Izazovi, principi i greške o kojima je studentima novinarstva u Sarajevu pričao dugogodišnji hrvatski novinar.

foto: Mediacentar Sarajevo

Novinar iz Hrvatske Aleksandar Stanković unazad četvrt stoljeća radi i vodi emisiju na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT) – “Nedjeljom u 2”. U formi klasičnog intervjua razgovarao je s najrazličitijim profilima ljudi, a tokom 24 godine to su većinom bili političari. Posljednja sezona je, kako je rekao na predavanju održanom na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu 10. marta, posvećena ljudima koji imaju dobru priču.

Emisija “Nedjeljom u 2” je na početku bila zamišljena kao politički talk show i tako se emitovala sve do prošle godine, kada je Stanković predložio uredništvu da radi nešto drugo, što nije politika, jer je “sve žive izvrtio uzduž i poprijeko”. Posljednjih godinu dana radi priče s ljudima koji nisu direktno iz politike, a koji mogu ponuditi zanimljivu priču javnosti.

Jedna od gošći iz posljednje sezone, koja ne dolazi iz svijeta politike, a kojoj je gostovanje u emisiji “Nedjeljom u 2” bilo treće po redu, jeste književnica Vedrana Rudan. Za to gostovanje Stanković je rekao da “takvo nešto nikada u karijeri nije uradio”.

Rudan se od prošle godine bori sa karcinom, a u emisiji je govorila o svojoj bolesti i o tome kroz šta je prolazila tokom procesa liječenja.

“Stvarno sam se trudio da taj intervju odradim bez patetike i bez nekih pitanja koja bi pogodila gošću. I odradili smo to. Žena je rekla: ‘Umirem, mislim da je ovo posljednji intervju’ i da se želi oprostiti sa publikom koja joj je vjerna. Mislim da je to na relativno dostojanstven način urađeno”, izjavio je Stanković.

Pitanja unaprijed ne slati sagovornicima

U svom izlaganju na temu “Etičke dileme TV intervjua” Stanković je govorio s kakvim se etičkim dilemama susretao, te je kroz primjere objašnjavao na koji ih je način rješavao.

Od početka se vodio time da pitanja ne treba slati sagovornicima, jer to, kako je naglasio, nije novinarstvo nego PR. “Pitanja nije bilo nikad. Teme da, teme sam uvijek davao gostima. Normalno, ako nekoga zoveš, da mu malo šire objasniš – bit će ta i ta tema, ali pitanja ne”, izjavio je Stanković.

“Uvijek sam se nekako držao toga da imam prema političarima izvjestan zid koji mi je onda dozvoljavao – tako sam ja to sebi zamišljao – profesionalnost kada su mi oni bili gosti, da im mogu postavljati najškakljivija pitanja, odnosno pitanja koja su provokativna. Slijedom toga, nikada političarima nisam davao pitanja. Nikada”, ispričao je.

Jednom mu je rečeno da neće biti intervjua ukoliko pitanja ne pošalje unaprijed i tad je imao dilemu šta uraditi. 

Bio je to intervju s bivšim predsjednikom Srbije Borisom Tadićem, kojeg je Stanković dvije godine pokušavao dovesti u emisiju. Kada je intervju konačno dogovoren u Beogradu, iz Tadićevog kabineta su tražili pitanja, što je Stanković odbio, nudeći samo teme. Nakon što su mu rekli da bez pitanja intervjua neće biti, pristao je i poslao ih, ali je 80 posto pitanja tokom emisije bilo drugačije. Po završetku intervjua, iz Službe za odnose s javnošću rekli su mu da je to bilo neprimjereno, ali je intervju ipak emitovan.

Kaže da je to bila “mala svojevrsna prevara” od koje “nikoga nije pretjerano boljela glava”.

Ispričao je i da nije bilo mnogo direktnih pokušaja da ga neko podmiti.

“Dva puta se dogodilo, jednom je bilo izravno tako da sam dosta začuđen ostao. Ima tome već par godina, 1.000 eura je bilo u igri. Da bih otklonio neugodnost, našalio sam se i rekao: ‘Ne, ne, to je premali novac, neću vam se prodati za te novce’”, ispričao je.

U drugom slučaju dobio je novi mobilni telefon, koji je vratio onome ko ga je poslao.

Novinar, bez obzira na sve, mora postaviti sva pitanja

Stanković je studentima objasnio da se novinar nekada može naći u poziciji da ga gost nečim zaduži, ali da, ako želi korektno raditi svoj posao, mora postavljati sva pitanja.

Njemu se to desilo s hrvatskom političarem Nenadom Stazićem, koji je bio i prvi urednik na Hrvatskom radiju – mediju na kojem je Stanković započeo svoju karijeru u novinarstvu.

Stanković s profesoricom Lejlom Turčilo na Fakultetu političkih nauka, mart 2025.

“Kada sam došao na Hrvatski radio, došao sam preko natječaja, najnormalnije, dakle nije bilo nijednog problema, ali ono što meni nije bilo poznato u tom trenutku je da te godine, 1995., generalni direktor nije htio potpisati propusnicu zato što se zovem Aleksandar Stanković. I tada je, na svoju ruku, tadašnji moj šef, Nenad Stazić, kojeg ja sad zovem u goste, rekao: ‘Ne, ja ću na svoju ruku njemu potpisati propusnicu, on će ući na HRT’”, prisjetio se.

Kaže da mu se zbog te propusnice, za koju je saznao neposredno prije emisije, nije stigao ni zahvaliti, a sada treba da dođe u emisiju u kojoj će biti i “škakljivih pitanja”, jer je Stazićev brat u to vrijeme bio u “nekim mutnim poslovima”.

“Čovjek je mene zadužio na način da ja vjerojatno ne bih bio u novinarstvu da nije bilo njega, a opet imam neka pitanja koja mu želim postaviti i osramotit ću se ako mu ih ne postavim, jer javnost to i očekuje. Progutao sam knedlu, postavio sam i ta neugodna pitanja”, kaže Stanković.

“Ja sam često svoje emisije temeljio na provokaciji, što je nekad bilo uspješno, nekad nije”, govori Stanković.

Situacije na koje nije ponosan

U izlaganju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Stanković se prisjetio i gostovanja sadašnjeg predsjednika Republike Srpske (RS) Milorada Dodika u emisiji iz 2007. godine. Ispričao je da je Dodik jako želio doći i da se različitim kanalima nudio za gostovanje u emisiji.

Stanković nije imao ništa protiv, ali je tražio zgodan trenutak. Za tu emisiju odlučio se dobro pripremiti, te je u Sarajevu i Banjaluci razgovarao, kako kaže, s Dodikovim prijateljima, neprijateljima i ljudima koji ga vole, a angažovao je i psihologa da mu da savjete za razgovor.  

“Mislio sam u stvari kako ja ovog čovjeka nemam s čim, da tako kažem, uzdrmati. To što on želi neovisnost Republike Srpske i što to javno proklamira – na Hrvatskoj televiziji nije baš popularno... Dakle, to nije područje borbe, to ljudi u BiH trebaju rješavati. Što se tiče njegovih marifetluka financijskih, u tom trenutku ja nisam imao nešto što se ovdje u BiH nije znalo da bi sad to bilo ekskluzivno objavljeno. Dakle, više-manje sam razmišljao da će to biti jedan uobičajen govor, ali sam odlučio angažirati kolegu Bakira Hadžiomerovića, koji je u to vrijeme vodio emisiju na Federalnoj televiziji koja se zvala ‘60 minuta’, i koji je jako nervirao Milorada Dodika”, ispričao je.

Hadžiomerovića je odlučio uključiti direktno u emisiju zadnjih deset minuta, ne kazavši to Dodiku.

“I dogodilo se to što se dogodilo. Njega je to strahovito naljutilo i iznerviralo i to se vidjelo na Dodiku. Stanje nervoze nikada nije dobro za televizijski intervju, to ja znam po sebi. Kada me neko, kao onoga koji intervjuira, izbaci iz takta, ja sam loš novinar. Znalo mi se to dogoditi. Moji argumenti nisu dobri. To se u toj emisiji dogodilo Miloradu Dodiku. I ona je tako završila, ‘ajmo reći relativno neslavno, premda meni nije bio cilj nikoga ponižavati”, dodao je Stanković.

Poručio je da nije “pretjerano ponosan zbog te emisije”.

Stanković se prisjetio i gostovanja Jadranke Kosor, koja je bila premijerka Hrvatske i koja je, kako kaže, često u svojim intervjuima isticala kako joj je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, koji je, kako je rekao Stanković, bio kontroverzan u mnogim stvarima, bio kao drugi otac.

U intervjuu je pitao Kosor šta je s njenim ocem ako za Tuđmana kaže da joj je kao otac, želeći tim pitanjem, kako je rekao, na neki način zaštititi njenog oca, ali i nju dovesti na “klizav teren”. Tim pitanjem je, dodao je, nesvjesno otvorena tužna priča za koju niko nije znao – da je otac ostavio i nju i njenu majku.

“Dakle, dogodilo se nešto što ja u stvari nisam htio. Ja nisam htio vidjeti njene suze i moram priznati da mi nije drago bilo zbog toga, ali sam i nesvjesno napravio faux pas – ono što bi se u Francuskoj reklo, svojevrsnu grešku – da sam otvorio to neko pitanje koje je nju zbilja previše povrijedilo i ne mogu reći da sam sretan zbog toga”, kazao je Stanković.

Šta je potrebno za posao novinara

Upornost je, prema riječima Stankovića, razlog zbog kojeg je opstao svih ovih godina. Drugi razlog je sloboda koju je imao jer mu niko od urednika, u 25 godina otkako vodi emisiju “Nedjeljom u 2”, nije napisao pitanje niti mu rekao da određena pitanja ne postavlja. Tri puta se dogodilo da mu zabrane goste o čemu je on odlučio obavijestiti javnost. 

Prvi put se desilo 2002. godine, kada mu je zabranjeno da u emisiju dovede predstavnika LGBTIQ zajednice u Hrvatskoj. Nakon što je objavio da mu je gost zabranjen, javnost je izvršila veliki pritisak, što je dovelo do toga da osobu za tri sedmice dovede u emisiju.

Za posao novinara, kaže Stanković, važna je ustrajnost, dovitljivost, kao i to da treba znati raditi taj posao, naglasivši da se ne mora biti najbolji, ali da je dovoljno biti dobar. Četvrta stvar koju je naveo je – sreća.

“Poklopilo se. Uvijek oni koji su me željeli smijeniti nikad nisu imali dovoljno hrabrosti da to naprave”, priča.

Kazao je i da se nikada nije bavio žutilom, ali ne zato što je, kako je rekao, “najpošteniji čovjek na svijetu”, nego zato što je radio u informativno-političkom programu. Ipak, kaže, dolazilo je do grešaka te je spomenuo da je zvao određene goste koje nije trebao, a koji su u vrijeme dogovaranja emisije bili popularni. Jedan od njih je bio hrvatski političar Ivan Pernar.

“Pozvao sam ga i on je napravio neku paradu od te emisije. Otišao je nakon 15 minuta. Tu me malo iskoristio, a u stvari on nema što da govori, to je čovjek koji ne zavređuje pažnju medija”, kazao je.

Prisjetio se i intervjua s režiserom Emirom Kusturicom, kojem je, dok su dogovarali gostovanje, rekao da će postaviti sva pitanja koja misli da treba postaviti i da mu neće povlađivati. U to vrijeme Kusturica je dao intervju za jednu bh. televiziju, gdje je novinar, kako je istakao Stanković, bio “snishodljiv” prema Kusturici. Taj bh. novinar je, dodaje Stanković, uradio intervju u kojem je Kusturica predstavljen kao “nekakva vila”.

Kusturica je, kaže, rekao da nema problema i izrazio želju da hrvatskoj javnosti pokaže da “nije četnik sa nožem u zubima”.

Intervju s Kusturicom nije prošao bez problema. Nakon 20 minuta, Kusturica ga je, kako kaže Stanković, “protjerao iz tog svog Drvengrada”. Smatra da to nije uradio jer je Stanković bio “preprovokativan”, nego zato što je taj intervju Kusturica doživio tako da je sebe vidio kao domaćina koji je Stankovića primio u svoju kuću i nije dozvoljavao provokativna pitanja. “Ja sam to doživio kao intervju, da je on meni gost. I očigledno je došlo do problema i tu smo gdje smo. Ne znači da jednog dana nećemo napraviti intervju”, govori Stanković.

U kontekstu biranja sagovornika rekao je da “čovjek treba procijeniti sam sebe – želi li, može li, na koji način to uraditi”, a studentima je poručio da uvijek treba da traže istinu.

___