Umjesto beskrajnog fokusiranja na probleme, sve više redakcija otkriva pristup koji nudi rješenja, umanjuje apatiju i podstiče demokratski dijalog.

ilustracija: Dženan Smajić

Zašto se u Michiganu sada nude glasački listići na arapskom jeziku i šta to znači za pristup biračima u SAD-u?, Kako doći do novih azijsko-američkih glasača?, Glasači Navaho naroda u jednom okrugu Arizone češće se suočavaju s odbijanjem glasačkih listića. Evo šta bi to riješilo., Može li glasanje poštom funkcionirati u manjinskim naseljima s niskim prihodima?

To su samo neki od naslova novinarskih priča u američkim medijima u kojima se govori o izbornom procesu. Sve ove priče govore o potencijalnim rješenjima problema s kojima se obični građani u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) suočavaju za vrijeme izbora. Nepoznavanje jezika, nedovoljna politička i medijska pismenost, marginalizacija manjinskih zajednica, diskriminacija Amerikanaca afričkog i azijskog porijekla – problemi su američkog društva kojih su građani manje ili više svjesni.

Ipak, kontinuirano izvještavanje o problemima bez perspektiva za njihovo rješenje često uzrokuje apatiju, pasivizira građane i doprinosi očuvanju postojećeg stanja. Riječima stručnjaka iz organizacije Solutions Journalism Network (SJN), „većina zajednica obično zna koji su najveći problemi s kojima se suočavaju. Izvještavanje o njima iznova i iznova često ne dovodi do promjena“. Uočili su to brojni mediji širom svijeta: Die Welt (Njemačka), Zetland i TV2 Fyn (Danska), Norsk Rikskringkasting (Norveška), Guardian i BBC (Velika Britanija), The Washington Post, The New York Times, Huffington Post (SAD), a SJN je zabilježio čak 103 zemlje na svijetu u kojima se publikuju priče orijentirane na rješenja. O čemu je tačno riječ?

Solutios novinarstvo ili novinarstvo orijentirano na rješenje (novinarstvo rješenja) dio je šireg novinarskog koncepta pod nazivom konstruktivno novinarstvo koje „jeste nova vrsta izvještavanja fokusirana na pozitivan interpretacijski okvir prožet optimizmom u kojoj novinar nastupa proaktivno i ide dalje od prezentovanja postojećeg problema, pokušavajući otkriti moguća rješenja i primjere dobrih odgovora na problem koji su negdje već uspješno implementirani, a koji bi se mogli imitirati u konkretnom društvenom kontekstu u sadašnjosti ili budućnosti, te tako odgovara na pitanje šta dalje“.

Solutions novinarstvo dio je konstruktivnog pravca koji se fokusira konkretno na predstavljanje potencijalnih rješenja određenih društvenih problema koji su u fokusu pažnje javnosti. Obuhvata odgovore/rješenja društvenih problema i pitanja, uvide koje takva rješenja pružaju, dokaze da rješenja mogu funkcionisati i ograničenja primjene takvih rješenja u konkretnom slučaju.

Da li je moguće o izbornom procesu u BiH izvještavati konstruktivno?

Mislite li da solutions novinarstvo nije moguće u Bosni i Hercegovini jer su ovdašnji problemi u politici preduboki i nerješivi, pridružit ćete se mišljenju nekih novinara u BiH koji smatraju da njihov posao nije da tragaju za rješenjima nego da stvari predstave onakvima kakve jesu, a one su, pročitajte samo naslove – uglavnom crne. Iz straha da ne budu procjenjivani politički pristranima ili konformistima, novinari u BiH, ali i u susjednoj Hrvatskoj najčešće ostaju vjerni izvještavanju čiji je fokus na problemima kao sigurnom načinu da zadrže „nepristranost“.

Za rezultat, među naslovima o izborima 2024. i izborima za predsjednika entiteta Republika Srpska 2025. bili su i ovi: Čak 13 osoba osumnjičeno za izborne prevare u Brčkom, objavljujemo kako se vršilo podmićivanje birača, Skandalozan komentar Nikšićeve savjetnice nakon izbora u Jablanici, Izbori u sjenci katastrofe: Pusta biračka mjesta u Jablanici, Da li je izlazak na birališta potpuno obesmišljen?, SIPA da ispita postojanje i razmjere izborne krađe.

Većina komunikologa koji istražuju koncept konstruktivnog (i solutions) novinarstva, ne slažu se da je fokus na negativne vijesti nepristran način pristupa društvenoj stvarnosti. Naprotiv, kako svijet pa ni politika nisu samo loši ni samo dobri, tako ni priče o njima, mišljenja su ovi znanstvenici, ne bi trebale biti samo loše. Riječima osnivača ovog pravca, Ulrika Haagerupa, pitanje je „Ko nam je rekao da je devijacija u odnosu na norme interesantna samo kada je negativna?“

Profesor novinarstva sa Univerziteta u Džordžiji (SAD) i autor brojnih studija o solutions novinarstvu, Kyser Lough, kazao nam je da je nepristranost „ugrađena u jedan od temeljnih principa konstruktivnog novinarstva – promoviranje demokratskog dijaloga“. To znači više razgovora o onome što se u političkom smislu može učiniti umjesto apstraktne diskusije o političkim idejama.

Kyser Lough, University of Georgia

„Ovo zahtijeva naglasak na onom što se radi po pitanju problema, šta funkcioniše, a šta ne, i zašto. Razmislite o izbornom procesu i njegovim izazovima. Šta je urađeno u prošlosti, a šta se radi upravo sada? Te teme se mogu ispitivati iz konstruktivne perspektive koja publici daje stvarne informacije o stvarnim procesima kako bi bolje razumjeli stvari. Ako je fokus isključivo na idejama, nema ništa opipljivo što bi publika mogla shvatiti (plus, postoji manja odgovornost onih koji iznose ideje). Da, političari se kandiduju na platformama ideja, ali oni također imaju i dosadašnji uspjeh (kao i njihova stranka)“, kaže Lough.

To ne znači da ćemo promovisati nečija rješenja i politike, ali na ovaj način pomažemo u „usmjeravanju građana u razgovor“. 

Istraživanja pokazuju i da priče usmjerene uglavnom na probleme imaju loš utjecaj na povjerenje javnosti u medije u svijetu ali i u Bosni i Hercegovini, izazivaju negativne emocije publike, ne predstavljaju reprezentativan prikaz stvarnosti što je jedan od ključnih uslova za istinitost medijske slike svijeta.

Profesor Lough kaže da „publika uglavnom dobro reaguje na konstruktivan pristup u novinarstvu“.

„Istraživanja pokazuju da iz njega proizlaze pozitivne emocije u odnosu na nekonstruktivno/problemski usmjereno izvještavanje. Postoje neki dokazi o drugim pozitivnim ishodima, poput povjerenja u medije, samoefikasnosti itd., ali ti su rezultati do sada imali neke nedoslijednosti“.

Utjecaj medijske logike vođene negativizmom i senzacijama na politiku i političke predstavnike tokom izbornog procesa dvostruko je negativan.

Prvo, on utječe na odluku da se učestvuje u političkom predstavljanju, odnosno da se (ne) prihvati politički angažman. Drugo, izabrani političari pokušavaju svoju retoriku i nastupe prilagoditi medijskoj logici – dodati im dramatičnost, negativnost, konflikt.

Da je zaista o Bosni i Hercegovini, pa i o izbornom procesu u ovako komplikovanoj političkoj stvarnosti moguće izvještavati primjenom principa solutions novinarstva ili principa konstruktivnog novinarstva općenito, pokazuje i primjer priče sa portala eTrafika u kojoj se govori o potencijalnom rješenju za prepoznavanje predizbornih laži. Iako ova priča još uvijek ne predstavlja potpunu solutions priču, ona ima elemente solutions novinarstva i u budućnosti bi ovakve teme mogle biti češće tokom izbornih procesa.  

Novinari su priču fokusirali na edukativne videe koje objavljuje Udruženje „Zašto ne“ a u kojima se ukazuje na najčešće strategije političkog utjecaja na glasače. Na ovaj način, Udruženje pomaže građanima da bolje prepoznaju političke manipulacije i kritički valoriziraju izjave kandidata. Ovo je mali korak ka poboljašnju političke pismenosti građana, ali sjetimo se priče iz SAD-a s početka teksta, mali korak ka građanskoj jednakosti je i glasački listić na arapskom u jednoj američkoj državi. Upravo na ovakve male, ali vrijedne promjene računa solutions novinarstvo.

Profesor Lough smatra da se promjene u paradigmi izvještavanja sa negativno fokusiranog na konstruktivno fokusirano i postižu činjenjem „malih koraka“.

„Shvatam da je sve ovo lakše reći nego učiniti. Kada sistem funkcioniše na određeni način dovoljno dugo, može biti teško pomaknuti stvari i za milimetar. A konstruktivan pristup zahtijeva više vremena i resursa jer je često proaktivan, a ne reaktivan“.

Promjena se, objašnjava on, neće „dogoditi preko noći“.

„Ali mislim da je svaka sitnica važna. Treba ostati radoznao i olakšavati/podsticati dijalog između političara i birača. Treba zahtijevati dokaze i ograničenja kada se govori o rješenjima, tako da izvještavanje može biti kritičko, a ne samo ponavljanje općih mjesta. Ovo ne mora biti nešto što potpuno mijenja dosadašnji sistem izvještavanja. Umjesto toga, mislim da se ovako može poboljšati odličan rad političkih reportera dodavanjem tog važnog konstruktivnog elementa“, zaključuje Lough.

Kako da napišem SoJo priču o izborima?

SJN daje i konkretne smjernice za solutions izvještavanje o izborima. Navešćemo ih i opisati kako bi se mogle primijeniti na primjeru teme sa eTrafike.

1. Kada ukazujete na probleme zajednice, zapitajte se i istražite – ko nešto radi bolje?
2. Kada pronađete pozitivne primjere, provjerite šta kažu činjenice – da li je zaista tako, fokusirajte se na nezavisne istraživače i svjedoke umjesto na one koji vode projekte/ideje
3. Istražite kako oni koji nešto rade bolje uspijevaju to da urade, na koje poteškoće nailaze, koje su prepreke i izazovi
4. Analizirajte i objasnite nedostatke rješenja
5. Objasnite šta može biti naučeno iz ovog pristupa/rješenja
6. Pratite reakcije javnosti i ispravljajte eventualne greške, komunicirajte sa zajednicom

Na infografici možete vidjeti kako bi priču s portala eTrafika mogli prilagoditi solutions pristupu.

Ovi savjeti su sasvim dovoljni za početak vašeg puta u solutions novinarstvu. Brojne lekcije i ideje za solutions priče možete pronaći na web stranici organizacije Solutions Journalism Network, stranici organizacije Constructive Institute i na portalu Mediacentra Sarajevo.

Članak je nastao kroz aktivnosti Mediacentra Sarajevo uz podršku Googlea, u sklopu projekta 'Jačanje profesionalnog novinarstva tokom izbornih procesa na Zapadnom Balkanu'. Izneseni stavovi ne predstavljaju nužno stavove Googlea.

___