Sarajevski dnevnik, novina koja je izlazila nakon Drugog svjetskog rata, svjedoči o obnovi kulturne scene Sarajeva.

foto: Sarajevski dnevnik / Otvorenje Doma IV Armije

Pozorišne predstave, kino premijere, gostovanje međunarodnih umjetnika, izložbe, muzika, razvoj kulturno-umjetničkih, prosvjetnih i radničkih društava ubrzano oživljavaju kulturnu scenu u Sarajevu odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata. Sve to bilježi Sarajevski dnevnik, novina koja je u glavnom gradu Bosne i Hercegovine (BiH) izlazila od jula 1945. do decembra 1946. godine, svakog dana osim nedjelje.

Čitajući novinu koju digitalizira INFOBIRO digitalni arhiv Mediacentra Sarajevo vidljivo je da je kultura bila jedan od važnih stubova novog poratnog sarajevskog društva. Dostupnost sadržaja Sarajevskog dnevnika, čiji je posljednji broj objavljen 31. decembra 1946. godine, povećana je kroz projekat „Online pristup kulturnoj baštini za građane Općine Centar“..

Oslobođenjem 6. aprila 1945. Sarajevo dobija status glavnog grada BiH kao jedne od šest ravnopravnih federalnih jedinica u okviru Demokratske Federativne Jugoslavije. Ubrzo se na scenu grada vraćaju kulturno-prosvjetni i umjetnički sadržaji, a za prve priredbe bila je zaslužna Armija. Organizirane su pozorišne umjetničke večeri, te izložbe ratnih fotografija čiji je domaćin bila Gradska vijećnica.

U julu 1945. u Sarajevski dnevnik objavljuje tekst povodom osnivanja Gradskog hora. Autor Cvjetko Rihtman piše kako je završena borba oružjem, ali je “istovremeno otpočela druga borba, ne manje teška i ne manje važna za obnovu zemlje“, koja, kako ocjenjuje, mora teći uporedo sa obnovom na polju kulturnog života. Krajem istog mjeseca, tačnije 23. jula 1945. godine, premijerom “Najezde” Leonida Leonova otvoreno je Narodno pozorište Federalne BiH u Sarajevu. “Mi sa puno prava očekujemo da će sarajevsko pozorište dostojno ispuniti krupne zadatke koji stoji pred njim”, napisao je autor teksta Ilija Kecmanović, uz osvrt na predstavu i pohvalu svima koji su učestvovali u njenoj pripremi i izvedbi.

Repertoar Narodnog pozorišta periodično je objavljivan u Dnevniku, a ova novina, generalno, puno prostora ostavljala je pozorišnoj umjetnosti i dešavanjima u pozorištu. U novogodišnjem broju novine sa prelaza iz 1945. u 1946. godinu objavljen je razgovor sa upravnikom Nikom Milićevićem, iz kojeg saznajemo da je za tri i po mjeseca kontinuiranog rada prikazano deset predstava, među kojima su „Narodni poslanik“, „Sumnjivo lice“, „Ženidba“ i „Škrtac“. U maju 1946. na pozorišne daske postavljena je „Hasanaginica“, kojom je Nikola Hajdušković proslavio 50. godišnjicu umjetničkog rada.

Sarajevski dnevnik

Sarajevski dnevnik bilježi i kako se iz dana u dan obnavljaju kulturne ustanove, kulturno-prosvjetna i umjetnička društva. Sa pažnjom prati aktivnosti Srpskog prosvjetnog društva “Prosvjeta”, Muslimanskog kulturnog društva “Preporod” i Hrvatskog kulturnog društva “Napredak”.  Otvaranje Doma VI Armije, 3. septembra 1945. godine dobilo je prostor u novini.  Zanimljivo je da se u ovom, ali i mnogim drugim tekstovima, navodi samo prezime osoba o kojima Sarajevski dnevnik piše, uz neizostavno „drugarica“ ili „drug“. Sigurno je riječ o, u to vrijeme, dobro poznatim ličnostima, pa se podrazumijevalo i da čitatelji znaju o kome se piše.

List, također u septembru 1946. piše i o tome da je održana Osnivačka skupština Udruženja književnika Bosne i Hercegovine. „Za pretsjednika je izabran Marko Marković, za potpretsjednika Isak Samokovlija, za sekretara Skender Kulenović, za blagajnika Emil Petrović“. Ne, nisu slovne greške. Tako se pisalo u to vrijeme.

Veliki broj tekstova posvećen je kulturno-umjetničkim i generalno radničkim društvima, pa tako saznajemo i da je kulturno umjetničko i prosvjetno društvo radnika i namještenika “Proleter” početkom decembra 1946. godine, nakon pet godina, održalo svoju prvu godišnju zabavu, koja je, kako se navodi u naslovu teksta, „uspjela“. „Moramo naročito istaći odlične kvalitete naših solista drugarice Kristen i Rihtman, koje su svojim učešćem u izvođenju Pete rukoveti u mnogome doprinijela njenom uspjehu. I ostale horske pjesme izvedene su umjetnički solidno“, dio je teksta koji završava riječima: „Poslije programa zabava se produžila do kasno u noć“.

Saradnja na kulturnom planu, vidljivo je iz tekstova napisanih prije 76 godina, bila je posebno razvijena sa Sovjetskim Savezom. Tako je gostovanjima sovjetskih umjetnika povećen veliki broj tekstova, među kojima i tekst o posjeti umjetničke grupe Državnog ansambla narodnih igara Sarajevu. U ime Društva za kulturnu saradnju umjetnike je pozdravio književnik, akademik Ivo Andrić, a koncert je počeo himnom „Hej Sloveni“ i sovjetskom himnom. Kao veliki uspjeh, u tekstu neimenovanog autora, ocijenjen je i koncert kamerne češke muzike.

Nakon Drugog svjetskog rata u Sarajevu je raslo interesovanje građana za film, a prikazivali su se uglavnom sovjetski. Zbog svega toga, kako je moguće pronaći u Sarajevskom dnevniku, izražena je potreba za otvaranjem kina na otvorenom. U Sarajevu je “Ljetno kino” svečano otvoreno 8. juna 1946. Nalazilo se u centru grada, u Dalmatinskoj ulici i imalo je kapacitet 900 sjedišta. Istog dana otvoreno je i kino u Mostaru. Pokretna kina i glumački ansambli posjećivali su manje sredine ili radne organizacije kako bi umjetnost približili što većem broju građana. Sa istom misijom putovao je i orkestar Narodnog pozorišta. “Pored svojih redovnih emisija na radio stanici orkestar je stavio sebi u zadatak da priredi niz popularnih koncerata, koji neće imati svrhu da pruže samo nekoliko časova razonode radnicima tvornica, vojnicima i invalidima Јugoslovenske armije, nego istovremeno da šire i popularišu muzičku kulturu i umjetnost”. Koncerti su održani u tvornici “AVIA”, Tvornici duhana, Tvornici čarapa “Ključ”, Pivari, Invalidskom domu, Domu JA, Rajlovcu, te na Sokocu.

Dio kulturnog života svakako se čita i kroz tekstove posvećene prvomajskim proslavama. U okviru jedne iz 1946. održan je veliki festival narodnih igara “na kome su istupale kulturno-umjetničke grupe radnika i seljaka svih krajeva naše Republike”. Saznajemo i da je podijum bio osvijetljen reflektorima. Uoči prvog maja pojavio se prvi broj časopisa “Pregled”. Književne priloge dali su Rodoljub Čolaković, Ivo Andrić, Emil Petrović i Risto Tošović, a likovne Roman Petrović, Ismet Мujezinović i Voja Dimitrijević.

U augustu 1946. veliki koncert suvremenih umjetničkih i narodnih pjesama, solo pjevanja i narodnih albanskih igara u Narodnom pozorištu održali su gosti iz Albanije. “Grupa, koja je sastavljena od oko 60 članova, mahom omladinaca i omladinki Albanije, koji su donedavno nosili albansku partizanku na glavi i vodili ljutu bitku s mrskim neprijateljem, uspjela je u Sarajevu (a i čvrsto vjerujemo i u drugim mjestima), da nam na rijetko umjetnički način prikaže ono što dosad nikad nismo vidjeli: divne albanske pjesme, folklor, ples, igru”.

Značajno mjesto u kulturnim priredbama Sarajeva, kako svjedoči Sarajevski dnevnik, imali su umjetnici solisti i umjetnički ansambli “bratske Čehoslovačke”. U Sarajevo je početkom oktobra iste godine stigao čuveni češki čelista Miloš Sadlo u pratnji Alfreda Holečeka, pijaniste. Koncert su održali u Domu JNA. Nedugo nakon njih sarajevskoj publici predstavio se “slavni hor Moravskih učitelja, čuveni umjetnički ansambl, najbolji a capella ansambl u Čehoslovačkoj”.

Štošta se još može pročitati u Sarajevskom dnevniku o aktuelnim dešavanjima iz tog vremena. Čitaocima će, naročito danas kada se najveći broj informacija dobija putem društvenih mreža, biti zanimljiv način pisanja i izvještavanja, a posebna “poslastica”, barem autorici ovog teksta, bila je rubrika “Pisma čitalaca”.

Tekst je realiziran u sklopu projekata “Online pristup kulturnoj baštini za građane općine Centar” koji se implementira u oviru projekta ReLOaD2, koji finasira EU, a implementira Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP). Projekte se realizuje na području Općine Centar i sufinansira ga istoimena općina.