Kandidati u predizbornoj kampanji sve češće biraju stranačke skupove i društvene mreže, gdje sami određuju poruke, vrijeme i način komunikacije

foto: BHRT / Screenshot

Izbjegavanje izbornih debata nije nova pojava u Bosni i Hercegovini, ali sve veća dominacija društvenih mreža političarima omogućava da kampanju vode gotovo potpuno pod vlastitim uslovima – birajući poruke, vrijeme objave i publiku kojoj se obraćaju.

Javni radiotelevizijski servis Bosne i Hercegovine (BHRT) uputio je svim kandidatima za članove Predsjedništva BiH iz Republike Srpske i Federacije BiH poziv u augustu za učestvovanje u debati. U studio je došao samo Semir Efendić, kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Elmir Sadiković, profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, kaže da je neodgovorno, bez opravdanog razloga, ne prihvatiti poziv, posebno javnih državnih emitera, i predstaviti sebe i svoj program rada biračima.

„Mi smo, svakako, kao društvo na veoma niskom nivou kulture i političke kulture u odnosu na zapadni svijet. Debate koje smo imali priliku vidjeti ili su veoma monotone i dosadne, ili se svode na neprimjereno i nekulturno sučeljavanje kandidata na ličnom nivou”, rekao je Sadiković.

Nijedna od političkih stranaka nije odgovorila na upit zbog čega izbjegavaju izborne debate. Stranka za BiH, na čijem čelu je Efendić, nije odgovorila na pitanja o tome zbog čega je prihvatio poziv za debatu, šta misli o izostanku drugih kandidata i šta birači gube njihovim nedolaskom.

Dok predstavnici medija upozoravaju da takva komunikacija otežava provjeru političkih tvrdnji i uskraćuje građanima mogućnost da kandidatima postave direktna pitanja, stručnjaci ocjenjuju da političarima više odgovara jednosmjerna komunikacija nego javno suočavanje s protivnicima. Istovremeno, stručnjaci upozoravaju i na sve izraženiji govor mržnje i političku polarizaciju na društvenim mrežama, posebno tokom predizborne kampanje.

Izbjegavanje javnih debata je nepoštivanje birača

Dejan Petrović, urednik informativnog programa BHRT-a, kaže da su producenti, novinari i urednici više puta pozivali političke stranke iz kojih kandidati za članove Predsjedništva BiH dolaze, ali i njihove izborne štabove.

„Bilo je slučajeva u kojima su kandidati izričito odmah odbili učešće u debatama, poput kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH (Zdenko Lučić i Slaven Kovačević). Drugi su se pravdali izbornim skupovima i stranačkim aktivnostima. SNSD nikada nije službeno odgovorio na naše upite i pozive o gostovanju Željke Cvijanović, kandidatkinje za srpskog člana Predsjedništva BiH, dok je kandidat SDS-a Marinko Božović svoje učešće u debati uslovljavao dolaskom Željke Cvijanović“, pojasnio je Petrović.

Pet dana prije debate SDP BiH je informisao uredništvo da Denis Bećirović neće učestvovati u debati zbog obraćanja na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda. Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić odustali su, pravdajući to nedolaskom Bećirovića. BHRT je ponudio promjenu termina snimanja, ali političarima ni to nije odgovaralo.

„Kao i u prethodnim izbornim ciklusima, kandidati za Predsjedništvo BiH odbijaju gostovanja u debatnim emisijama, no BHRT zbog takve navike političara nije odustao i ponudili smo prostor za njihovo sučeljavanje“, kaže Petrović.

Prema njegovim riječima, nedolaskom u studio kandidati su poslali poruku RTV servisu BiH da ne poštuju napore koje ulažu kao medijski profesionalci kako bi u izbornoj kampanji bio propitan njihov rad i obećanja građanima.

„Njihov potez da ne dođu u debatne emisije ujedno je i poruka biračima koji su slali pitanja na naše e-mail adrese i očekivali odgovore od kandidata za članove Predsjedništva BiH“, poručio je Petrović.

Političari su uvijek birali medije

Vijeće Evrope izbornu kampanju posmatra kao prostor u kojem građani moraju imati pristup pluralističkim i pouzdanim informacijama kako bi mogli formirati politički stav. Iako evropski standardi ne propisuju da svaki kandidat mora učestvovati u konkretnoj televizijskoj debati, naglašavaju važnost pluralističke javne debate, fer pristupa medijima i mogućnosti građana da budu informisani o političkim opcijama.

Mladen Bubonjić, urednik, novinar i jedan od osnivača portala Gerila, kazao je da se u „normalnim“ demokratskim okruženjima podrazumijeva da političari imaju dovoljan nivo političke i demokratske zrelosti i odgovornosti da razumiju ne samo važnost javnog servisa za demokratiju nego i medija uopšte.

„To kod nas, nažalost, nije slučaj. Ipak, javni servis svakako treba da nastavi da organizuje debate i da svima pod jednakim uslovima šalje pozive. Ako neko odbije, javnost treba znati kada je pozvan i šta je odgovorio“, rekao je Bubonjić.

Dodaje da su političari uvijek birali medije koji su im naklonjeni ili koji su pod njihovom kontrolom.

„U takvom okruženju mogu očekivati blaža pitanja, ili čak dogovorena/naručena pitanja. S druge strane, u medijima koji im nisu naklonjeni, ili koji su nepristrani, mogu očekivati neugodna pitanja koja oni svakako nastoje izbjeći. Zato su debate generalno rijetke u našem političkom okruženju“, rekao je Bubonjić.

Ističe da političari danas imaju mnogo više mogućnosti da kontrolišu vlastiti medijski nastup nego ranije.

„Mogu snimiti poruku, izabrati kadar, objaviti snimak kada žele i potom dijeliti samo dio nastupa koji im odgovara. Zbog toga je novinarima posao otežan zato što moraju dodatno provjeravati tvrdnje, tražiti brojke i dokumente, postavljati dodatna pitanja kada političari zaobilaze temu“, objašnjava Bubonjić.

Profesor Sadiković kaže da se radi o procjeni kandidata o tome da li sudjelovanje ili nesudjelovanje u debati donosi više koristi ili štete.

„U vremenu digitalnih tehnologija otvaraju se različite mogućnosti promocije kandidata, a debate kao uobičajena konvencionalna forma izborne kampanje gube jednostavno na značaju. Općenito, u svijetu svjedočimo svojevrsnoj teatralizaciji politike“, kazao je Sadiković.

Objašnjava da u bosanskohercegovačkom društvu nije razvijena demokratska politička kultura, te da se o tome tek uči, ali kako kaže, Bosna i Hercegovina nije loša učenica.

„Građani, naravno, ostaju uskraćeni za informacije o programskim ciljevima u oblastima različitih javnih politika. Međutim, suštinsko pitanje je koliko je u našem društvenom kontekstu to uopće relevantno. Zapravo, koliko racionalni, a koliko emocionalni faktori utiču na opredjeljenje samih birača“, kaže Sadiković.

Društvene mreže kao siguran teren za političare

Srđan Traljić iz Transparency Internationala kaže da su trendovi već godinama da se kampanja seli na društvene mreže.

„Kod nas se kampanja dominantno, što podaci potvrđuju, svodi na zloupotrebu resursa i takmičenje ko će više novca iz budžeta uzeti i usmjeriti različitim kategorijama stanovništva, bilo kroz javne radove, bilo kroz nekakve jednokratne pomoći, materijalne, nematerijalne. Iz tog razloga nikome nije u interesu da ide u javne debate i dovodi svoje protivnike u istu ravan“, objasnio je Traljić.

Bubonjić kaže da političarima odgovara jednosmjerna komunikacija jer mogu izjaviti šta žele, ne očekujući pitanja, jer nastoje da ih izbjegnu, a digitalne platforme postale su idealno mjesto jer je pred izbore najlakše održati skup, objaviti video i razgovarati samo s ljudima koji već podržavaju kandidata. Međutim, to nije odgovor na pitanja koja zanimaju i ostale građane.

„Dobar dio kampanja se preselio na mreže. Tamo kandidati brzo dolaze do publike i mogu različitim grupama slati različite poruke. To je koristan način komunikacije, ali objava na društvenoj mreži ne može zamijeniti razgovor u kojem neko pita koliko obećanje košta, ko će ga provesti i zašto ništa nije urađeno ranije. Naravno, uz pretpostavku da političari žele da im neko postavlja takva pitanja“, objasnio je Bubonjić.

Koalicija „Pod lupom“ prati online kampanju političkih subjekata. Zabrinjavajuće je, kako kaže Hasan Kamenjaković iz Koalicije, to što je minimalan procenat slučajeva gdje politički subjekat zaista predstavlja izborni program.

„Vidimo da su oni dio sadržaja na društvenim mrežama posvetili  omalovažavanju ili diskreditaciji političkog oponenta“, kazao je.

Identifikovane nepravilnosti se odnose na dezinformacije, manipulacije informacijama koje su širili politički subjekti.

„Zabilježen je govor mržnje, zloupotreba javnih sredstava, zloupotreba djece u političke svrhe, pritisak na birače i rodnozasnovano nasilje. Sve ove neke nepravilnosti koje bilježimo i našim klasičnim monitoringom, dugoročnim posmatranjem one su se prenijele i u online kampanju“, rekao je Kamenjaković.

Nastavak širenja mržnje tokom kampanje

Balkanska istraživačka mreža BiH (BIRN BiH) na svojoj platformi Detektor prati i mapira govor mržnje i incidente tokom izborne kampanje.

„Uočili smo nastavak širenja mržnje koji smo slušali i gledali izvan predizborne kampanje, što znači da se identične poruke sada samo pretvaraju u poruke usmjerene građanima zbog potrebnih glasova. Posebno je to istaknuto zbog smrti i sahrane Ratka Mladića te navike koju građani imaju ka takvim porukama“, kazao je Irvin Pekmez, novinar BIRN-a BiH.

Ističe da su zabilježene i zvanične stranačke poruke koje obiluju seksizmom, kao i poruke kandidata koji svoje protukandidate ili ideološke oponente opisuju koristeći uvredljive termine bazirane na nacionalnoj ili političkoj osnovi.

„Pojedini mediji ne filtriraju uvrede, ne stavljaju ih u kontekst i ne propituju onoga ko ih izgovara, već služe kao glasilo i pojačivač poruke mržnje“, kaže Pekmez.

Objašnjava da su pojedine društvene mreže manje opterećene pojedinim govorima, poput negiranja genocida ili veličanja ratnih zločina, zbog mogućnosti suspenzije ili gašenja računa. S druge strane, kako kaže, postoje mreže čija moderacija ne mari za takvim porukama i predstavljaju podobnu platformu za širenje mržnje.

„Govor mržnje se često pojavljuje kao reakcija na izjavu, reakcija na atmosferu ili refleksija na lokaciju s koje se poruka šalje, pri čemu nema direktnog povoda. Naravno, događaji poput smrti Ratka Mladića odigrali su značajnu ulogu jer se smrt poklopila s početkom predizborne kampanje“, rekao je Pekmez.

___