitet žrtve i porodice i ne iznositi detalje iz privatnog života i porodičnih odnosa;
• Ne objavljivati snimke i fotografije, i izbjegavati opise scena;
• Izbjegavati upotrebu neprikladnih termina poput “svirepi zločin”, ‘’krvavi pir’’ ili ‘’krvavi pohod’’;
• Ne nagađati i ne relativizirati motiv zločina;
• Provjeriti sve informacije i izjave i podatke uzimati od institucija, policije, tužilaštva;
• Fokus staviti na rad policije, pravosuđa i ostalih relevantnih institucija, te ispitivati njihov rad;
• Femicid tretirati kao konačni i najbrutalniji oblik nasilja nad ženama;
• Istražiti da li je nasilje bilo ranije prijavljivano i kako su reagovale institucije;
• Ako je ubistvo počinjeno vatrenim oružjem, izvijestiti o tome i provjeriti da li je počinilac oružje posjedovao legalno, te staviti u kontekst o rasprostranjenost oružja i njegovim rizicima;
• Izvještavati o mehanizmima prijave, rješenjima i podršci porodicama i žrtvama;
• Istražiti odnos između mržnje prema ženama, nasilju prema ženama, vatrenom oružju, postojanju historije nasilnog ponašanja.
• Izvještavati odgovorno, u interesu javnosti, uz senzibilnost i sprečavanje širenja panike.
• U svakoj prilici, u izvještaju je potrebno spomenuti kontakte organizacija i institucija kojima preživjele mogu da se obrate.
• Za svaku od navedenih tema nužno je, pored stručnjaka i stručnjakinja iz određenih oblasti, uporedo postavljati pitanja i profesionalcima iz institucija, preispitivati njihov rad i pozivati ih na odgovornost u slučaju propusta
• Propratiti priču do kraja – izvještavati o toku suđenja i sankciji koja je počinitelju dosuđena.

Umjesto da se bave detaljima zločina i daju pažnju izjavama koje relativiziraju zločin, fokus medija bi trebao biti usmjeren na odgovornost institucija i zaštitu žena i poziva vlastima da poboljšaju niz obaveza kako bi se postiglo sprovođenje Istanbulske konvencije, na šta se BiH kao članica obavezala. U izvještaju „Unapređenje pravne i društvene matrice za sprečavanje femicida i rodno zasnovanog nasilja u BiH“ navodi se ono što nedostaje u krivičnim zakonima entiteta te koje mjere bi trebale biti poduzete u cilju sprečavanja rodno zasnovanog nasilja, te pružanja sigurnosti ženama i osiguravanja adekvatnog kažnjavanja počinioca uz odgovoran rad svih agencija koje dolaze u kontakt kako sa žrtvom tako i sa počiniocem.

Takođe, podsjećamo i na Kodeks Vijeća za štampu i online medije u BiH koji bi trebao biti moralno obavezujući za novinare, urednike i medije. Jedan od članova Kodeksa je i da novinari i urednici moraju voditi računa da postoji razlika između interesa javnosti i znatiželje javnosti. Znatiželja javnosti ne smije biti razlog za kršenje etičkih standarda!

___