Novinari su za Trumpa u miru bili 'fake news' i 'enemies of the people', a u ratu su postali 'izdajnici' koji 'blisko sarađuju' sa neprijateljem

foto: Unsplash / Ilustracija

Čim su počela pitanja, kritike, analize američkih medija o sukobu SAD-a i Izraela protiv Irana koja se nisu svidjela Bijeloj kući i Pentagonu, uslijedili su grubi odgovori i uobičajene poruke o fake news media u režiji predsjednika Donalda Trumpa i članova njegove administracije. Pojedine novinske redakcije Trump je nazivao failing newspapers, a televizije optuživao da šire false information, optuživao ih za izdaju i da se ponašaju nepatriotski, pa čak i da blisko sarađuju s Iranom. S druge strane, ministar odbrane Pete Hegseth prozivao je medije da su antitrumpovski i nepošteni te sugerirao da neki od njih žele da SAD izgubi rat u Iranu (zapravo je samo parafrazirao predsjednika).

Ono što u miru radi već godinama, označavajući kao fake news i enemies of the people njemu nenaklonjene medije, Trump je nastavio i u ratu – no to nije isto. Naprotiv, mnogo je opasnije. I kad se tome dodaju epiteti izdajnički ili neprijateljski, pa se medije proziva i za saradnju sa neprijateljem, sve granice su prijeđene, a lov na novinare otvoren.

(Za ovu analizu izabran je nastavak otvorenog rata Trumpa i njegove administracije protiv vodećih američkih medija, konkretno The New York Timesa i CNN-a, mada nisu pošteđeni ni mnogi drugi.)

Trumpov 'složen odnos' prema istini

Od samog početka američko-izraelskog rata protiv Irana (koji je Trump objavio na svojoj mreži Truth Social, a onda obrazlagao novinarima u direktnim telefonskim razgovorima) i nakon što su snimke iz pilotskih kabina i nosača aviona te preuzete sa infracrvenih kamera, što je praksa svakog američkog rata od 1990. godine, počele zamjenjivati analize i procjene, otvorena su pitanja o legitimnosti američkih napada, planovima i ciljevima, ali i izlaznoj strategiji. Dok The New York Times postavlja sasvim logična pitanja, kao što su upozorenja na katastrofalne posljedice rata za globalnu ekonomiju, Trump im odgovara kako su fokusirani samo na negativno izvještavanje.

„Potpuno uništavamo teroristički režim Irana, vojno, ekonomski i na druge načine, no ako čitate failing New York Times, pogrešno biste pomislili da ne pobjeđujemo“, rekao je Trump.

„Predsjednik Trump krenuo je u rat protiv Irana, a da nije objasnio svoju strategiju američkom narodu ili svijetu“, odgovorio mu je The New York Times. Napomenuli su kako Trump „nema očigledan plan za rušenje iranskog režima“, niti „vjerodostojne ideje“, niti je „planirao predvidljive posljedice poremećaja u opskrbi naftom koji uzrokuje nagli porast cijena i narušava globalnu ekonomiju“.

Na činjenicu da Trump nema sasvim jasan odgovor na pitanje, koje mu je postavio i njemački kancelar Friedrich Merz, kako zamišlja okončanje rata s Iranom upozorio je i CNN, dodajući kako nije jasno koji mu je krajnji cilj i postoji li uopće.

I na brojne kontradiktornosti, pa i izmišljotine, koje je, o ratu protiv Irana, iznosio Trump ukazali su američki mediji, kao na primjer da mu je jedan bivši predsjednik rekao kako žali što nije napao Iran kao što je to on učinio. Pomoćnici sve četvorice živih bivših predsjednika rekli su za CNN da nisu razgovarali s Trumpom o ratu. Na kraju je otišao najdalje tvrdnjom da bi medijske kuće trebalo optužiti za izdaju zbog navodnog širenja lažnih videozapisa američkog nosača aviona u plamenu (pri tome ih je nazvao uobičajenom konstrukcijom fake news media, ali i optužio da blisko sarađuju s Iranom). Bijela kuća nije mogla navesti niti jedan primjer američkog medija koji je promovirao takve, lažne i AI-generirane videozapise, a brojne platforme su i raskrinkale takve sadržaje.

„Trump je često imao složen odnos prema istini, ali zapanjujuće je vidjeti da se to odvija u kontekstu rata“, konstatirao je nedavno CNN.

'To je puno više od kritike – to su direktne prijetnje'

Uz uobičajene Trumpove prozivke medija na društvenoj mreži Truth Social, poput objave da bi se „lažni mediji“ trebali smatrati izdajnicima, ovoga puta u odgovoru mu je asistirao Brendan Carr, predsjednik Federalne komisije za komunikacije (Federal Communications Commission, FCC). Emitere je optužio da „obmanjuju i iskrivljavaju vijesti“, te im poručio da „isprave kurs prije nego što dođe do obnavljanja licence“. Trump je pohvalio Carrove prijetnje da će opozvati licence za emitiranje „nekim od ovih korumpiranih i krajnje nepatriotskih 'novinskih' organizacija“.

Obojici im je odgovorio Međunarodni institut za medije (IPI), upozorivši da kontinuirano korištenje FCC-a kao oružja protiv medija predstavlja prijetnju Prvom amandmanu i duboko šteti stanju slobode medija i slobode govora u SAD-u.

„To je puno više od kritike. To su direktne prijetnje, posebno Carrove“, rekao je John Wolcott, koji je bio šef vašingtonskog ureda novina Knight Ridder (kasnije McClatchy) tokom rata u Iraku, u izjavi za portal The Wrap. „Ideja da [oni] mogu iskoristiti moć koju FCC ima nad licenciranjem javnog etera kako bi usmjerili izvještavanje na načine koji su povoljni za sadašnju administraciju je neviđena“.

Izvještavanje CNN-a, kojeg Bijela kuća proziva da „laže kako bi potkopao uspjeh Operacije 'Epic Fury'“, nije se svidjelo ni ministru Hegsethu, bivšem voditelju Fox Newsa, pa im je, nakon upozorenja administraciji da potcjenjuje rizik koji donosi zatvaranje Hormuškog moreuza (kojim prolazi petina svjetske nafte), poručio: „Što prije David Ellison preuzme tu mrežu (CNN), to bolje“. (Ellison je izvršni direktor kompanije Paramount, koja planira preuzeti Warner Bros. Discovery, uključujući CNN, a njegov otac Larry blizak je Trumpov prijatelj.)

Hegseth je novinare optužio da imaju „sindrom poremećenog ponašanja“ prema Trumpu (Trump Derangement Syndrome), a sve kako bi ga prikazali u lošem svjetlu. „Nepošteni i antitrumpovski mediji neće se zaustaviti ni pred čim […] da umanje napredak, pojačaju svaki trošak i dovedu u pitanje svaki korak“, rekao je Hegseth na neobičnoj konferenciji za medije u kojoj se direktno obraćao američkom narodu gledajući preko novinara.

CNN je odgovorio da „svaki dan donosi novu pritužbu – ili čak tri – Trumpove  administracije na izvještavanje američkih medija o iranskom ratu“, ukazujući kako „nema ništa suptilno u njihovoj strategiji napada na glasnika“.

„Čini se kao da je donesena odluka da ako vijesti o ratu nisu bolje, bolje je napasti one koji izvještavaju o ratu“, ocijenio je David Axelrod, viši politički komentator CNN-a.

CNN-ov Brian Stelter u komentaru navodi kako „glavne novinske kuće ne obeshrabruju kritike administracije, prepoznajući da su pokušaji odvraćanja i diskreditiranja ratnog izvještavanja stari koliko i samo ratno izvještavanje“. Citiran je i predsjednik, ujedno i izvršni direktor CNN-a, Mark Thompson koji je upozorio kako „političari imaju očigledan motiv tvrditi da je novinarstvo koje dovodi u pitanje njihove odluke lažno“, te dodao kako je CNN-u „jedini interes reći istinu publici u SAD-u i diljem svijeta i nikakva količina političkih prijetnji ili uvreda to neće promijeniti“.

O japanskim iznenađenjima – nediplomatski i nekorektno

Umjesto zaključka, a kao najbolja ilustracija onoga što Trump radi i govori, pogotovo pred novinarima i za što medijske kuće neće propustiti priliku da ga s pravom prozivaju jer nije ni duhovito, ni korektno, a ni baš pametno, Poynter je izdvojio detalj s konferencije za medije koju je američki predsjednik održao nakon susreta s japanskom premijerkom Sanae Takaichi.

Kad ga je japanski novinar pitao zašto američkim saveznicima nije rekao ništa o ratu s Iranom prije nego što je pokrenuo napad, odgovorio je: „Htjeli smo da to bude iznenađenje. Ko zna bolje o iznenađenju od Japana? Zašto nam niste rekli za Pearl Harbor? Vi vjerujete u iznenađenje puno više od nas“.

„Ovo ne možeš izmisliti“, zaključio je Poynterov komentator Tom Jones. „To je stvarno, a ne generirano umjetnom inteligencijom. I to nije skeč iz emisije 'Saturday Night Live'“.

U toj ilustraciji odsustva diplomatske razboritosti, oslikava se i prijezir prema novinarskim pitanjima, ali i sva banalnost Trumpove komunikacije u javnosti. Trumpov sukob s medijima nastavljen je i u ratnom okruženju, ali poprima sasvim drugu dimenziju – i postaje ozbiljna prijetnja slobodi izvještavanja. Administraciji koju vodi i njemu samom lakše je napadati medijske kuće, nego odgovarati na legitimna pitanja što vodi prema mogućem zaključku da napadi na novinare nisu sporedna pojava, već sastavni dio kako mirnodopske, tako i ratne komunikacijske strategije.

___