Sjednica Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) prošle sedmice nije održana jer HDZ i opozicija nisu podržali dnevni red na kojem se trebalo naći devet tačaka. Jedna od tačaka o kojoj su se zastupnici trebali izjasniti bio je i Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Federacije BiH.

 

Član 193a ovog prijedloga izazvao je brojne kritike novinara, medijske zajednice i nevladinog sektora početkom godine, a prijedlog zakona je u februaru povučen iz parlamentarne procedure zbog velikog broja amandmana.

 

Novi prijedlog zakona, koji se trebao prošle sedmice naći na dnevnom redu, ne sadrži sporni član. Jedino objašnjenje za njegovo povlačenje koje se ranije moglo čuti bile su riječi zastupnice Lane Prlić da je ova odredba bila “nesporazum čija je namjera bila dobra i imala za cilj zaštitu žena”.

 

U ovom članu je bila predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine za onoga ko, bez pristanka osobe, objavi ili prikaže sadržaj lične prirode putem bilo kojeg sredstva.

 

Takva odredba je, prema mnogim reakcijama, mogla ugroziti rad medija, ali i legalizovati cenzuru kroz neproporcionalnu zaštitu privatnosti svih, uključujući i osobe na državnim i drugim javnim funkcijama.

 

 

Činjenica da se sporni član više ne nalazi u prijedlogu zakona pokazuje da su uspjela brojna reagovanja medijske i stručne javnosti, kažu sagovornici Mediacentra. Ističu, ipak, da je javnost trebala dobiti obrazloženje zašto je povučen i da je čitav proces trebao biti transparentniji.

 

“Činjenica da su povukli član govori o tome da su BH novinari i svi drugi koji su reagirali na kršenje prava na slobodu izražavanja, odnosno slobodnog snimanja u interesu medija, zapravo bili u pravu sa svim primjedbama koje smo iznijeli na taj član”, kaže Borka Rudić, generalna tajnica Udruženja BH novinari.

 

O tome da javnosti nije predočeno obrazloženje, Rudić kaže da to pokazuje vrstu neodgovornosti prema javnosti i prema medijima i novinarima.

 

“Kad su shvatili da su pogriješili, umjesto da na jedan ljudski, kulturan i odgovoran način kažu da su pogriješili i da ispravljaju tu grešku, oni su u tajnosti, hinjski postupili – povukli član i o tome nisu dali nikakav komentar”, dodala je Rudić.

 

Za BH novinare je, kako je naglasila, vrlo bitno da je sporni član povučen i to je jedan od primjera koji pokazuje da su konsultacije s novinarskom zajednicom neophodne kada se predlažu zakonska rješenja koja bi mogla imati implikacije na medijske slobode.

 

Pravnik i direktor Banjalučkog centra za ljudska prava Dejan Lučka kaže da je član 193a izazvao zabrinutost stručne i šire javnosti jer je mogao biti iskorišten za ograničavanje slobode izražavanja.

 

“Veliki problem kod primjene naših zakona predstavlja njihova primjena u praksi, odnosno moguća zloupotreba i širenje zakonskih odredaba kako bi se određena ponašanja mogla podvesti pod njih, i zbog toga je neophodno eksplicitno definisati svako djelo kako se ne bi ostavila ni najmanja mogućnost za zloupotrebe u praksi”, kazao je Lučka.

 

Institucije bi, i prema mišljenju Lučke, trebalo bar u kratkoj formi da obrazlože zašto se određeni član povlači, jer nedostatak obrazloženja, kako je istakao, otvara i pitanje stvarnih motiva – da li se odredba povlači zbog sadržajne greške ili samo zbog pritiska javnosti, ali bez stvarnog razumijevanja problema.

 

 

Brisanje člana 193a je zaista pohvalno, smatra novinarka BIRN-a BiH Azra Husarić Omerović. Upozorava da je stručnoj javnosti ipak promakao drugi član – onaj koji reguliše pitanje korištenja, obrade i objave ličnih podataka, kojim se to zabranjuje i kažnjava krivičnim zakonom.

 

Član 193 je dodatno izmijenjen, a odnosi se na nedozvoljeno korištenje ličnih podataka.

 

“Ko protivno uvjetima određenim u zakonu prikuplja, obrađuje ili koristi osobne podatke fizičkih osoba, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. Ako krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini službena ili odgovorna osoba u vršenju službe ili javnih ovlašćenja, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine”, piše u članu 193.

 

Taj član zakona u praksi znači, kako je rekla Husarić Omerović, da novinari koji istražuju korupciju, kriminal, zloupotrebu funkcionera, ne smiju koristiti njihove lične podatke za tu priču niti ih objaviti, a što može biti problematično prilikom istraživanja o imovini, porijeklu novca i povezanosti s drugim osobama.

 

“Sve to može krivično izložiti novinare koji rade u službi javnog interesa, jer u suštini svi koristimo različite grupe ličnih podataka kako bismo uspjeli pronaći i potvrditi tačnost priče, a što se može na kraju samo uz lične podatke, koji opet u tom obimu neće biti objavljeni, ali su korišteni za priču – što je zakonom zabranjeno”, kaže Husarić Omerović.

 

Ono što se kod ovog člana čini problematičnim, prema njenim riječima, jeste da nije precizan i jasan u pogledu korištenja drugih zakona, poput novog Zakona o zaštiti ličnih podataka, a koji, za razliku od Krivičnog zakona FBiH, novinare kao kategoriju izuzima od odgovornosti upravo zbog javnog interesa prilikom rada na pričama.

 

“Stoga ovakav član zakona može dovesti do različite sudske prakse jer zakon nije najjasnije postavljen i može se tumačiti različito. Međutim, čak i sumnja da novinari zbog rada na takvim pričama mogu biti krivično gonjeni dovoljna je opasnost i alarm za reakciju i sprečavanje usvajanja takvog oblika zakona”, napomenula je.

 

 

Kod ovog člana, ali i drugih u Krivičnom zakonu, problematično je nepostojanje iznimke javnog interesa.

 

Uključivanje izuzetaka u slučaju javnog interesa u slične krivične odredbe, kako je rekao Lučka, ključno je da bi se zaštitile temeljne slobode u demokratskom društvu, a posebno sloboda izražavanja.

 

“Javnost ima pravo da zna, a novinari i aktivisti imaju pravo, a rekao bih i moralnu obavezu, da na odgovoran način iznose informacije o pitanjima od javnog značaja, čak i kada one mogu prouzrokovati nelagodu ili štetu ugledu pojedinaca, ukoliko je to od javnog interesa”, naglasio je.

 

Iz tog razloga je, dodao je, neophodno da se u zakone unosi jasna i precizna formulacija koja isključuje odgovornost u slučajevima kada je sadržaj objavljen u javnom interesu.

 

“Bez takve zaštite, zakon može da postane instrument za cenzuru. To nije komplikovano da se uradi, ali je bitno da se to načini u skladu sa nomotehničkim pravilima, odnosno poštujući pravila pisanja zakona i logiku, javni interes treba da se navede i definiše na šta se odnosi”, objasnio je Lučka.

 

Rudić navodi da većina zakona u BiH koja se donosi u posljednje vrijeme ne sadrži test javnog interesa.

 

“Umjesto da idemo naprijed, da stvaramo medijski sistem, ekosistem koji će biti poticajan za slobodu izražavanja, za slobodu informisanja, za pristup informacijama, mi se zapravo vraćamo dvadeset i više godina unatrag i želimo stvoriti jedno rigidno društvo koje će i javni interes, i informacije od javnog interesa, i slobodu izražavanja tretirati iz vizure osoba koje imaju političku moć ili određene funkcije”, govori Rudić.

 

Ključni problem u kreiranju zakona u BiH je, kako je dodala, to što osobe bez adekvatnog znanja i ekspertize u oblasti slobode izražavanja kreiraju prijedloge zakonskih rješenja koja se kose s međunarodnim standardima.

 

 

BH novinari se uključuju u javne debate u vezi sa zakonskim rješenjima koja mogu imati implikacije na rad medija i novinara, ali to, kako kaže generalna tajnica ovog udruženja, nije dovoljno.

 

“Uključujemo se onda kada se napravi neka javna debata i uključujemo se u proces e-konsultacija kada zakon ili prijedlog zakona već bude kreiran i kada bude objavljen na web stranicama institucija koje su kreirale ta zakonska rješenja”, rekla je.

 

Naglašava da bi novinarska i medijska zajednica trebala biti partner u kreiranju novih zakonskih rješenja, ali da procesi nisu uvijek transparentni.

 

Dejan Lučka kaže da je neophodno uključiti stručnu i opću javnost za pravne norme koje bi bile kvalitetne, primjenjive i usklađene s međunarodnim standardima ljudskih prava. No, kako je dodao, u BiH je taj proces često formalan ili selektivan, gdje se mišljenja nezavisnih stručnjaka ili organizacija civilnog društva često ignorišu, čak i kada su dobro argumentovana.

 

On je lično, ali i kao predstavnik određenih organizacija, učestvovao u javnim raspravama i dostavljao komentare na pojedine zakonske prijedloge, ali kaže da je rijetko postojala stvarna volja zakonodavaca da te prijedloge uvaže.

 

“Bez otvorenog dijaloga i uključivanja svih relevantnih aktera, uključujući pravnike, akademsku zajednicu, novinare i civilni sektor, teško je očekivati zakone koji istinski štite javni interes i ljudska prava”, zaključuje Lučka.